Erozija obale Ade Bojane nije izolovan slučaj: Plaže nestaju zbog klimatskih promjena

Erozija plaže na Adi Bojani nije izolovan slučaj već je posljedica klimatskih promjena koje imaju poguban i sve veći uticaj na stabilnost obala i plaža svuda u svijetu, a posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, tvrdi stručnjak za hidrauliku, hidrologiju i obalne procese prof. dr Sava Petković s Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

“Pojava ekstremnih nevremena je sve izraženija, a eroziona moć talasa, morskih struja i vjetra sve veća. Prema prognozama efekata klimatskih promjena veliki broj plaža u svijetu će nestati u narednih nekoliko decenija jer ljudi neće biti u stanju da se izbore s prirodnim pojavama koje će biti sve intenzivnije. Na plažama koje se po svaku cijenu žele sačuvati biće potrebno intervenisati veoma često, možda i svake godine. Troškovi zaštitnih radova biće izuzetno visoki”, kazao je “Vijestima” Petković.

Plaža na Adi ovog ljeta bila je pod kontinuiranim erozionim procesima koji su kulminirali tokom nevremena polovinom septembra, kada je voda doprla na svega metar od prvih bungalova.

Petković je naveo da je, od svih plaža u Crnoj Gori, plaža na Adi najugroženija erozionim procesima:

“Radovi na zaštiti plaže od erozije, koji su izvršeni u posljednjih pet godina, omogućavali su samo kratkotrajnu stabilnost plaže u ljetnjem periodu. Zbog izuzetno ograničenih finansijskih sredstava, obim radova je morao biti značajno redukovan, a bile su potrebne i neke improvizacije.”

Da bi se Ada sačuvala kao ostrvo, dodao je, i da bi se djelimično revitalizovala plaža, neophodno je postojeći naper od vreća s pijeskom zamijeniti klasičnim naperom od kamenih blokova.

“Novi naper bi trebalo da ima znatno veću dužinu kako bi obezbijedio formiranje široke plaže od najmanje 70-80 metara. Ukoliko bi postojeći naper od vreća s pijeskom nestao, veoma brzo bi se zatvorilo ušće desnog rukavca Bojane i prijetila bi opasnost da se Ada spoji s kopnom i postane dio Velike plaže. To bi posebno trebalo da zabrine ribare i vlasnike oko 700 objekata duž obala desnog rukavca Bojane”, poručio je.

Neophodna oprema za bagerovanje pijeska s dna mora

Ocijenio je da je prihranjivanje plaže pijeskom s kopnene deponije bilo nedovoljno prethodnih pet godina, dok će ubuduće, kako tvrdi, to biti vjerovatno i nemoguće jer su količine pijeska na kopnenim deponijama postale zanemarljive.

“Treba ispitati mogućnost da se u Crnoj Gori nabavi oprema za hidrauličko bagerovanje pijeska s dna mora, koji se svuda u svijetu koristi za prihranjivanje plaža. To do sada nije rađeno u Crnoj Gori. Potrebno je naglasiti da je i na nekim drugim atraktivnim plažama u Crnoj Gori, poput Petrovca, Sutomora, Pržna, Mogrena, Slovenske plaže i još nekih, uočena intenzivna erozija. Dakle, mehanizacija za hidrauličko bagerovanje pijeska s dna mora i revitalizaciju i prihranjivanje plaža bi mogla biti korišćena na većem broju plaža u Crnoj Gori.”

Ocijenio je da će ekstremne nepogode i nevremena u budućnosti biti sve češće, pa će i intervencije na očuvanju prirodnih plaža biti česte. Poručio je da o tome treba voditi računa pri izradi dugoročnih strategija očuvanja prirodnih plaža u Crnoj Gori.

Podsjetio je da se na plaži na Adi već nekoliko decenija poslije svakog jačeg “juga”, praćenog pojavom velikih talasa, uočava proces erozije plaže.

“Proces erozije plaže se posebno intenzivirao u posljednjih nekoliko godina, uprkos mjerama koje su preduzimane da se proces erozije plaže zaustavi, ili bar djelimično uspori. S tim u vezi, može se postaviti pitanje da li je intenzivna erozija plaže na Adi posljednjih godina neka specifična pojava, ili se pojačani intenzitet erozije obala i plaža zapaža svuda u svijetu. Odgovor svih stručnjaka, koji se bave rješavanjem složenog problema erozije obala i plaža, je da su dramatične pojave erozije direktna posljedica klimatskih promjena. Kao ključni faktori se navode podizanje nivoa mora i okeana usljed globalnog otopljavanja, kao i sve češće pojave ekstremnih, dugotrajnih nevremena, praćenih pojavom izuzetno visokih talasa”, kazao je Petković.

