Granica siromaštva raste brže od prihoda

Prag rizika od siromaštva za prošlu godinu za četvoročlanu porodicu, sa dvoje odraslih i dvoje djece, iznosio je 7.070 eura godišnje ili 590 eura mjesečno. U 2022. godini mjesečni iznos praga siromaštva za četvoročlanu porodicu iznosio je 451 euro, a u 2021. godini 397 eura, pokazuju uporedna istraživanja Monstata o dohotku i uslovima života (EU-SILC).

Ovi uporedni podaci pokazuju da je porodicama potrebno sve više novca da bi izbjegli rizik od siromaštva, kao i da granica siromaštva rasta brže od prihoda ali i od inflacije. Prosječna zarada je u prošloj godini porasla za 12 odsto, dok je prosječna inflacija u 2023. u odnosu na 2022. iznosila osam odsto.

Podaci Monstata pokazuju da je 20,1 odsto porodica u 2023. godini imalo raspoloživi dohodak ispod praga rizika od siromaštva. To je tek nešto manje u odnosu na 2022. godinu kada je taj procenat iznosio 20,3 odsto.

Socijalna pomoć najsporije raste

Daleko ispod praga siromaštva su korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice, koje zavisno od broja članova sada iznosi od 88 do 170 eura. Članovi tih porodica moraju biti nesposobni za rad, da nemaju nikakvih drugih prihoda ili imovine od koje mogu ostvarivati prihode, odnosno po zakonu se smatraju najsiromašnijom dijelom društva.

Za četvoročlanu porodicu materijalno obezbjeđenje porodice sada iznosi 153 eura, odnosno skoro četiri puta je manje od praga siromaštva za porodicu sa istim brojem članova. Iznos materijalnog obezbjeđenja se usklađuje dva puta godišnje u januaru i julu sa 50 odsto rasta inflacije i 50 odsto rasta bruto zarade, tako da je na primjer januarsko usklađivanje iznosilo svega 3,5 odsto. Usklađivanja iznosa ove vrste pomoći raslo je nižim procentom proteklih godina, nego prosječna neto zarada i prosječna penzija.

Prema podacima Ministarstva socijalnog staranja, materijalno obezbjeđenje porodice za jul primilo je 5.380 porodica sa 18 hiljada članova, što čini oko tri odsto broja stanovnika. Za isplatu ove vrste pomoći u julu je trebalo 712 hiljada eura. U odnosu na broj stanovnika, najviše korisnika ove pomoći je u Rožajama gdje svaka šesta porodica “živi” od materijalnog obezbjeđenja.

Priča o izmjeni zakona traje dvije godine

Ministarstvo socijalnog staranja već dvije godine najavljuje izmjene ovog zakona kako bi se značajnije povećala ova vrsta pomoći, ali i provjerio status sadašnjih korisnika. To isto sada piše i u Fiskalnoj strategiji koju je Vlada prošle sedmice poslala Skupštini na usvajanja.

“Donošenje novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, koji će prevashodno imati za cilj prepoznavanje usluga iz oblasti socijalne i dječje zaštite koje je potrebno razvijati, kao i propisati uslove za bolju targetiranost korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice, kako bi se razmotrila mogućnost povećanja iznosa davanja”, navedeno je u dijelu strategije koji se odnosi na plan aktivnosti za period do 2027. godine.

Ukupan iznos u budžetu za sve oblike socijalne pomoći, prema istoj strategiji, u ovoj godini iznosi 212 miliona dok bi za naredne tri godine u 2027. godini narastao na 229 miliona, odnosno za ukupno osam odsto za cijeli taj period.

Ispod praga i minimalne plate i penzije

Značajno ispod praga siromaštva prošle godine bili su korisnici minimalne penzije koja je tada iznosila 296 eura, ali su i sa povećanjem na 450 eura sada ispod te granice oni koji sa tim iznosom izdržavaju porodicu.

Ispod praga siromaštva lani ali i ove godine su zaposleni koji rade za minimalnu zaradu od 450 eura, pa i oni kojima je ona za 30 odsto veća (do iznosa od 590 eura) ako sa njom izdržavaju porodicu.

Čak i sa povećanjem minimalne zarade u narednoj godini na 600 eura, njihove porodice će biti ispod praga siromaštva ako se nova granica u ovoj i narednoj godini poveća za više od 1,7 odsto.

U prošloj godini granica praga siromaštva u Crnoj Gori, prema podacima Monstata, povećana je za 30,8 odsto, sa 451 na 590 eura. U 2023. je u odnosu na 2021. godinu bila povećana za 48 odsto.

Prema definiciji, EU-SILC istraživanje je, na nivou Evropske unije, obavezan izvor za praćenje statistike dohotka, siromaštva i socijalne isključenosti, kako bi se obezbijedili uporedivi podaci za svaku državu odvojeno i na nivou EU kao cjeline. U Crnoj Gori se ovo istraživanja, na osnovu EU metodologije, primjenjuje od 2013. godine, kada je prestala da se obračunava dotadašnja linija siromaštva.

“Podaci prikupljeni ovim istraživanjem predstavljaju osnovu za izračunavanje pokazatelja siromaštva i socijalne isključenosti za Crnu Goru. Pokazatelji se temelje na konceptu relativnog siromaštva koji uzima u obzir raspoloživi dohodak domaćinstva, broj članova u domaćinstvu (veličinu domaćinstva) i distribuciju dohotka unutar populacije”, navode iz Monstata u ovom istraživanju.

Rast minimalnih plata i penzija smanjio nejednakost

To što posljednjih godina većim stopama rastu minimalne plate i penzije u odnosu na prosječne, uticalo je na smanjenje nejednakosti kroz gini koeficijent i kvintilni odnos.

Gini koeficijent je pokazatelj nejednakosti dohotka (na skali od nula bio bi potpuna jednakost, a od 100 potpuna nejednakost), odnosno manje su razlike u prihodima među građanima što je taj koeficijent niži. U Crnoj Gori je za 2023. godini iznosio 29,4 i u stalnom je padu u proteklih pet godina.

U 2019. godini iznosio je 34,1, a zatim je u padu pa je po godinama iznosio 32,9, 32,5 i u 2022. godini 31,5.

U Evropskoj uniji ovaj koeficijent ima prosjek od 29,6. U Bugarskoj su najveće nejednakost jer su za prošlu godinu imali koeficijent od 37,2 a u Slovačkoj je najmanja nejednakost gdje je ovaj koeficijent 21,6.

Kvintilni odnos pokazuje razliku između 20 odsto najbogatijih i 20 odsto najsiromašniji. Kvintilni broj u Crnoj Gori u prošloj godini iznosio je 5,1, što pokazuje da je 20 odsto stanovništva sa najvećim dohotkom prihodovalo pet puta više nego 20% stanovništva sa najnižim dohotkom.

Na nivou EU taj broj je iznosio 4,72, odnosno manja je razlika između najbogatijih i najsiromašnijih.

Najveće razlika i po ovom mjerilu je u Bugarskoj, gdje je 20 odsto najbogatijih ima prihode 6,61 put veće od 20 odsto najsiromašnijih.

Najbolji odnos od članova EU ima Slovenija, gdje grupa najbogatijih ima 3,34 puta veće prihode od najsiromašnijih.

( Goran Kapor )