Stevan Horvat se domogao Kine nakon skoro godinu pedalanja: Avantura na dva točka duga 22.000 kilometara

Baranin Stevan Horvat, koji je prošlog septembra krenuo biciklom od Bara do Kine, krajem avgusta je stigao do završne destinacije putovanja svog života.

Za 11 mjeseci prešao je 22 hiljade kilometara pedalajući, obišao desetine zemalja i stekao bezbroj uspomena.

Horvat je “Vijestima” ispričao da mu još sve djeluje nerealno, da nije u potpunosti svjestan da je ostvario ono što je za njega bila samo mašta i daleki san.

Putovanje je trajalo dugo, ali utisci će se sumirati još duže.

Priča da je posljednju veću pauzu napravio u Indiji, u Goi, gdje se odmarao nešto više od dvije nedjelje. Tada je, kako je kazao, vjerovatno prvi put shvatio da će zapravo “izgurati” ovaj put, te da je avantura, poput onih filmskih, zapravo njegova realnost.

Sve emocije konačno su izbile na vidjelo kada je nakon kineske granice naišao na prvu kapiju za ulazak u grad, na kojoj je je bilo napisano ime zemlje do koje je putovao skoro godinu.

SUZE U KINI

“Kada sam prešao granicu i naišao na kapiju na kojoj piše Kina, zastao sam da se slikam i tada sam pukao i rasplakao se. Sve me stiglo odjednom i shvatio sam da sam napravio nešto nenormalno i nešto ogromno. Evo, gotovo je sad, pomislio sam i onda su počela da mi se miješaju osjećanja”, prisjeća se Horvat.

Jedna njegova polovina bila je srećna i zadovoljna, a druga zbunjena, jer je završio putovanje koje, kako kaže, zapravo nikada nije ni želio da završi. Paradoksalno, u tom momentu je sve postalo stvarno, ali jednim dijelom još ne može da vjeruje da je ostvario svoj cilj.

Osjećanja je pomiješao i prvi utisak koji je na njega ostavila Kina - teški putevi, nevrijeme, čudan saobraćaj, tmurnost i ružna obala.

Iznenadilo ga je to što je najveći izazov bio povezati se na internet i to što većina stanovništva ne govori engleski.

“Nisam se dobro pripremio za tu situaciju sa internetom, iako su mi rekli da trebam. Mislio sam da ja imam dovoljno jak VPN, ali tamo je internet ograničen i skroz drugačije funkcioniše. Niko nije mogao da mi pomogne, u radnjama tehnike nijesu ni razumjeli šta mi treba, pa sam nekoliko dana bio odsječen u tom smislu, dok nisam konačno sam uspio to da riješim”, ispričao je.

Prema njegovim riječima, to je za njega bio najveći kulturološki šok, jer je vidio da oni žive potpuno drugačije od ostatka svijeta, što se ogleda u tome da čak i internet koriste na popuno drugačiji način. Neke aplikacije i društvene mreže koje su u Evropi i na Balkanu dio svakodnevnice, poput Instagrama i Fejsbuka ili Vajbera, njima su bile potpuno nepoznate.

“To je meni bilo najčudnije. Obišao sam puno zemalja, upoznao brojne religije i kulture, pa je malo šta moglo da me iznenadi. Ovo me, ipak, dočekalo nespremnog jer nisam mogao da vjerujem da Kinezi imaju čak i svoj digitalni svijet koji je potpuno drugačiji od našeg”.

Posjetio je Hong Kong, za koji kaže da je fascinantan, ali preskup. Sada boravi kod prijateljice iz Novog Sada koja živi u Dunguanu, a kratko se vratio i kod prijatelja iz Bara koji živi Vijetnamu, u Hanoiju, kako bi mu pomogao pri otvaranju kafića.

Početni cilj je bio Šangaj, ali je Horvat ipak od toga odustao jer, kako je ispričao, pri kraju je svog budžeta i sada se već umorio zbog kiše koja ga je pratila sve od Vijetnama.

