Ja Ministar na operativnom zadatku

Izjave predsjednika IO DEMOS-a, koje daje u kratkim pauzama između napornog rada u koordiniranju hitnih posjeta njegovih saradnika OO DEMOS-a diljem Crne nam Gore i telefonskih poziva u kojima članove DEMOS-a ubjeđuju da je njihova hrišćanska i pravoslavna dužnost da stanu uz osvjedočenu žrtvu (čija će stradanja bez imalo sumnje biti upisana u spisak martirologija), u pauzama, dakle, njegovog prvog ozbiljnog i konkretnog stranačkog djelovanja u DEMOS-u, po svom sadržaju sve više liče na odličan materijal za, recimo, Ežena Joneska, da je čovjek živ.

Da, situacija je ozbiljna, budućnost stranke čijoj smo ideji svi prišli sa ogromnim entuzijazmom više je nego neizvjesna, nikome nije do smijanja, ali je ozbiljnom čovjeku nemoguće ne primijetiti apsurdne, humoristične, farsične momente kojima ove izjave i apeli obiluju.

Predsjednik IO neće da prisustvuje sjednici Predsjedništva zato što bi to prisustvo doprinijelo „nastavku ružne kampanje u i o stranci“ jer je, reklo bi se na njegovo veliko iznenađenje (i uvređenje), demonstrativno napuštanje sjednice Predsjedništva, nedolaženje na sjednicu GO i hitno i vanstatutarno traženje vanredne izborne sjednice Skupštine, bez imalo njegove želje i učešća i uz sve napore potpomognute urođenom mu hrišćanskom skromnošću i spremnošću na žrtvu, ipak postalo poznato javnosti i pretvorilo se u „ružnu kampanju“ koju karakterišu „navijačke strasti“ .

Iako je faza „ja Ministar“ trebalo da bude završena već prije više od pola godine (faza koja je Veliku koaliciju Ključ koštala izbornog rezultata), predsjednik IO DEMOS-a izgleda još iz nje nije izašao. On i Lekić! On Ministar, Lekić Predsjednik. Razgovori se mogu voditi samo na tom nivou, svi mi ostali smo sića, što bi se reklo. Predsjedniče Lekiću, odgovorite mu više, pobogu, što izbjegavate „Ja tebi vojvodo, ti meni serdare“! I da, predsjedniče Lekiću, pokazujete da ste nezainteresovani, ne primjećujete realnost! Kako je moguće da Predsjedništvu predlažete dnevni red na kome nema makar jedna tačka koja bi se bavila eshatološkim smislom ovozemaljskih patnji članova DEMOS-a, predvođenih njihovim vođom i, da citiram, „Bratom u Hristu“?!

Pomirljivi ton i prihvatanje lične odgovornosti (Jaministra i predsjednika Miodraga Lekića), reklo bi se da mogu razriješiti ovu situaciju. Evo, možda je i metafora vrljike na pomolu. „Odgovornost“ Miodraga Lekića taksativno je navedena (osnovanost navoda i logiku silogizama neću da komentarišem) u manipulativnom pamfletu zvanom Zahtjev za održavanje vanredne izborne skupštine. Nego gdje su konkretni primjeri odgovornosti predsjednika IO DEMOS-a, o kojima on priča? Ni riječi o tome. Ne znam kakvo objašnjenje da dam, osim da se, možda, podrazumijeva da filozofsko-literarno-religiozno-političke poruke čovjeka takvih sposobnosti i kalibra obični smrtnici ne smiju da traže u logičnim i konkretnim iskazima, već moraju da, zahvalni na mogućnosti intelektualno-estetskog uzdizanja koje im se pruža, analiziraju poeziju, tumače metafore, simbole, neologizme, poze na fotografijama i kompletan opus proznih tekstova objavljenih na FB profilu. Prije nekoliko dana retoričkli upitah predsjednika IO DEMOS-a šali li se s nama i zaključih da se šali. Ovo što se DEMOS-u dešava svakako nije za šalu, ali, nešto razmišljam - neka ga. Sve se lakše podnosi uz smijeh. Samo nastavite, Ministre!

Autorka je članica Predsjedništva DEMOS-a

( Aleksandra Vuković )