Od prekarnog rada do prekarnih života: Uvod u besposlenu budućnost

Bez adekvatne regulacije - četrnaest potpisnika sad već bivših visoko pozicioniranih eksperta za oblast AI u kompanija AIOpen i DeepMind - upozorili su da stvari mogu krenuti tokom koji niko ne želi, da je eksperiment otišao predaleko, u svakom slučaju povratka na staro nema, ostaje pitanje samo ko će biti - inženjer budućnosti koja izvjesno dolazi kao postljudski lik, realnost robotike. U prilog dokle su stvari otišle, napisali su otvoreno pismo upozorenja javnosti, koje je naslovljeno: “Pravo na upozorenje na naprednu veštačku inteligenciju”.

Zbog dužine pisma, izdvajamo najbitnije: “Ovi rizici se kreću od daljeg učvršćivanja već postojećih nejednakosti, preko manipulacije i dezinformacije, do gubitka kontrole nad autonomnim AI sistemima što potencijalno može rezultirati ljudskom ekstinkcijom”. Uglavnom, napredak koji podrazumijeva sve veću autonomnost u oblasti AI (vještačke inteligencije), prijeti nazadovanjem i sve manjom autonomnošću ljudi, tu je sfera usavršavanja manipulacije i dezinformacije, zasad još uvijek pod kontrolom centara koji svime upravljaju, ali, možda nije daleko dan kad i sami - operativci - budu shvatili da projekat vode izgubivši nad njime svu kontrolu usljed nejednakosti u razvoju. Kakogod, vještačko plus inteligentno generiše novu nauku koja djeluje autonomno bez etičkog nadzora, i u tome se krije opasnost koja se već ostvaruje na poguban način po ljudski rod.

Za New York Times, potparolka OpenAI, Linzi Held, očekivano da u svom govoru uparuje ponos i optimizam sa dozom svijesti o riziku, u njenoj izjavi se moglo pročitati: “Verujemo u naš naučni pristup rešavanja rizika i slažemo se da je rigorozna debata ključna, s obzirom na značaj ove tehnologije. Nastavićemo da sarađujemo sa vladama, civilnim društvom i drugim zajednicama širom sveta.”

Pod 1): to što će korporacija kakva je OpenAI sarađivati sa vladama ne znači apsolutno ništa, utoliko prije što je privatni, krupni kapital ono što kreira današnje politike da im one zauzvrat daju pokriće i legitimnost, 2): portparolka, dakle: vjeruje, svjesna je rizika, i razumije neophodnost rigorozne debate, u kojoj će se čuti više glasova, pretpostavljamo i poneki - soft i moderno teološki koji će doći ispred protestantske Crkve, 3): kad Linzi govori o nastavku saradnje sa vladama, civilnim društvom i drugim zajednicama duž svijeta, da li možemo kao javnost znati, obzirom da se radi o tako viskorazvijenoj tehnologiji, kako se dosad ta saradnja sprovodila?

Već smo pisali kako je Institucija za budućnost ostavila svega šest mjeseci da se čuju različiti, među sobom stavovima suprostavljeni glasovi, naučnika, slobodnih intelektualaca, filozofa, teologa, sociologa, psihologa, po pitanju tako važne/presudne stvari kakva je prvo implantiranje mozga, o čemu je Mask govorio kao Mesija XXI vijeka, mada mu to ni najmanje ne smeta da podržava pristalice Trampa, što će reći: nataliste, ultrakonzervativce, možemo reći i kamufliranog rasiste (uglavnom bijelog supermatiste), obzirom da je dominantna retorika lidera republikanca - antiimigracioni narativ, protjerivanje doseljenika, svih onih koji su upravo osiromašeni i hitnuti na rub egzistencije usljed pogubne spoljne politike koju vodi SAD. Dakle, pitanje je više nego jasno: u kolikoj je mjeri, prema tome, sama kompanija “Neuralink” i njen naučni projekat u suprotnosti sa onim što propagira politika republikanaca na čelu sa Trampom?

Vratimo se na one koji su istupili iz tri vodeće kompanije kao što su OpenAI, Google DeepMind i Anthropic, koji su i ranije slali poruke upozorenja, u kojima, između ostalog, stoji: “Ako razvijemo AI sistem koji je značajno kompetentniji od ljudskih eksperata, ali teži ciljevima koji su u sukobu sa našim najboljim interesima, posledice mogu biti katastrofalne… Brzi napredak AI bi mogao biti veoma disruptivan, menjajući zapošljavanje, makroekonomiju i strukture moći.” (Navod datira iz 2023.)

