Kremlj lovi obične ljude širom svijeta

U novembru 2022. godine, urednici su me zamolili da pazim šta jedem i da prestanem da naručujem hranu za ponijeti. U početku nisam tome pridavala mnogo značaja. Ali ubrzo sam shvatila važnost njihovog savjeta kada je samo mjesec kasnije moja koleginica Elena Kostjučenko otkrila da je otrovana u Njemačkoj, u vjerovatnom atentatu od strane ruske države.

Takve priče su postale uobičajene. Istraživačka novinarka Alesja Marohovskaja je prošle godine uznemiravana u Češkoj. U februaru je tijelo Rusa Maksima Kuzminova, koji je prebjegao u Ukrajinu, pronađeno u Španiji izrešetano mecima. U oba slučaja se pretpostavlja da je Kremlj umiješan. Ruske opozicione figure dobro znaju da su čak i u egzilu meta ruskih obavještajnih službi.

Međutim, nisu samo oni u opasnosti. Tu su i stotine hiljada Rusa koji su napustili domovinu jer nisu željeli da imaju nikakve veze sa ratom Vladimira Putina - ili su bili prisiljeni da odu, optuženi da ga ne podržavaju dovoljno. Ovi neupadljivi neistomišljenici takođe su mete nadzora i otmica. Ipak, represija nad njima se dešava u tišini, daleko od reflektora i često uz prećutnu saglasnost, ili nedovoljnu prevenciju, zemalja u koje su pobjegli.

To je zastrašujuće: Kremlj lovi obične ljude širom svijeta, a izgleda da nikog nije briga.

U Crnoj Gori je uhapšena njegovateljica starijih osoba po ruskoj naredbi, sprovedenoj preko Interpola

Od početka rata u Ukrajini prikupljam informacije o ruskom targetiranju ljudi u egzilu. Moji izvori se kreću od ljudi koji su preživjeli otmice i nadzor do lidera ruske dijaspore širom svijeta - i nekoliko aktivista za ljudska prava koji im pomažu. Mnogi su razgovarali sa mnom pod uslovom da ostanu anonimni kako bi mogli govoriti o ruskoj represiji bez straha od odmazde. Kremlj, naravno, negira bilo kakvu umiješanost, uglavnom govoreći da ne može komentarisati šta se dešava ljudima u drugim zemljama. Međutim, dokazi se gomilaju.

Vokalni pedagog koji je uhapšen u Kazahstanu na zahtjev Moskve poludio je u lokalnom zatvoru. Njegovateljica starijih osoba pritvorena je u Crnoj Gori po ruskoj naredbi, sprovedenoj preko Interpola. Jednu nastavnicu su priveli jermenski graničari nakon što je svojim učenicima ispričala o zločinima Rusije u Buči. Vlasnik prodavnice igračaka, industrijski penjač, pank roker: To su neki od ljudi koji su uhvaćeni u mrežu Kremlja širom svijeta.

I to je zaista globalna operacija. U Britaniji, izgnanici su praćeni, a događaji opozicije u Londonu vrve od agenata “koji bodu oči”, rekla mi je Ksenija Maksimova, aktivistkinja protiv Kremlja. Ruski obavještajni službenici poslati su da nadgledaju dijaspore u Njemačkoj, Poljskoj i Litvaniji, prema riječima Evgenija Smirnova, advokata specijalizovanog za slučajeve izdaje i špijunaže. Drugi emigranti su praćeni i prijećeno im je u Rimu, Parizu, Pragu i Istanbulu. Spisak se nastavlja.

Neke od metoda su posebno podmukle. Lev Gjamer, aktivista u egzilu u Poljskoj, već dvije godine prima poruke, navodno od svoje majke. “Levuška, sine, nedostaješ mi, kada ćeš doći da me posjetiš?” Druga glasi: “Sine, čekam te. Vrati se uskoro”. On ih ignoriše jer je njegova majka Olga umrla prije pet godina. Drugi ruski emigrant, čiji su roditelji živi i veoma bolesni, odlučio je da povjeruje kada mu je dugogodišnja medicinska sestra njegovih roditelja preko telefona rekla da je izbio požar u njihovom stanu. Požurio je kući iz Finske i odmah je odveden u zatvor i mučen, prema riječima Smirnova. Naravno, požar se nikad nije desio.

Oni koje ne mogu prevariti da se vrate u Rusiju, podvrgnuti su nadzoru. Zaposlena u organizaciji koja podržava LGBTQ osobe šetala je svog psa po komšiluku u Tbilisiju, u Gruziji, kada je primijetila da je prati dron. Bilo je to uveče početkom maja, dvije godine nakon što je pobjegla iz Rusije sa ostatkom svojih kolega.