Tokom puta, priča da je najčešće spavao u šatoru pored puta, u dvorištima gostoprimivih ljudi, kod prijatelja koje je usput stekao ili u jeftinim hostelima.

Takođe, veći i razvijeniji gradovi u Kini, prema njegovom iskustvu, nisu pogodni za vožnju biciklom.

“Oni imaju biciklističke staze, ali nisu baš najbolje organizovane. Saobraćaj je gust i haotičan i puno ljudi vozi električne trotinete po njima”.

MJANMAR PRELETIO

Horvat kaže da je cijeli put prešao biciklom, sa izuzetkom Mjanmara preko kojeg je morao letjeti avionom zbog sopstvene sigurnosti, budući da u toj azijskoj zemlji još traje građanski rat. On navodi da je čekao do posljednjeg trenutka da vidi može li ikako ući u zemlju biciklom jer nije htio da “ukalja” svoje putovanje tako što će letjeti. Ipak, zbog ozbiljnosti i eskalacije rata morao je preletjeti taj dio puta, ali ističe da nije želio da žrtvuje planiranu kilometražu, pa je vozio preko Malezije kako bi to nadoknadio.

Pozitivna iskustva nosi i iz Vijetnama i sa Tajlanda, a u obije zemlje se sastao sa prijateljima kod kojih je kratko boravio.

Izazovi i problemi, kako je ispričao, bili su brojni, ali je doživio neizmjerno više lijepih stvari.

On smatra nevjerovatnim i to što je uopšte ostao živ pored svih opasnosti, virusa, malarije, opasnih životinja i ljudi, tajfuna i ciklona na koje je naišao na putovanju.

Priča da je na posljednju administrativnu prepreku naišao kada je ulazio u Vijetnam iz Kambodže. Informisali su ga da na samoj granici može dobiti vizu za ulazak, što se ispostavilo kao netačno, nakon 90 kilometara vožnje biciklom do nje. Tada je morao da se vrati autobusom i ostavi biciklo na granici dok ne dobije elektronsku vizu. Nakon toga, morao je da organizuje dostavu bicikla sa te granice jer je trebalo da pređe preko one glavne između te dvije zemlje.

MOŽDA KINA ILI NJEMAČKA, ALI KUĆI NIKAKO

Na pitanje - šta sada nakon životne avanture, Horvat odgovara da su opcije brojne, ali da će se vjerovanto neko vrijeme stacionirati na jednom mjestu kako bi radio. Plan mu je bio da godinu ostane u Kini, ali sada se premišlja i pregovara o nekim poslovnim ponudama u Njemačkoj, ali i Vijetnamu i Tajlandu.

Mogao bi ostati u Kini da predaje engleski jer se u toj sferi traži puno radnika, mogao bi raditi i u svojoj struci, ali kao predavač engleskog bi, kako je kazao, mnogo više zarađivao.

Obišao sam puno zemalja, upoznao brojne religije i kulture, pa je malo šta moglo da me iznenadi. Ovo me, ipak, dočekalo nespremnog jer nisam mogao da vjerujem da Kinezi imaju čak i svoj digitalni svijet koji je potpuno drugačiji od našeg

Ipak, ukoliko uspije da se dogovori, ističe da bi najradije otišao u Njemačku jer mu ta sredina mnogo više prija nego Azija, a i plate su veće.

Kada je riječ o aziji, obeshrabruje ga i situacija sa internetom, budući da svoja putovanja i dogodovštine dijeli na Jutjubu i drugim mrežama.

“U svakom slučaju, kuća mi je zadnja opcija. Baš ne želim sada da se vraćam kući već kada sam izašao da obiđem svijet. Želim sada da radim, makar privremeno ili turistički, dok ne skupim investicije za neki novi podvig”, zaključio je Horvat i dodao da ni sam ne zna šta će biti njegova sljedeća avantura po svijetu, ali da će je svakako biti prije ili kasnije.

( Marija Pešić )