Cilj je promjena strukture moći, zaokret u makroekonomiji i svakako globalno osiromašenje većine zemalja sa, inače, ogromnom teritorijom, jer: suprotno opštem mišljenju, u savremenom svijetu revoluciju ne mogu podići oni koji su uskraćeni svega, goloruki narod koji živi od humanitarnih akcija Zapada i Istoka. Politika stvaranja zavisnih zemalja, dužničko ropstvo, kao i pritisak preko neizdržljivih mjera štednje, pa zar to nije uvod u - “menjanje zapošljavanja”, ili milionska otpuštanja kako bi se država mogla spasiti?

Primjera radi, Kina otvoreno u planu ima radnike zamijeniti rentabilnim robotima, time značajno ubrzavajući ekonomski rast, u čemu je među silama trenutno broj jedan po neisprativo ubrzanom usponu, ona prolazi kroz nešto što se da prepoznati kao -kapitalistički katapult. Sa usponom automatizacije, Foksonova fabrika u kineskom regionu Kunšan je smanjila broj zaposlenih sa 110.000 na 50.000 zahvaljujući uvođenju robota, i budući da se ovo dogodilo 2016, ova fabrika je uvod u - besposlenu budućnost, u sve manju potražnju i prije svega uopšte potrebu za radnom snagom, tako da će oni koji budu u prilici da se radom eksplotišu, već koliko sjutra smatrati istinskim srećnicima. Od, dakle, - prekarnih radnika do prekarnih života! (Antonio Negri uložio je nemale napore ukazujući na raspad radničkog sindikata u Italiji, na korupciju u Sudstvu, na privatizaciju državne svojine bez ikakve kontrole nad tom pošasti, izvan teorije, u praksi podrška je izostala, i sada se javlja čuđenje i bojazan zbog činjenice da se desna politika vratila na čelo Italije.)

I, gdje se zametnuo participativni duh, solidarnost socijalista, kako to da tipovi poput Ilona Maska sabiraju oko sebe ultrabogate i siromašne, u sve osjetnim socio-ekonomskim razlikama, i, naposljektu, na kome leži odgovornost, to jest: ko se, u međuvremenu - zaljubio u poziciju moralnog čistunca i čuvara univerzalnih vrijednosti, očigledno bez sposobnosti da se uhvati u koštac sa aktuelnim problemima. Pa ipak, sada, u ovoj fazi kapitalizam inauguriše ideologiju protivnu reprodukciji ljudske vrste, oni koji dolaze (koji testiraju našu etiku), biće dočekani od strane svijeta u kojem ništa više nije sigurno, naprotiv, AI nam uskraćuje osnovno pravo a to je - pravo na rad, samim tim i na život, svaku formu zajednice, itd., pitanje - ko će nad kim ubrzo upravljati samo na sebe daje odgovor, ako mi postajemo tek i samo biomasa, dok vještačka inteligencija sve više napreduje i postaje na svim poljima razvijenija i učinkovitija, onda vrijeme pred nama nije nikako na našoj strani, iako, sve to zavisi od nas. Međutim, šta ako smo došli do ove situacije u kojoj se nalazimo baš zbog toga što sve zavisi od nas? Pa će vještačka inteligencija odlučivati o sudbini ljudske vrste, kojoj, zašto bismo tako nešto tek tako odbacivali, možda primarna želja jeste da bude zamijenjena svojim modelom koji je proizvod uspješnog eskperimenta? Jer, kad, na primjer, potparolka OpenAI kaže – “Vjerujemo”, izostaje pitanje - koji to mi?

Da li je tehnonauka koja počiva dobrim dijelom na vjeri u uspjeh svog eskperimenta, mogućnost beskrajnog promašivanja otkupila enormnim kapitalom? Budući da, ako je mozak prvog pacijenta odbacio implant, možda to neće biti slučaj sa drugim ili desetim, uglavnom, ako smo u sve izgubili vjeru, prije svega u nas same, ne gubimo vjeru u nauku, jer blizu je vrijeme kad će pokazati svu svoju moć nad nama!

( Vuk Vuković )