Godišnja šteta u SAD pola milijarde

Najizrazitiji primjeri intenzivne erozije plaža, naveo je, karakteristični su za SAD:

“Obale i plaže saveznih država Floride, Kalifornije, Virdžinije, Sjeverne Karoline, Merilenda i drugih, proteklih godina doživjele su drastične promjene kao posljedica erozije izazvane dejstvom talasa. Najčeće se erozija obala i plaža javlja tokom pojave uragana. Potrebno je naglasiti da su uragani oduvijek bili prisutni u SAD, ali je posljednjih godina njihova frekvencija znatno veća, a eroziona moć talasa snažnija.”

Kako je kazao, procjenjuje se da štete od erozije obala i plaža u SAD iznose oko 500 milona dolara godišnje.

“Rezultati numeričkih modela simulacije posljedica klimatskih promjena (izdizanje nivoa okeana i efekata staklene bašte) ukazuju da bi kao posljedica erozije do 2100. godine, moglo nestati između 27% i 70% kalifornijskih plaža i oko 1.400 kilometara obale. Od ukupne dužine obala Floride od 1.370 km, više od polovine je klasifikovano kao ‘kritično erodirano’. Plaže na kojima nisu preduzimane nikakve mjere zaštite već su nestale. Dakle, prognoze su veoma sumorne i pesimističke. Ljudi se jednostavno neće moći izboriti s klimatskim promjenama jer bi troškovi borbe za sprečavanje erozije obala i plaža dostigli neslućene razmjere.”

Naglasio je da su u SAD posebno opasni uragani koji se povremeno javljaju. Poslije prolaska uragana Nicole u novembru 2022. godine, poznata plaža Daytona na Floridi je potpuno nestala.

“Pošto erozija obala i plaža nanosi ogromne štete, borba protiv erozije se odvija više od sto godina. Pokazalo se da je najefikasniji način saniranja šteta od erozije takozvano prihranjivanje plaža. Dakle, pijesak koji talasi i struje odnose na dno okeana i mora će se, uz upotrebu speciljalizovane mehanizacije, vraćati na obalu i na taj način uspostavljati prvobitno stanje. I pored toga što projekti revitalizacije plaža prihranjivanjem nijesu pretjerano tehnički složeni, oni su dosta skupi zbog velikih količina pijeska koje je potrebno izbagerovati sa dna okeana ili mora. Naime, projektima prihranjivanja plaža se uvijek predviđa nasipanje pijeska na širini plaže koja je znatno veća od željene širine plaže. Iskustva su pokazala da već nakon prvih nevremena talasi odnesu određenu količinu nasutog materijala u more. Tek nakon izvjesnog vremena se stabilizuje projektovana, odnosno željena širina plaže”, kazao je Petković.

U projekte prihranjivanja plaža u svijetu, dodao je, do sada su potrošene enormne količine novca.

“Samo u SAD je u posljednjih sto godina potrošeno oko 15 milijardi dolara. U određenom broju slučajeva je vijek trajanja projekata revitalizacije plaža trajao desetak i više godina. Međutim, u posljednjoj deceniji je trajanje projekata revitalizacije nekih plaža u SAD bilo kraće od godinu. U nekim slučajevima je bio dovoljan i samo udar prvog uragana pa da sav nasuti material s plaže nestane. Najpoznatije plaže u Sjevernoj Karolini su tokom posljednjih decenija prihranjivane između 10 i 30 puta”, kazao je.

Posljednjih decenija, naveo je, u borbi protiv erozije plaža što je moguće više, izbjegavaju se čvrsti zaštitni objekti jer su u mnogim slučajevima prouzrokovali više štete nego koristi. Međutim, dodao je, u nekim slučajevima je izgradnja zaštitnih objekata neizbježna:

“Jedan od tih neizbježnih objekata su naperi na ušćima rijeka. U američkoj stručnoj literaturi se takvi objekti nazivaju ‘završni naperi’ (terminal groins) i imaju ulogu da spriječe eroziju plaža i zaštite ušća rijeka ili ulaza u zatone na pjeskovitim plažama od zasipanja pijeskom. Na dugačkim pjeskovitim obalama Floride i Sjeverne Karoline izgrađeno je nekoliko desetina završnih napera. Završni naperi se grade od čvrstog materijala, najčešće od kamenih blokova. Jedino se u zemljama koje nemaju kamen, odnosno kamenolome, završni naperi grade od vreća s pijeskom. Završni naper u većini slučajeva obezbjeđuje i formiranje prostrane plaže.”

