To je i vaš grad

Sjeća li se iko svečanog zatvaranja najstarije poslastičarnice u gradu? Kada su Podgoričani/Titograđani stajali ispred "Korzoa" i opraštali se sa epohom domaćeg sladoleda i kačamak šampite. Uz ganutljive govore i aplauze, kao da prate kolegu u penziju, gledali su kako "Štetni" stavlja ključ u bravu i nestaje još jedan simbol grada. Da boza i bureci imaju vjersku pripadnost, neko bi rekao da je nestao i dio islamizirane Podgorice.

I dok su ispred zatvorene poslastičarnice nostalgičari prizivali podgorički duh, rijetki su priznavali da im grad odavno ne liči na sebe. Sve je manje "stara dama" iz Božove praznične pjesme, a sve više urbanizovana verzija Ruške Jakić. Prenašminkana gospođa koju nagrdi praćenje trendova. I kojoj, sudeći po predizbornim obećanjima, tek slijede nove modne faze i face liftinzi.

Jer neće dugo proći a podgorički kontejneri će početi da pište čim se napune, umjesto da rasipaju smeće po parkovima i ulicama. Ljubović će biti zaštićeno područje i braniće, kao kakav lokalni Lovćen, temelje ekološke države od građevinskih varvara. Stara varoš će konačno biti kao Skadarlija, a u Ribnici će se ponovo hladiti bostan koji Beograd nije uspio da otkupi. Možda se "komšo" ugasio kao bivši gradonačelnik u parlamentu, ali će bar biti autobusa koji se prate preko aplikacije. Bulevarima i podzemnim garažama se neće znati broj, a gdje ne bude kamena temeljca crtaćemo murale na slobodnu temu. Vozićemo se panoramskom žičarom i gledati kako se na stadionu Budućnosti zeleni trava.

A da bi se to ostvarilo wannabe gradonačelnici moraju da podnesu žrtve u ovim blagim predizbornim danima.

Zbog snova o metropoli doktor Nermin boluje od amnezije i obećava obnovu grada kojeg su DPS vile decenijama udarnički razgrađivale. Samo zbog tih snova šef države pauzira od predstavljanja svih građana, vrijeđa novinare i intervjuiše Luku u izbornim spotovima. Niko ne pita za Lukino plavo-bijelo srce, ali mu svi traže studentski indeks. Zbog kampanje je ministru/profesoru svaki sto radni i mimo kabineta, a Frontaši obećavaju asfalt i državljanstvo za svakog budućeg glasača. Da vjerni građanin ne zgriješi na biračkom mjestu, tu su profesor Zdravko i sveti oci da pojasne koji je kandidat aksios. Onima koje nebesa nisu odabrala, preostaje da u kampanji odobre spomenik uz prigodnu fotku kraj odra.

Ali kada se iz predizbornih spotova spustimo na zemlju - dobri moji, nije ovo dobro.

Jer dok se obećavaju kontejneri sa čipovima, ulice smrde nečistoćom a Splinterove vojske pacova osvajaju gradske kvartove. Stara varoš leži na umoru dok oko nje rastu zgradurine, a kumovi i drugovi spremaju konačno preuzimanje lijeve obale Morače. Izblijedile su biciklističke staze, ali vozači i dalje kroz grad putuju kao družina prstena do Mordora. Kada nema prazničnih pazara i prajdova, Trg slobode se pretvara u sutomorsko šetalište po kome igraju plišani medvjedi i jure dječiji džipovi. Popodnevno korziranje odavno je GTA, jer se zor delije prepunom Ulicom slobode voze neometano kao Tito u maju 1976.

Nema tih pauk-vozila ni komunalnih policajaca koji mogu da ukrote 90 hiljada PG tablica, pa je čitav grad postao parking u kome se "eto me za pet minuta" pretvorilo u "ođe ga ostavi". Automobili se tiskaju po trotoarima kao putnici u gradskim autobusima i svi sanjaju dan kada će gradski parkovi postati zeleni parkinzi. Ionako po njima odavno pasu konji i krave, jer djeca svrate samo kad treba da razvale klupe i ljuljaške. Umjesto drveća, po obodima Gorice i Ljubovića rastu zgrade iz kojih novopečena elita sluša preostale ptice i vidi više no oni pod brdom.

A predsjednik veli da se loša vlast događa kada dobri ljudi ne izađu na izbore. Iz iskustva znate da se loša vlast ruši i kada nezadovoljni ljudi izađu na ulice. Zato pamtite šta vam ljekari, profesori i studenti danas obećavaju i tražite sjutra da ispune bar nešto.

Ne moraju odmah graditi podzemne garaže, ali bi mogli da voze pauka i mimo izborne kampanje. Dok ne stignu kontejneri koji pište, valjalo bi redovno prazniti bar ove starinske. Zgrade mogu graditi i mimo Gorice i Ljubovića, a poneki trotoar trebalo bi da ostave i za pješake. Ili bar mogu da posade drvo za svaki osvojeni glas, kao što su neki obećali. Pa od nekog šuma a od nekog drvored.

A ako im se za koju godinu ne svidi kako grad izgleda, Podgoričani/Titograđani ne treba po ulicama da budu nostalgični nego da brane to što je ostalo od Podgorice. Sve dok im se grad ili gradska vlast ne vrate u vinkl.

( Samir Kajošević )