Slikar bijelog prostranstva, nevjerovatne energije i interesovanja

Dubok i neizbrisiv trag na kulturu i umjetnost Podgorice, Crne Gore i jugoslovenskih prostora ostavio je Cvetko Lainović, prvenstveno svojim likovnim izrazom, ali i književnim, a onda i pedagoškim radom. Kompletno Lainovićevo stvaralaštvo potrebno je učiniti vidljivijim i prisutnijim u društvu, zaključak je druge večeri Podgorica kultura festa koje je bilo posvećeno ovom velikom umjetniku, a održano je u Galeriji “Risto Stijović” u podgoričkoj Staroj varoši, u ponedjeljak veče.

Autor manifestacije je producent Mitar Miranović, a ona se prvi put realizuje ove godine, i to u sklopu Podgoričkog kulturnog ljeta. O životu i stvaralaštvu Lainovića, koji je potekao upravo iz Stare varoši govorila je istoričarka umjetnosti i rukovoditeljka Galerijskog sektora u JU Muzeji i galerije Podgorice Petrica Duletić, a događaj je moderirala novinarka Jelena Kontić. Prisutni su tokom večeri imali priliku da iz video zapisa čuju brojne zanimljivosti, manje ili više poznate, o Cvetku Lainoviću. Cvetkov rođak, Milenko Lainović, primijetila je Kontić, na vjerodostojan i prisan način dočarao je Cvetkovo odrastanje, njegov duh, humor, pristup stvaralaštvu, ali i ljubav prema hobijima. On je govorio i o portretu Nensi Regan, svojevremeno prve dame Sjedinjenih Američkih Država, koji je Lainović, na predlog Ambasade SAD-a naslikao, a na čemu mu je ona uzvratila pismom u kojem se lično zahvaljuje.

Lainovićev prijatelj Husein Ceno Tuzović prisjetio se njihovog zajedničkog odrastanja, ali i prve izložbe ovog značajnog umjetnika za koju je umjetnik ideju dobio veoma rano. Tu je i sjećanje Vladimira Boškovića na vrijeme u školskim klupama podgoričke gimnazije, ali sa fokusom na Lainovićev pedagoški rad koji je od 1955. do 1967. godine radio kao profesor likovnog vaspitanja. Njegova posvećenost đacima prema kojima se ophodio kao profesor, pedagog i prijatelj izdvojila ga je i učinila voljenim i poštovanim profesorom.

Na Lainovićev književni rad (11 objavljenih djela) osvrnula se filozofkinja i univerzitetska profesorica Sonja Tomović Šundić koja je istakla kompleksnost, promišljenost i ljepotu u njegovim rečenicama i temama, a Kontić i Duletić usaglasile su se da je književni rad Cvetka Lainovića do sada ostao u sjenci njegovog likovnog majstorstva.

Kontić je upitala i kako da djelo i lik ovog umjetnika u budućnosti budu prisutniji u Crnoj Gori, Podgorici i Staroj varoši...

“Potrebno je otvoriti prostore i od podgoričke Stare varoši napraviti jednu kulturnu tačku gdje će biti izložena djela ne samo Rista Stijovića već i drugih značajnih umjetnika koji su potekli iz tog dijela grada, prvenstveno Cvetka Lainovića. Naša ustanova ima dovoljno njegovih radova (27) u svom fondu, što je adekvatna brojka za neki prostor u kojem bi oni bili trajno izloženi, a gdje bi naši sugrađani, ljubitelji umjetnosti, studenti, turisti mogli na jednom mjestu da vide šta je uradio Cvetko Lainović tokom svog stvaralaštva... Smatram i da Nikola Vujošević, koji je nama poklonio 72 rada, dakle imamo njegov legat koji je nažalost deponovan, zaslužuje da njegovo djelo bude viđeno. To su neke stvari koje bi Glavni grad Podgorica morao da ima u daljoj perspektivi, kako bi ti znameti umjetnici dobili mjesto koje zaslužuju i bili sačuvani od zaborava”, poručila je Duletić.

Cvetko Lainović rođen je 1931. godine u Podgorici, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studirao je u Ljubljani i Zagrebu, gdje je 1954. diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Diplomirao je matematiku na Pedagoškoj školi u Nikšiću. Bio je član ULUCG-a od 1956, a od 1970. godine i ULUS-a. Imao je preko 70 samostalnih i nekoliko stotina grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je više značajnih nagrada, a kao najznačajniju ističem nagradu 13. jul, koja mu je dodijeljena 1977. godine. Do svoje smrti, 2006. godine, živio je i radio u Beogradu, gdje je sahranjen u Aleji zaslužnih građana, podsjetila je Duletić.

