Neka vrlo logična pitanja

Ima tome i do tri godinice danah otkad vam priznadoh, ovdje, na ovom istom mjestu (”Igranje komita i žandara”, 18. septembar 2021), da dešavanja u našem tzv. društvenopolitičkom prostoru negativno utiču na moju sposobnost da se (u potpunosti) fokusiram na dešavanja u našem fizičkom prostoru - na dešavanja koja bi - per definitionem - trebalo da budu u uskom polju - ili barem u užem polju - mojih interesovanja - ali eto - ispade da sam nastavio da orem tvrdu ledinu - i jedino što imam da kažem u svoju odbranu, u ovom, po mnogo čemu jedinstvenom povijesnom trenutku - uz konstataciju da su dešavanja u tzv. fizičkom prostoru tek preslik (što bi rekli braća Hrvati) dešavanja u tzv. društvenopolitičkom prostoru - jeste to da ozbiljno računam na stan u rajskom naselju - barem trosoban - full oprema, podrazumijeva se - s pogledom na tzv. deep space - a to ima i neku svoju cijenu, je li ...

Potonja pak dešavanja - ova aktuelna - negativno utiču, da budem do kraja iskren, na moju ukupnu sposobnost da se fokusiram - ako izuzmem porodicu i rutinske operacije (daily routines - svakodnevne operacije koje život znače). Čak i kad bih uspio da se fokusiram na tzv. prostorne probleme - i došao do nekih konstruktivnih zaključaka - opet ne bih znao kome da serviram te zaključke. Najširoj javnosti ili isključivo stručnoj javnosti (uz primjedbu da su drugovi Laković i Mitrović, uz sasluženje drugarice Biserke, davno ugasili “Pogled”, stručni časopis Inženjerske komore Crne Gore)? Ili direktno ministru Radunoviću? Ili, još bolje (i još direktnije) - premijeru Spajiću?

“Insistirati, u ovom nevjerovatnom trenutku”, klicao sam na ovom istom mjestu prije tri godinice danah, “na neophodnim sistemskim reformama na svim poljima i u svakom domenu - pa i na polju upravljanja prostorom, odnosno u domenima prostornog planiranja, urbanizma, građenja i rješavanja problema nelegalne gradnje - zaludna je rabota - udaranje glavom u zid - jer je više nego očigledno da nema ni volje - a ni snage - da se bilo što mijenja - a ponajmanje izuzetno štetni DPS modeli vršenja/praktikovanja vlasti”.

U ovom pak trenutku - po mnogo čemu nevjerovatnijem od tog nevjerovatnog trenutka od prije tri godinice danah - šanse da će nekome iz tzv. vladajućih struktira pasti na pamet da nešto mijenja - svedene su na nulu.

A da nije do mene?

Možda je sve u redu - a ja izmišljam probleme - bavim se problemima koji ne postoje - niti su ikada postojali?

Ne znam, nijesam pametan...

***

Ako je suditi na osnovu pitanja i potpitanja vezano za moj prošlosubotnji tekst - pitanja i potpitanja koja su završila u mom inboxu - a ne u inboxu druga Lakovića, ili u inboxima drugova Vukovića, Barovića i Svetislava Gavrilovoga - i u inboxu neizostavne drugarice Izgarević Pavićević - biće da sam ipak u obavezi da se odredim barem po tom jednom, suštinskom pitanju: što je zapravo pjesnik htio da kaže u prošlu subotu? - jer je smisao mog prošlosubotnjeg teksta, sva je prilika, izmakao nekima od zainteresovanih pojedinaca koji su se upustili u avanturu čitanja i tumačenja istog.

Dužan sam da istaknem, u to ime, da moj prošlosubotnji tekst nije bio namijenjen širokom auditorijumu - bez obzira na činjenicu da je (na neki volšeban način) polučio preko 10.000 tzv. pregleda - što ne znači, molim vas, da je 10.000 ljudi pročitalo tekst - ako je tekst pročitalo 100 ljudi - svaki 100. čitalac koji je otvorio tekst - od kojih je nekih desetak-petnaestak čitalaca ostalo u nedoumici - onda bi to bio, barem što se mene tiče, izvanredan rezultat.

***

OK, ako krenemo od činjenice da je drug Laković, aktuelni predsjednik Skupštine Inženjerske komore i bivši predsjednik Inženjerske komore Crne Gore - i to u periodu od aprila 2019. do oktobra 2021. godine - baš u vrijeme kad je u Skupštini Glavnog grada donijet notorni Detaljni urbanistički plan “Gorica C” (1. oktobra 2019. godine) - predvodio građane koji su stalno nastanjeni u obuhvatu pomenutog DUP-a i koji su sredinom februara prošle godine otpočeli seriju protesta protiv izgradnje višespratnice u Beogradskoj ulici - nameće se čitava serija vrlo logičnih pitanja (koja, bojim se, niko nije postavio do ovog trenutka).

Prvo, IKCG je osnovana, stoji na Internet stranici IKCG (ingkomora.me), “sa ciljem da djelovanjem svojih članova, pojedinačno i u cjelini, kao i verifikacijom privrednih društava za obavljanje pojedinih poslova u izradi planske i tehničke dokumentacije i izgradnji objekata, garantuje stručnost u tim djelatnostima, u cilju zaštite javnog interesa i zaštite trećih lica”.

Garantuje, veli, stručnost u izradi planske dokumentacije, a u cilju zaštite javnog interesa... (što se, vjerujem, odnosi i na slučajeve kada su privredni subjekti angažovani na izradi naše planske dokumentacije registrovani u susjednoj nam bratskoj državi Srbiji - a nanose, svojim djelovanjem, očiglednu štetu prostoru ove države, a ujedno i građanima ove države).

I kako je onda moguće da su se koncem februara prošle godine desili građani u Beogradskoj ulici - i to predvođeni, ni manje ni više, nego baš predsjednikom Skupštine IKCG - odnosno bivšim predsjednikom IKCG - krovne strukovne organizacije u CG? Zašto IKCG nije na vrijeme zaštitila javni interes?

Da li da zaključimo, druže Lakoviću, da vi, ispred IKCG, nijeste učinili ništa da spriječite donošenje notornog DUP-a “Gorica C”? Da li je moguće da nikome od planera i arhitekata/urbanista - članova IKCG - nije palo na pamet da u vrijeme koje je bilo predviđeno za javnu raspravu o Nacrtu DUP-a “Gorica C” - u septembru ili oktobru 2018. godine - digne glas?

Zašto barem vrlo agilne Kanice (Ko ako ne Mica Kana i sedam Kanica, aritektica mladih) nijesu u to vrijeme zaredale po kućama i stanovima u obuhvatu Nacrta DUP-a “Gorica C” i digle građanke i građane na noge? Ne vjerujem da nijesu znale, tada, u septembru i oktobru 2018. godine, što se sprema - i što će značiti usvajanje DUP-a “Gorica C”.

Kako nam se, druže Lakoviću, dešavaju sramotni planski dokumenti koji su unesrećili brojne građane - ne samo Podgorice, nego i cijele Crne Gore?

Kako smo, druže Lakoviću - i zašto smo - dozvolili da se planerska i urbanistička praksa - u kompletu sa planerskom i urbanističkom strukom - obesmisli?

Da li da konstatujemo, druže Lakoviću, da odavno ništa ne stoji između pohlepnih i nezajažljivih investitora i njihovih prijatelja u vrhu vlasti - i nesrećnog prostora koji smatramo svojim i u koji se kunemo?

( Borislav Vukićević )