Reporter "Vijesti" s nadzornicima NP Skadarsko jezero: (Krivo)lov i jurnjava na “zelenom kontinentu”

Mali kontinent jednolične boje tamnog maslinovog ulja koji kao zatvoreni ekosistem vrvi od života na svakom ćošku - to je Skadarsko jezero, svojevrsni “zeleni kontinent”. Prava veličina najvećeg Balkanskog jezera ni približno se ne može osjetiti s obale, niti vidjeti kroz prozor automobila u prolazu.

Vlaga, okolni kamenjar, brda, pritoke i biljni svijet, na Skadarskom jezeru formiraju sopstvenu mikro-klimu, pa je tokom jutarnje vožnje brodićem, bez talasa i vjetra, od Vranjine ka sredini jezera, studen probijala tanku jaknu. To se ipak mijenja za svega nekoliko stotina metara, kada se ulazi u nasumični toplotni džep, u kojem bi se moglo boraviti u kratkim rukavima. Ove male promjene su prisutne na svakom koraku, ali je temperatura povoljnija kako se bliži dio jezera koji pripada Albaniji.

Iako se planine te države i Skadar naziru u daljini dok brodić žustro siječe nepokretnu i čistu površinu staklene vode, savršeni pejzaž narušava sjenka omanjeg ribarskog čamca na sredini jezera, pa se pramac patrolnog broda ubrzo usmjerio k njemu.

Čamac, dva ribara, mreže, radni kombinezoni, kratak razgovor o ulovu, provjera dozvole... Tako izgleda svakodnevica nadzornika koji čuvaju Nacionalni park Skadarsko jezero, kojima su se “Vijesti” priključile u jednoj od kontrola.

Jezero je ogromno, a bez vjetra voda miruje kao u čaši, pa se mimo bokova brodića ne vidi ništa osim nepoznate dubine tamne boje i brda u daljini. Posao u ovim idealnim uslovima djeluje kao opuštajući i spokojan, ali je i mnogo više od toga.

Motre na pelikane, šarane i drveće

Isplovljavanje u zimu, ljeto, po jakoj kiši, na 40 i više stepeni, u suton i svitanje, standardni su dio posla za one koji ovdje patroliraju. To je potvrdio i nadzornik Mladen Maraš koji je kazao da duž jezera svakodnevno rade kontrole, provjeravaju dozvole čamcima, obezbjeđuju i nadziru riblji, životinjski i biljni svijet.

Kilometri vode prolaze ispod palube, ali je obilazak jezera, kako kaže Maraš, stalna procedura. U blizini jezerske granice s Albanijom, on je zapazio i pronašao neobilježeni parangal na crnogorskoj teritoriji.

Parangal ili pari je najlon dug više desetina ili stotina metara, koji na sebi ima veliki broj udica s mamcima. Iako mala plutajuća plastična boca za netrenirano oko obično znači zagađenje, ona je služila kao oznaka za onoga koji je ostavio, a na njenom dnu je bilo prikačeno desetine metara najlona. Parangal je u pravilnim razmacima imao postavljene kamenice koje su ga držale na dnu, a imao je i veliki broj oštrih ukrasa - udica koje su umjesto mamca imale komadiće balona. Maraš je pojasnio da ribu privlače različiti oblici, pa se koriste i baloni, kukuruz i komadići mesa. On je u izvlačenju parangala proveo nekoliko minuta.

“Posao je isti svaki dan, uključuje zaštitu i nadzor riba, ptica, prirodnih dobara, šuma, sve obezbjeđujemo i čuvamo. Imamo dnevne patrole, a sinoć smo imali i dvije noćne, imali su zapažene rezultate i odradili su posao. Stanje je bolje nego što je bilo, a poslom se bavim već 17-18 godina. Društvo je dobro, radnici dobri, sloga vlada. Imamo posla u centrali, od plovila, magacina, zaplijenjenih sredstava, automobila, sve mora da se zabilježi, konstatuje, sačuva, dežurni nadzornici duže i gorivo. Imamo mehaničare za popravke brodova, a cijelo ljeto smo bili angažovani na kontroli ulaznica za turističke brodove. Imamo i Monitoring centar koji nas obavještava o nelegalnim aktivnostima, oni nas pozovu i upute, a patrola obavi ostatak posla”, naveo je Maraš i dodao da parangal oduzimaju, ispunjavaju papirologiju i skladište.