“Lainović je imao nevjerovatnu energiju, duboku posvećenost slikarstvu, stvarao je u jednom dahu, bez prethodnih krokija, istovremeno duhovito i promišljeno, ponekad sa dozom cinizma”, kazala je Duletić.

Ona je istakla da Lainović pripada generaciji umjetnika druge polovine 20. vijeka koji su obilježili slikarstvo na jugoslovenskim prostorima. Kaže da se za njega može reći da je bio jedna autonomna, originalna pojava.

“Ostaće upamćen kao slikar bijelog prostranstva i crtač krhkih linijskih tvorevina. Na jedan minimalistički način on je sa samo nekoliko linijskih tragova uspijevao da ostvari izuzetne emocionalne izlive. Linija je dominirala bjelinom kao jedino svjedočanstvo iskaza”, slikovito će Duletić.

Iako je Lainović široj javnosti možda najpoznatiji po svojoj bijeloj fazi, primjećuje Kontić, imao je, kaže ona, snažan i izgrađen izraz i na drugim poljima, od boja i apstrakcija, do portreta koji imaju posebnu dokumentarnu vrijednost, a od kojih se neki nalaze u fundusu Moderne galerije. Duletić je dodala da je Lainović naslikao preko 10.000 portreta, svojevremeno je slikao brojne podgoričke porodice, a pored toga je predstavila neke od portreta koji svjedoče autorovom psihološkom pristupu i analizi profila osobe koju slika.

Kontić je napomenula da je upravo Duletić bila kustoskinja važnih i velikih retrospektivnih izložbi Cvetka Lainovića, u Podgorici 2006. i Beogradu 2016. godine. S obzirom to, ali i na na njen višegodišnji angažman u Muzejima i galerijama Podgorice, Kontić je upitala i koliko i kojih Cvetkovih djela ima u fondu Moderne galerije i da li se putem njih može vidjeti i sami put Lainovićevog stvaralaštva.

“Kao kustoskinja Moderne galerije, kada sam prije 24 godine došla u Podgoricu, susrela sam se izbliza sa slikama Cvetka Lainovića. U fundusu galerije baštinimo 27 Cvetkovih slika. Neke je galeriji poklonio umjetnik, dio je nabavljen putem donacija, a nešto putem otkupa. One nam mogu predstaviti put kojim je Lainović krenuo u slikarstvo i u likovno istraživanje. Preko ovih djela možemo pratiti umjetnikovo sazrijevanje i njegove stilske mijene”, kazala je Duletić.

Kada je u pitanju njegova takozvana bijela faza, Lainović je oko 1972. godine počeo da razlama mase i urušava formu, kazala je Duletić.

“Slike je svodio na dva plana, a s vremenom je gubio potrebu za bojom. ona potpuno nestaje sa platna. Opažaj stvarnosti sveo se na ravan crno-bijelih odnosa. Redukovanjem likovnih elemenata slike, u traganju za istinom, on je odbacio sve suvišno i došao do suštine, za njega osnovnog principa - bijele boje i crne linije. Kao isključivo sredstvo iskaza, na debelim naslagama bijelog pigmenta, crna linija je reflektovala njegove duboke emocije. Neko je od likovnih kritičara rekao da je Cvetkova crna linija seizmograf njegove duše”, rekla je Duletić.

”Zanimljiv spoj Lainovićević interesovanja i sposobnosti: matematika, slikarstvo, književnost, filozofija, pedagogija…, sve se to pretapalo i povezivalo čineći njegovu ličnost jedinstvenom i u svojoj Podgorici i mnogo šire. A kada je likovni segment u pitanju, Cvetko Lainović se negdje pred kraj života vratio bojama”, primjećuje Kontić, što Duletić potvrđuje ističući da to niko od njega tada nije očekivao, posebno jer su dominirale univerzalne sakralne i religijske teme. Duletić je svoje inspirativno izlaganje upotpunila i zaključila citatom teoretičara umjetnosti Save Stepanova.

Podgorica kultura fest iz večeri u veče prisjeća se važnih i interesantnih ličnosti i tematski zaokružuje svoju ideju, a pored toga, događaj se snima i dokumentuje pa će biti prikazan i kao emisija na televizijskim stanicama. Ove godine u fokusu su Ante Miročević, Cvetko Lainović, grupa Makadam, tema “Poljoprivreda nekada i hrana koju danas konzumiramo”, ali i moda...

( Anastasija Orlandić )