Dodikove vojne opsesije

Zna se koliko je Milorad Dodik opsjednut Vojskom Srbije i on kao građanin ima pravo na razne opsesije, ali kad kao predsjednik entiteta RS javno ističe da je snaga te vojske važna i za srpski narod u Republici Srpskoj, onda je to višeznačno i nije nimalo bezopasno.

Ovo o važnosti rekao je 20. rujna ove godine, poslije promatranja prikaza sposobnosti Vojske Srbije na vojnom aerodromu “Pukovnik-pilot Milenko Pavlović” u Beogradu, gdje je bio nazočan na poziv srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Potom je dodao: “Moral koji se nakon ovakvih prikaza stvori kod naroda i prikaz koji se vidi naravno najbolje govori o tome i privrženosti, jer mi želimo slobodu da odbranimo i u Republici Srpskoj, pogotovo u Srbiji i zato nas raduje svaki napredak koji ovdje vidimo i koji je impresivan.” Slično je Dodik govorio i kad je 2023. bio na prikazu sposobnosti ove vojske u Nišu, a iste godine je na vježbi Vojske Srbije istaknuo da je ta vojska spremna da brani “naš srpski narod ma gdje on bio”.

Uistinu, kako Republici Srpskoj, koja je entitet u suverenoj Bosni i Hercegovini, mogu (i trebaju) biti važne sposobnost i opremljenost Vojske Srbije u drugoj državi?

To je još apsurdnije kad BiH ima svoje jedinstvene Oružane snage, čija je zona odgovornosti cijela država, a u kojoj su zajedno s Bošnjacima i Hrvatima i vojni profesionalci iz srpskog naroda. On kao da ne živi u BiH, pa ove činjenice ignorira, ali onima koji redovnije prate njegove kontroverzne izjave to nije iznenađenje.

Dodik je, kad je bio član Predsjedništva BiH, rekao: “Napravljena je jedna ozbiljna politička greška, a to je ukidanje Vojske Republike Srpske i formiranje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i treba razmišljati kako će biti popravljena ta greška.”

U stvarnosti, od Vojske Republike Srpske doista ostao je samo Treći pješadijski puk, koji baštini tradiciju te vojske. Namjeravao je Dodik formirati entitetsku vojsku, čak je tvrdio da je napisan i zakon o tome, ali se ispostavilo, kao i u slučaju još nekih njegovih obećanja, da je to nemoguće. Na pitanje da li je RS odustao od vraćanja nadležnosti i formiranja vojske RS-a, Dodik je rekao da vojska nije dio ustavnog određenja, nego aranžmana koji su dogovorili entiteti.

Time se pravdao shvatajući da je pretjerao, ali nije propustio da ponovi da se RS zalaže za demilitarizaciju BiH jer su, kako je podvukao, “izdvajanja za Oružane snage BiH sve veća i potpuno nepotrebna”. Indikativno je da bi želio Bosnu i Hercegovinu bez vojske, a podržava militarizaciju Republike Srbije?

Da li Milorad Dodik, u slučaju da Republiku Srpsku pokuša odvojiti od BiH, računa na pomoć Srbije? Nesumnjivo da računa na to i nada se da bi na njegov poziv Vojska Srbije prešla Drinu i podržala RS u secesiji, ali to bi bila klasična agresija na suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu.

Podsjetit ću da je Srbija, u sastavu Savezne Republike Jugoslavije, 1992. izvršila agresiju na BiH, jer je Novosadski korpus okupirao Vlasenicu, Užički ušao u Višegrad, Podgorički u Ravno, a dijelovi Drinske divizije u Zvornik i zna se koje su nakon toga bile tragične posljedice za Bošnjake i Hrvate, ali i agresori nisu bili bez gubitaka.

Doduše, pod izgovorom zaštite perifernih dijelova Srbije formirana su dva bataljona Vojske Srbije u Loznici i Priboju, čime se ta vojska približila granici Bosne i Hercegovine. Vojska je već u obnovljenoj vojarni u Loznici, a u Priboju će biti iduće godine dok se sredi smještaj, pa je privremeno locirana u Kraljevu. Vojska se ne namjerava vratiti u Užice, jer su tamo vojni objekti, zajedno sa komandom u centru grada, promijenili namjenu.

Kad se sve uzme u obzir, teško da bi se u Beogradu moglo udovoljiti Dodikovoj “prekodrinskoj ideji”, bez obzira na empatiju Srbije prema RS-u, jer je u Bosni i Hercegovini EUFOR, kojem bi, u slučaju potrebe, pomogle i snage NATO-a u rezervi koje su nedavno imale vrlo uspješnu vježbu Brzi odgovor.

Ima tu još jedna činjenica na koju vjerovatno računa i Dodik. Naime, srbijanska skupština 2019. godine usvojila je Strategiju nacionalne bezbjednosti i Strategiju odbrane Srbije u kojima je napisano da je očuvanje Republike Srpske prioritet vanjske politike Srbije. U Beogradu tvrde da je ova odrednica posljedica procjene da je na djelu pokušaj revizije Dejtonskog sporazuma koji ugrožava položaj Republike Srpske, a u Sarajevu upozoravaju da je proglašavanje dijela Bosne i Hercegovine nečim što je od posebnog značaja za sigurnost i odbranu Srbije izraz paternalističke i agresivne politike prema BiH.

Umirovljeni general Blagoje Grahovac iz Podgorice u intervjuu za N1 je rekao da je isticanje zaštite bh. entiteta RS u srbijanskim strategijama zadiranje u unutrašnje stvari BiH, a time i atak na njen državni suverenitet. I zato je on sugerirao Srbima u BiH da dignu glas protiv te strategije. Naravno da neće, a Grahovac je zaključio: “Kada se to tretira u Strategiji nacionalne bezbjednosti, onda se podrazumijeva da tu ima i komponenta odbrane, a čim je odbrana, onda je tu i oružje.”

Vojne opsesije Milorada Dodika ostat će to, dakle, samo opsesije.

(Oslobođenje)

( Đuro Kozar )