Nedaleko od jezerske međudržavne granice patrola je skrenula desno između dva ostrva. Jedno od njih - Tophanu krasi i mali manastir koji nosi isto ime, ušuškan i zaklonjen kamenom ozidinom nekadašnjeg obraslog puzavicama, koji stoji direktno ispred njega. Ovaj kutak jezera krase mjesta Ckla, Bobovište, Besa, Blace, Murići, kao i manastiri Tophana, Moračnik, Beška, Starčevo...

Voda je potpuno mirna, a putanju broda koji siječe površinu ometaju samo omanja ostrva. Lijepa, različita samo po površini, na stijenama nekih od njih ribari pecaju, na nekima su smješteni manastiri, druga su dom nebrojenim pticama, a ne izostaje ozidina starih kuća i istorije.

Maraš, zadovoljan kako nema ništa mimo reda, ističe da je danas manje ribljeg i drugog krivolova, pa je i broj brodova te vrste minimalan. Tako, kako kaže, većinu dnevnog prometa na jezeru čine čamci koji imaju dozvole za mreže, pari, skobane mreže, skakavice, za bubnjeve i jegulju...

Sve, kako tvrdi, nadziru i termalne kamere smještene na Plavnici, Vranjini, Malom blatu kod izvorišta Bolje sestre, a vjeruje da sličan sistem postoji i na graničnom prelazu Božaj.

“Vidi se na termalnim kamerama sve, kamen ne može u vodu da se baci da se ne vidi. Ima nelegalne sječe, patrola obilazi teren svakog dana i sankcioniše i po tom osnovu, napišemo prijavu, zapisnike, proslijedimo sve našoj službi, a oni dalje Ministarstvu. Kada uhvatimo nekog u krivolovu, obavještava se šef službe, policija, inspektor za slatkovodno ribarstvo, lice privodimo u zgradu na Vranjini, napravimo zabilježbu i sačekamo da dođu inspektor i šef. Ako je veće krivično djelo, onda policija privodi, a ako je prekršaj, inspektor na licu mjesta naplaćuje kaznu, a umanjena je ako se plati kroz pet, šest dana. Neki plate odmah, onda im se vrate sredstva sva. Najviše se krivolovi šaran, karaš, skakavice, ali smo to suzbili u zadnje vrijeme sve, pa sve manje posla po tom pitanju imamo”, naglasio je Maraš.

Zimi oka, ljeti u plitko

Iako ovdje bogato zelenilo guši svaki kutak razuđene obale, a ribe na svakom ćošku probijaju površinu jezera, najveću emociju izazivaju pelikani. Posebno jato koje se krilo u jednoj od brojnih uvala, koje nije ni čekalo da se nadzornici približe ni na 20 metara, već se vinulo u vazduh. Kamera te momente suštinski ne može da zabilježi jer pelikani ne lete, kod njih nema napornih zamaha krilima, već nepokretno jezde iznad vode, koja kao ogledalo preslikava njihov odraz na površini. Konkretna emocija koju ovaj mini-avion dvometarskog raspona krila izaziva, dok elegantno klizi po jezeru paralelno s brodom, ne može se opisati - a i ne mora.

Veliki broj ptica svih vrsta baš ovdje, jasno pokazuje da je područje izuzetno bogato ribom. To su potvrdili i nadzornici, koji su istakli da u malim ali dubokim, kamenjarskim rukavcima i uvalama prekrivenim lokvanjima, riba zimuje. Ovi riblji zimovnici ili oka su male oaze, a posebno je lijep Raduš. Motor brodića se tu gasi, pa se osim pljuskanja vode o stijene, čuju samo ribe koja remete i probijaju savršenu površinu vode. Koliko je odustvo zvuka u ovom malom zelenom džepu, pokazuje i činjenica, da okolnim brdašcima odjekuje eho razgovora. Ove tačke su ujedno i jedina mjesta gdje je ulaz zabranjen, a ispred svake male oaze nalazi se lanac žutih bova.

Krivolov na Skadarskom jezeru je specifičan i zbog površine jezera i prirode, pa šef službe zaštite za Skadarsko jezero Vuk Saičić kaže da u zimskim mjesecima pokušavaju da zaštite više oka, dok u ribolovnom zabranu rade u plitkim djelovima gdje se riba mrijesti.

