Skulptura u javnom prostoru

Umjetnička djela u javnom prostoru treba pažljivo planirati i postavljati, kako bi se osiguralo da se harmonično uklapaju u okolinu i da doprinose estetskom i kulturnom bogatstvu samog prostora i njegovih sastavnih elemenata koji ga definišu kao takvog, poručio je prof. dr Nikola Marković tokom naučnog skupa u Danilovgradu na temu skulpture.

Međunarodni naučni skup upriličen je u okviru Internacionalnog simpozijuma skulpture, manifestacije od posebnog značaja za kulturu Crne Gore. Na temu “Savremena skulptura - izazovi i tendencije” govorilo je 17 istaknutih vajara, teoretičara umjetnosti, univerzitetskih profesora i estetičara iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Poljske, Japana i Indije.

Većina učesnika bavila se upravo skulpturom u javnom prostoru, objektima i arhitektonskim zdanjima koja ostaju kao svjedočanstvo određenog vremenskog i društvenog dostignuća. Takva je i sama manifestacija u Danilovgradu, istakla je državna sekretarka u Ministarstvu kulture i medija Dragana Kažanegra Stanišić koja ju je i otvorila.

“Umjetnička kolonija u Danilovgradu rezultat je izuzetnosti sredine koja je svoje opredjeljenje ka stvaralaštvu i kreativnosti iskazala još davne 1972. godine. Vizija i potreba da ovaj grad bude epicentar umjetničkih praksi, da bude regionalno a kasnije i globalno prepoznat kao vajarsko ishodište prvoga reda, rezultirale su značajnim jubilejom... Otvorenost i komunikativnost ove manifestacije, njena korespondencija sa svijetom, dijaloška dinamika ateljea na otvorenom sa prostorom u kome nastaju nova djela, donose Danilovgradu prestiž umjetničkog centra svjetske reputacije”, dodala je Kažanegra Stanišić.

Savremena skulptura u javnom prostoru igra ključnu ulogu u oblikovanju urbanih sredina i doprinosi kulturnom identitetu zajednice, konstatovao je Marković koji je objasnio da svojim istraživačkim radom želi da ukaže na značaj savremenih umjetničkih djela koja se izlažu u javnim i urbanim prostorima.

“Bilo da je riječ o djelima stalnog ili privremenog karaktera, ona bitno mijenjaju izgled i karakter prostora, daju mu novu dimenziju dizajnirajući ga na značajno drugačiji način čime otvaraju i sasvim nove perspektive njegovog razvoja. Čini se neospornim da skoro svaki javni prostor možemo posmatrati i kao svojevrstan politički pristupačan prostor, te da sve intervencije u njemu zahtijevaju i izvjesne korake, od inoviranja i kreacije, do odlučivanja i realizacije koja često podliježe složenim procedurama i političkim odlukama”, ispričao je Marković.

Skulpture često služe kao spomenici, umjetnički izrazi ili interaktivni elementi koji obogaćuju svakodnevni život građana, kao i stranih gostiju i posmatrača, dodao je.

Vajar iz Indije Ram Viranjan prisutne je podsjetio upravo na bogatu kulturu i skulptorsku praksu u javnom prostoru.

“Indija ima bogatu vajarsku istoriju koja seže hiljadama godina unazad, od remek-djela poput Ašokanskih stubova, zamršenih djela Khajurahoa i statua Mahabalipure. Ova tradicija nastavlja da se razvija dok savremeni indijski vajari istražuju nove materijalne tehnike i teme, često miješajući duboki istorijski kontekst zemlje sa modernom estetikom i globalnim problemima”, istakao je Viranjan, a zatim govorio o savremenim indijskim skulptorima.

Vršilac dužnosti direktora Javne ustanove Umjetnička kolonija Danilovgrad Andrija Radulović “Vijestima” je kazao da su svi “na opšte zadovoljstvo prišli organizaciji visokog skupa u okviru kojeg su istaknuti kulturni poslenici i stvaraoci iznijeli svoju riječ na temu savremene skulpture”.

“Smatrali smo da kao institucija imamo pravo na ovaj vid organizovanja jednog ovakvog susreta na ovako visokom nivou, koji je potreban našoj kulturi i koji čini čast ovome gradu skulptura na obali rijeke Zete, a održava se prvi put na ovu temu u Crnoj Gori, zemlji slikara, pjesnika i vajara”, istakao je Radulović dodavši i da je zahvalan na podršci Ministarstva kulture i medija i Opštine Danilovgrad.

Interesantna gledišta na zbivanja u svijetu savremene skulpture iznijeli su i: Goran Čpajak iz Beograda, Tomaš Matusevič iz Poljske, Jasusi Hori iz Japana, Milivoje Miško Babović, Lucija Đurašković, Tatjana Burzanović, Milica Bezmarević, Aleksandar Ćuković, Stanko Jovanović, Veljo Stanišić, Dušan Krcunović, Ivana Radovanović i Danijela Mijajlović, a njihova izlaganja biće objavljena u Godišnjaku Umjetničke kolonije Danilovgrad.

U nastavku manifestacije planiran je proces rada, a onda i predstavljanje djela crnogorskog vajara Milivoja Babovića i poljskog prof. dr Tomaša Matuseviča koji rade na slovima velikih gabarita.

( Jelena Kontić )