Ubrzala je korak i sakrila se u svom stanu, ali je i dalje čula zujanje. Pratila je zvuk do balkona i našla se licem u lice sa uređajem, koji je visio na dohvat ruke.

Zemlje domaćini su često saučesnici. Na nekim mjestima, lokalni policajci čak sprovode nadzor u ime svojih ruskih kolega. U Kazahstanu, lokalne specijalne službe pomažu Rusiji da uhvati obe koji su pobjegli od regrutacije. U Kirgistanu, policija koristi tehnologiju za prepoznavanje lica da traži one koje Kremlj potražuje, prisiljavajući ljude da napuštaju gradove i bježe u planine, prema izvještajima brojnih grupa za ljudska prava. Kada ne pomažu aktivno ruskom nadzoru, lokalne vlasti ponekad sporo reaguju da ga zaustave.

To je bio slučaj sa Sergejom Podsitnikom, novinarom koji je istraživao vojne veze između Rusije i Irana. U martu ove godine, još uvijek ushićen zbog vijesti da su fabrici dronova koju je otkrio uvedene sankcije, vraćao se u svoju sobu u Duizburgu u Njemačkoj. Prije nego što je otišao u izgnanstvo, Podsitnik je bio dio opozicione mreže Alekseja Navaljnog i stekao naviku da provjerava da li ga neko prati. Ispred svojih vrata, ležerno je bacio pogled preko ramena i vidio, kako viri iza ugla, stranca koji prati svaki njegov korak.

Zemlje domaćini su često saučesnici. Kada ne pomažu aktivno ruskom nadzoru, lokalne vlasti ponekad sporo reaguju da ga zaustave

Podsitnikov kolega je takođe primijetio da ga posmatra isti čovjek, ali su morali dva puta da ulože žalbe kako bi obezbijedili istragu od strane lokalnih vlasti. Policija u Duizburgu, činilo se, jednostavno nije mogla da shvati da je moguće da se u njihovom gradu odvija nadzor pod pokroviteljstvom Rusije. Slučaj je ubrzo zatvoren bez pronalaska počinioca, što je možda bila greška. Duizburg je jedno od mjesta, prema Centru za dosijee, londonskoj istraživačkoj organizaciji, iz kojeg su agenti ruske vojne obavještajne jedinice izvodili sabotaže u inostranstvu.

Podsitnik je sada na sigurnom, ali nisu svi imali tu sreću. Izgnanici koji su doživjeli sličan nadzor ponekad nestaju bez traga, bilo ispred ambasade u Jermeniji ili iz ruralne crkve u Gruziji, da bi se kasnije pojavili u ruskim centrima za pritvor. Nemoguće je procijeniti koliko se često ovo dešava. Ipak, možemo pretpostaviti, kažu moji izvori, da ima mnogo više slučajeva poput onog Leva Skorjakina, koji je prošlog oktobra odveden iz svog hostela u Kirgistanu, uguran u automobil i deportovan nazad u Rusiju. Samo ne znamo za njih.

Mnogi Rusi u inostranstvu su ranjivi i bez zaštite. U ljeto 2023. godine, grupe civilnog društva uputile su peticiju Evropskom parlamentu da ljudima koji su odbili da se bore u Putinovoj vojsci pomogne da dobiju legalan status, ali nije bilo značajnog odgovora. Politički azil se rutinski odbija ne samo onima koji su pobjegli od regrutacije, već i aktivistima, ponekad “sa monstruoznim argumentima da je ‘situacija u Rusiji normalna i da možete računati na fer suđenje’”, rekla mi je Margarita Kučuševa, advokatica za imigraciju na Kipru.

Antiratne izgnanike podržava šačica organizacija za ljudska prava, koje su neprestano na ivici zatvaranja zbog nedostatka sredstava. Rusija, nasuprot tome, ulaže mnogo resursa u izgnanike - dok ih optužuje za izdaju i terorizam i, vođena paranojom, progoni ih širom svijeta. Oni su u neposrednoj opasnosti. Međutim, veću opasnost predstavlja to da svijet potpuno zaboravi ove ljude - i to zašto su napustili svoju zemlju.

Autorka je istraživačka novinarka “Meduze”, nezavisnog ruskog medija

Tekst je objavljen u “Njujork tajmsu”

Priredila: A. Š.

( Lilija Japarova )