Ekipa “Vijesti” je u četvrtak na jezero stigla nekoliko sati nakon akcije u kojoj su nadzornici u krivolovu zatekli dvije osobe, kojima su oduzete osti, čamac i oko 50 kilograma ribe. Saičić je pojasnio da je u akciji učestvovalo osam rendžera, a da su te ljude operativno pratili duže vrijeme, i da su ih na kraju procesuirali nadležnim organima. To je dalo priliku i da se vidi da posao nadzornika ne uključuje samo patrole po jezeru, već i hladne noći provedene u mokrim čizmama uz nadgledanje krivolovaca, a zatim i jutra provedena u popunjavanju zabilješki i druge dokumentacije. Nakon tih dokumenata, kaže Saičić, treba obaviti i dio papirologije s policijom.

Pojasnio je da nelegalno izlovljenu ribu isključivo doniraju narodnim kuhinjama, što su, kako tvrdi, uradili više desetina puta u posljednjih godinu dana. Naglasio je i da služba zaštite s ribočuvarima ima oko 30 ljudi, koji svakodnevno izlaze na teren i sprečavaju nelegalne aktivnosti u akvatorijumu Skadarskog jezera.

“U prethodnih deset dana podnijeli smo prijave protiv šest lica. Prijave su podnosene prema Ministarstvu poljoprivrede, odnosno inspektoru za ribarstvo i Odjeljenju bezbjednosti Podgorica. Takođe, u prethodnih mjesec dana podnijeli smo i više prijava za nelegalnu gradnju u akvatorijumu NP Skadarsko jezero. Služba zaštite je svakodnevno na terenu, odnosno 24 časa na dan, u akvatorijumu su u svakom momentu redovne patrole dok pored njih imamo takođe vanredne patrole koje izvršavaju službene zadatke iz vanrednih okolnosti na terenu. Već neko vrijeme uvođenjem redovnih kopnenih patrola smo imali odlične rezultate na terenu. Smjene traju isključivo 12 časova, međutim u ozbiljnijim akcijama zbog dužine trajanja same realizacije smjena može i da potraje”, istakao je Saičić.

Dodao je da su u ovoj godini imali veliki broj uspješnih akcija, te da im je cilj da njihov rad postane preventivan i da tako poboljšaju stanje na terenu. Naglasio je i da su u 2024. godini podnijeli i više desetina prijava zbog izlova ribe na struju, ostima, mrežama, obavljanja privrednog ribolova bez dozvole...

Iako zvuči jednostavno, ova igra mačke i miša s krivolovcima se igra na površini od nekoliko stotina kilometara, a nije nimalo laka. Nelegalni lovci rade pod okriljem noći, ribu hvataju brzo i metode ne biraju, a onda je ostavljaju ili izbace na određenom mjestu, pa se kasnije brodićem voze slobodno.

Iako jezero sijeku asflatno-magistralna i željeznička rijeka između Podgorice i Bara, pa većini ovo bojno polje ostane u retrovizoru ili prozoru vagona nakon što prođu ovom dionicom, gigant koji leži na 370 kvadratnih kilometara (dvije trećine pripada Crnoj Gori) svoje tajne i karakter otkriva tek kada mu se pristupi lično i iz neposredne blizine.

Opasnosti ne fali

U nesreći na Skadarskom jezeru 27. jula ove godine poginuo je Drago Vukčević, a sedam ljudi povrijeđeno u sudaru tri plovila.

Tada je uhapšen Petar Dragojević (26) jer nije imao dozvolu za upravljanje brodom, a iz Uprave policije su saopštili da se njemu na teret stavljaju krivična djela protiv bezbjednosti i ugrožavanje javnog saobraćaja.

Osim toga u aprilu ove godine, podgorički Osnovni sud je proglasio krivim za napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti Vojina Prenkića (31) i Dušana Klikovca (42), dok su oslobođeni optužbe za nezakoniti ribolov.

Kaznu od po pola godine zatvora su dobili zbog napada na nadzornike Saičića i Marka Glušćevića u februaru na Skadarskom jezeru. Saičić je tada kazao da je jedan od njih ostima krenuo da ga ubode, te da ga je ubo u predjelu lijeve podlaktice.

( Mirko Kotlaš )