Pismo ministru vojnom

Ponovo na parove razbrojs u vojsku sa osnovnom parolom - slušaj i ubij! Odavno smo prestale da vjerujemo u bajku o odbrani oružjem, a iskustvo potvrdilo ratom za mir u Dubrovniku. Znanje kaže da oružje i vojska imaju jedan jedini cilj - ubijanje, uništenje života. Znanje kaže da je onaj ko nije svjestan trauma vlastite prošlosti prisiljen da je ponovi.

Politike upornog izbjegavanja suočavanja sa prošlošću i odbijanje vlasti da činjenice o događajima iz devedesetih i umiješanosti vojnika, rezervista, dobrovoljaca, teritorijalne odbrane, u rat i ratne zločine počinjene na teritorijama država regiona, nikad sproveden proces utvrđivanja odgovornosti, ali i umješanosti crnogorske političke vrhuške i vlasti u taj rat daju svoje pogubne rezultate. Rezultati su dugogodišnja militarizacija svijesti, gajenje nacionalizma, zloupotreba nacionalnih i vjerskih osjećanja ljudi, eliminisanje kulture nenasilja i obrazovanja za mir. Crnogorska nova vlast je kao nacionalna pesnica stukla ono malo mukom stečenog nasljeđa građanskih poluga koje su između ostalog donijele i prekid dugogodišnje politike da se muškarci iz Crne Gore podvrgnu obaveznom vojnom roku. Kasnijim pridruživanjem NATO-u, došlo je do vraćanje na profesionalnu vojsku, kao jedno od ekonomskih rješenja za siromašne porodice. To je bilo odbijanje demilitarizacije i neutralnog statusa zemlje. Rijetke organizacije shvatile su da se progledalo, kompromisno, kroz prste kriminalu i prošlosti zarad vizije evropske budućnosti. Mnogi nisu ni shvatili, samo su prihvatili. Popularizacija učešća u vojnim snagama po školama trajala je godinama i na tome je DPS istrajavao i ubirao političke poene. Nakon "oslobođenja" Crne Gore ponovo se budi elan za ratovanje tzv. odbranu kroz izjave sadašnjeg ministra vojnog. Znači da se radi o jednoj politici glumljenih demokratskih principa Demokrata iza čije praznine stoji samo konzervativni nikad neiskazani mitomanski narativ u službi jedne nacionalne i vjerske politike koja prijeti kompletnom regionu. Crna Gora je u toj politici kusur, zamjena za teritoriju koja je izgubljena. I baza za napucavanje i junačenje. I šta se može očekivati od zajednice koja gleda u zid političke korupcije najveće vlade koju je ovaj prostor ikad doživio. Oni i njihova djeca će kao i ranije biti specijalcima zaštićeni, inostranstvom ponuđeni a ubice i ubijeni će biti oni osiromašeni. Izgleda da su se zarad toga u Vladu nagurali. Mašala, najlicemjerniji će preživjeti. Strah nije bezrazložan. Svjetski lideri luduju ostali masovno stradaju. Nemir se pojačava predsjednik susjedne zemlje je potpisao odluku o uvođenju obaveznog vojnog roka. On zna tačno što hoće Crnoj Gori, a lako je sa nedoraslom i pohlepnom vlasti.

Ministre, što se od januara ove godine do sada promijenilo pa ste sada za uvođenje obaveznog vojnog roka a tada ste bili oprezni? Zar je Crna Gora u opasnosti? Ako jeste, od koga nam to prijeti opasnost? Ko će nas to da napadne i kome ćemo se mi suprostavljati? Čiju djecu planirate sa puškama i uniformama? Da li vlastitu na čelu kolone pod svojom komandom? Odakle vam ta ubijeđenost da se ozbiljno uzme u razmatranje ta ratna opcija u situaciji kada većina nema povjerenja ni u vas ni u vaše političke saveznike?

Kao Dragan Krapović imate pravo da mislite i radite što hoćete po tom pitanju, ali kao ministar vojni morate sačuvati mir i raditi protiv militarizacije ljudi koju je prošli režim uveo. Ako nemate taj plan - odstupite.

Još nešto: Koliko je ljudi iz Crne Gore pretvoreno u ubice ratom za mir? Koliko ljudi silovano? Domova razoreno? Koliko je ljudi poginulo izvan Crne Gore i u Crnoj Gori? Znate li zašto vama i javnosti nisu dostupni ti podaci? Možda da vi nastavite, tj. dovršite taj posao? Vidljivo je rastakanje tkiva države u svim njenim opštinama čiji političari i vlast sanjaju neke druge matične države na koje ih pozivaju regionalni i bjelosvjetske autokrate sa svojim nacionalističkim politikama? Gdje mislite da stanete u odbranu Crne Gore? U vlastitoj dnevnoj sobi ili u sobi vaše djece kojoj oblačite uniforme i dajete pušku u ruke? Nije Crna Gora ni Hrvatska, ni Srbija, i loše joj je kada slijedi njihove ideje. Ovdje nemamo koga ubijati da bi bili "jači i veći" jer smo na svaki način i u svakom smislu mali i najveća moć i bogatsvo nam je da živimo u miru. U konačnici, da li znate kome se obraćate kada zazivate obavezno služenje vojnog roka? Nasilnicima željnim moći i kontrole ili mrtvim i živim koji su zagovarali ukidanje vojnog roka, sa nadom da se to pitanje zauvijek skine sa dnevnog reda i oslobodi mladost da život zamišlja i živi na pristojan, ljudski, mirnodopski način. Ima li Crna Gora ljudi za još jedan krvavi krug? Hoćete li da Crna Gora otvori još jednom mračnu stranu vlastite istorije koju nikako da savlada, pjesnik reče: Krv je ljudska rana naopaka, na nos nam je počela skakati! I skakaće nam ako vi ne budete drugačiji od svih onih prije vas. Možete, ako hoćete, uprkos čitavog reda ludih koji čekaju da se "napiju tuđe krvi" nesvjesni da piju krv svoje djece i budućnosti.

( Ervina Dabižinović, Ljupka Kovačević )