Realnija verzija filma o oporavku od raka
Oporavak od kancera princeze Kejt je sjajna vijest, ali kraljevski prikaz života nakon hemoterapije nije nešto sa čim se može poistovijetiti veliki broj pacijenata
Pokušavam da zamislim kako bi izgledao film u kojem objavljujem svoj oporavak od raka. Vjerovatno bi više ličio na trejler za novi film o zombijima nego na reklamu za neki osvježivač vazduha. Vjerovatno ne bi bio ni nalik spotu koji je objavila princeza od Velsa da obilježi završetak svoje terapije.
Šetnju pšeničnim poljima bi u mom filmu zamijenila borba sa zapuštenim vrtom koji nijesam imala snage da sređujem više od godinu dana - prije nego što bih morala ponovo da sjednem jer sam iscrpljena. Zanosno oslanjanje na drvo, zamijenio bi odmor uz uličnu lampu na putu do posla uz tihi jecaj. Sjajnu kosu i ten, zamijenilo bi ono što je jedan od mojih doktora opisao kao “neku vrstu sivila” koja se izgleda zadržava kod pacijenata neko vrijeme nakon hemoterapije.
Naravno, Ketrin nije planirala da objavi film u kojem plače na plaži dok se pita da li će se rak vratiti i zašto sada ne uživa u svakom trenutku svog dragocjenog života nakon raka (kao što sam ja radila prošlog ljeta).
Nije planirano da njenu želju da se vrati na posao javno prati i njeno opisivanje strahova da je zaboravila kako da to radi ili da možda neće moći da izdrži cijeli dan bez odmora ili plača ili oboje (ovo sam često pominjala ljudima).
I naravno, nije mogla da se pojavi u pidžami pitajući se zašto se još uvijek ponekad muči da ustane iz kreveta iako je terapija završena. Njen film je verzija koju bi objavili na Fejsbuku, a iz koje ste isjekli sve neugodnosti. Ipak, uprkos tome, i dalje smatram da je gledanje tako sjajnih slika perioda nakon raka prilično nerealno.
Kada je princeza prvi put saopštila da ima rak, u snimku u martu, bila sam vrlo dirnuta. Kao neko kome je dijagnostikovan rak dojke dvije godine ranije i ko je upravo završavao sa terapijom, mogla sam da se poistovijetim sa njenim šokom i strahovima za budućnost. Nadala sam se da će njeno liječenje biti uspješno.
Nadam se da su ljudi našli utjehu u kraljevskom videu, ali film snimljen nakon mog liječenja bio bi sivlji i neprijatniji i možda bliži onome kroz što veliki broj pacijenata prolazi
I zaista mi je drago što je uspjela da se oporavi. Ali ovaj novi film me uzrujao na jedan drugačiji način. Njena poruka nade je lijepa, ali ta mekana slika života nakon hemoterapije - uprkos riječima koje idu uz nju - potcjenjuje napor kojem su izloženi pacijenti i njihove porodice. Riječi rak i hemoterapija pokrivaju čitav spektar stvari, ali ako nikada niste izbliza doživjeli ni jedno ni drugo, treba da znate da to ne izgleda uvijek ovako.
Da, biće drugih ljudi koji su prošli kroz to i izašli s druge strane izgledajući isto, ali za mnoge postoje mentalni i fizički ožiljci koji možda nikada neće zacijeliti. Jasno je da niko ne gleda na kraljevsku porodicu kao na prikaz stvarnosti, ali čini se da nam se obraćaju kao da možemo da se povežemo sa onim kroz što Ketrin prolazi.
Mada su mi neka od osjećanja bila itekako poznata, čitav taj paket je bio toliko daleko da sam poželjela da nijesam gledala. Drago mi je što ga nisam gledala odmah nakon što sam završila hemoterapiju, kada sam definitivno bila siva i bila više anksiozna nego sada u vezi sa povratkom u svijet.
Nadam se da je drugim ljudi koji su ga gledali pružio više utjehe nego meni. I, naravno, ovo je njen oporavak koji treba da slavi i komunicira onako kako ona želi - i ja se zaista nadam da je način na koji je to urađeno bio njen izbor. Ali za sve one koji su zabrinuti jer ne mogu da se poistovijete: molim vas, budite uvjereni da bi drugi pacijenti od raka možda napravili potpuno drugačiji film.
U mojoj verziji bilo bi sreće i ljubavi, ali bi u pozadini bio strah. Već sam pisala o tome kako me je rak povremeno činio prilično strašnom i stavljao na test moje najbliže, i moj film bi svakako uključivao rasprave o mašini za pranje sudova.
Vrsta hemoterapije koju sam ja primila značila je veliki gubitak kose, pa bi tu bile i frizure koje su se bavile kombinacijom ćelavosti i normalne kose. Bilo bi malo više ljutnje i zbunjenosti u vezi sa tim šta bih mogla da izvučem iz cjelokupnog iskustva. A što se tiče sepija toniranja. Pa, vjerovatno ne bi išla sa mojim sivim bljedilom, tako da bi moj film definitivno bio snimljen bez filtera.
Tekst je preuzet iz “Gardijana”
Prevod: N.B.
( Hilari Ozborn )