Ni pješčane dine nisu garancija

Petković je kazao da je poznato da prirodne dine predstavljaju odličnu zaštititu plažama jer amortizuju dejstvo talasa:

“Veoma mnogo prirodnih dina je uništeno ljudskim aktivnostima u priobalju. Sada se na mnogim lokacijama preduzimaju projekti revitalizacije prirodnih dina ili se čak grade i vještačke dine. Međutim, ni prirodne ni vještačke nijesu u potpunosti sigurno rješenje u borbi protiv erozije. Početkom 2024. godine, vlasnici kuća u zaleđu plaže Salisbury u Masačusetsu, uložili su 600.000 dolara u izgradnju vještačke dine od pijeska koja bi zaštitila njihove kuće. Međutim, već tokom prve oluje, talasi su odnijeli više od polovine nasutog pijeska, za samo 72 sata.”

Kazao je da je potrebno naglasiti da svi dosadašnji radovi na zaštiti plaže na Adi Bojani bili u skladu sa svjetskom praksom, ali da se zbog ozbiljnih ograničenja uslovljenih hroničnim nedostatkom finansijskih sredstava, moralo pribjegavati mnogim improvizacijama i redukcijama:

“Početkom 2020. godine izgrađen je završni naper na ušću desnog rukavca Bojane. Naime, bez tog objekta se ne može ni zamisliti stabilizacija plaže na Adi jer on sprečava odnošenje nasutog peska na plažu u pravcu Velike plaže. Prema podacima, koji su objavljeni u crnogorskim medijima, oko 30 hiljada kubika izbagerovanog materijala, nasuto je na obalu plaže tokom 2017. Nažalost, sav taj nasuti material odnijet je u more tokom prvog nevremena, praćenog dejstvom talasa velikih visina. Pijesak je odnijet u pravcu Velike plaže jer nije bilo nikakvog objekta za sprečavanje kretanja pijeska u podužnom pravcu.”

U jesen 2020. godine, prema preporukama italijanskih stručnjaka, izgrađene su vještačke dine od pijeska s deponije pijeska na obali.

“Cilj izgradnje dina je bio da se amortizuje dejstvo talasa u zimskom periodu i da se smanji intenzitet erozije plaže. Pred početak turističke sezone 2021. godine, pijesak iz dina je nasut u more da bi se dobila plaža željenih dimenzija. Postupak izgradnje dina i nasipanja tog materijala u more pred sezonu, ponavljan je 2022, 2023 i 2024. godine. Količine pijeska koje su iz dina nasipane u more, bile su nedovoljne da se stvori stabilna i prostrana plaža. Zbog toga je proces erozije plaže na Adi nastavljen nesmanjenim intenzitetom”, ocijenio je Petković.

Kamena u izobilju, a naperi od vreća s pijeskom

Petković je podsjetio da je krajem 2019. projektantu saopšteno da investitor radova na plaži na Adi raspolaže samo sa 50.000 eura. Zbog toga je, dodao je, odmah bila odbačena mogućnost da se naper izgradi od kamenih blokova, kao što se to uglavnom u svijetu radi.

“Pošto se na obali nalazila ogromna deponija izbagerovanog pijeska odlučeno je da se naper izgradi od vreća punjenih pijeskom. Dimenzije napera su određene tako da se cijena radova uklopi u raspoloživu sumu od 50.000 eura. Neki posmatrač sa strane bi se vjerovatno slatko nasmijao. Pa, ako Crna Gora nečim raspolaže u izobilju, to je kamen. A za izgradnju napera umjesto kamena koriste se vreće s pijeskom”, kazao je, navodeći da su nakon završetka izgradnje napera od vreća s pijeskom, radovi zaustavljeni.

Dodao je da se mora naglasiti da u pojedinim slučajevima izgrađeni završni naperi pričinjavaju i štete, posebno na suprotnim obalama ušća ili ulaza u zatone. To se, podsjetio je, dešavalo i na desnoj obali ušća desnog rukavca Bojane, jer je zbog zaustavljanja transporta pijeska došlo do intenzivne erozije početnog dijela Velike plaže.

Pred samu turističku sezonu 2020. godine prikupljen je dodatni novac i na plažu je nasuto oko 35.000 metara kubnih pijeska, pa je imala širinu oko 35 metara u dužini od oko 300 metara.

“Plaža je bila stabilna tokom ljetnje sezone, ali je već nakon prvih nevremena uočena intenzivna erozija. Čini se da je opet zbog nedostatka sredstava prihranjivanje plaže obavljeno polovično. Ako se željelo da plaža ima širinu od oko 35 metara, onda je trebalo nasuti pijesak na širini od barem 50 metara. Tokom nekoliko nevremena talasi bi odnijeli određenu količinu nasutog pijeska u more, ali bi se širina plaže možda stabilizovala na oko tridesetak metara.”

( Samir Adrović )