Priča jednog papagaja o Kamori i Napulju

Priču o Napulju, o mafiji, o stvarnosti, o životu, kroz svakodnevicu jedne porodice i njihove običaje i odnose, ispričao je papagaj Toto u novom djelu italijanskog pisca Lorenca Maronea ”Plavo pero”.

Jedan od najpoznatijih i najznačajnijih italijanskih savremenih pisaca Lorenco Marone predstavio je svoje najnovije djelo u Podgorici u četvrtak veče, u okviru 10. Internacionalnog sajma knjiga koji se do 6. oktobra održava na Trgu nezavisnosti.

Kratka smiješna priča, kako stoji u podnaslovu na privlačnim koricama “Plavog pera” na 70-ak strana čitaoce uvlači u svijet kriminalne organizacije Kamora, u svijet takozvanih bosova, koji je naizgled sjajan. Marone piše sa željom da pruži drugačiju percepciju, kako na sami Napulj, tako i na Kamoru.

Prevod na crnogroski jezik tek potpisuje Maria Teresa Albano i tek je izašao iz štampe, u hiljadu primjeraka u izdanju Sekretarijata za kulturu Glavnog grada Podgorica. Kuriozitet je da je u pitanju prvi prevod “Plavog pera” na neki od jezika govornog područja bivše Jugoslavije... Da je prava čast dovesti Maronea u Crnu Goru, na inicijativu Sekretarijata za kulturu, istakla je na promociji u galeriji “Art” zamjenica italijanske ambasadorke Silvija Stafa.

“Predstavljamo prvi prevod ove knjige na crnogorski jezik, na inicijativu Ambasade Italije, a uz podršku Sekretarijata za kulturu Glavnog grada, koji će na Sajmu besplatno distribuirati ovu knjigu”, naglasila je Stafa.

“Plavo pero” je, objasnio je Marone, nastalo iz želje koja se rodila prije par godina, a to je da se na drugačiji način ispriča nešto o Kamori.

“Ideja je nastala u trenutku kada Italija na nacionalnom servisu i drugim platformama počinje da emituje seriju ‘Gomora’ Roberta Savijana koja realistično prikazuje živote kriminalaca predstavljajući ih fascinantnim, punim avantura i rizika, zanimljivosti, a kao takve ih prikazuje i donekle privlačnima. Ta vrsta naracije i dalje postoji i takav pristup traje već godinama (kroz ovu, ali i razne druge serije). Međutim, takva naracija utiče na mlade ljude i na one koji žive u teškom okruženju, u opasnim kvartovima, a koji se svaki dan bore da žive legalno i pravedno. Ja sam pokušao da prikažem i istaknem svojevrsnu subkulturu Kamore, sa estetskog stanovišta, ali i kroz opise svakodnevnog života jedne familije, njihove vjere, ritula, odnosa prema mrtvima, odnosa prema životu... Sve to sam ispričao kroz oči papagaja kojeg je ta porodica udomila i koji živi svoj ‘bogovski’ život sa njima...”, ispričao je Marone.

Takav prikaz donosi jednu grotesknu predstavu o samim likovima, članovima porodice o kojoj Marone piše, ali i o njihovim uvjerenjima...

“Toto je plava ara, amazonski papagaj velike vrijednosti. U Napulj stiže u kuću don Ćira, šefa Kamore. Kuća je haotična poput džungle, sa keramičkim tigrovima i raskošnim slikama. Zlatna kuća. Ali Totov život je veoma težak, dok ne postane desna ruka don Ćira, kada mu se otvaraju vrata raja. “Plavo pero” je smiješna i groteskna priča koja opisuje svijet Kamore i život bosova, koji je samo naizgled sjajan. To je pravi zatvor iz kojeg je teško pobjeći, jer je to jedini život koji su ikada poznavali”, navodi se u opisu knjige.

Svojim dokazanim majstorstvom Marone i u ovom djelu gradi zabavnu, laganu i podrugljivu priču koja se jednostavno čita, a postavlja brojna pitanja i podstiče preispitivanje, dok definitivno ostaje u sjećanju. Marone je rođen u Napulju 1974. godine, a pored ostalih angažmana, od 2018. je i umjetnički direktor napuljskog Sajma knjiga “Ponovo počinjem od knjiga”... Rođenje, odrastanje, život i rad u Napulju, vjerovatno su najvećim dijelom i doveli do toga da u svim svojim djelima prikazuje “slike” tog grada.

“Napulj je u fokusu, namjerno ili nenamjerno i to se uvlači nekako u svaku moju priču... Ja sam se uvijek trudio da pričam o jednom drugačijem Napulju u odnosu na onaj koji se predstavlja... Trudio sam se da govorim o kontradikcijama tog grada, o njegovim kvartovima, ali i o normalnom gradu o kojem se malo govori. Napulj je najljepši grad na svijetu, pun kritičnih tačaka, ali i prelijepih stvari, a nije lako pisati o njemu”, kaže, ističući da ga prilikom pisanja “Plavog pera” nije zanimalo istraživanje Kamore, već mnogo drugih, dubljih slojeva grada, društva, porodice...

Sa Maroneom je na promociji razgovarao književnik Aleksandar Šurbatović, a brojna publika bila je puna pitanja i interesovanja, kako za ovo, tako i za prethodna piščeva djela.

“Lorenco Marone je jedan od najpopularnijih italijanskih pisaca, internacionalna zvijezda... Izdao je mnogo romana koji su doživjeli međunarodni uspjeh, a onaj po kojem ga svi najbolje znamo je ‘Sitnice koje život znače’. Pred nama je sada podjednako zanimljiva novela ‘Plavo pero’”, kazao je Šurbatović.

Podsjećajući na “Sitnice koje život znače”, Šurbatović je istakao da je upravo to djelo proslavilo Maronea, te konstatovao prevod na oko 25 svjetskih jezika, oko 18 izdanja u Italiji, ali i film, pa i pozorišne predstave koje su nastale po tom romanu. “Sitnice koje život znače” su slojevita, emotivna, topla, ali i izuzetno tjeskobna, te društveno angažovana priča koja od svog objavljivanja živi na različite načine i koja je, djeluje, bila i biće prijeko potrebna svima danas. Za razliku od brojnih drugih pisaca, Marone se ne trudi da “pobjegne” ili prevaziđe to svoje djelo, čime ponovo dokazuje svoju autorsku veličinu, već prihvata i nosi Čezarea sa sobom, rado govoreći o njemu. Tako je bilo i u Podgorici gdje je, takođe, posebna pažnja poklonjena tom djelu.

Marone je dobitnik brojnih prestižnih nagrada, a pored književnog stvaralaštva i angažmana na sajmu knjiga, nedjeljni je kolumnista u dnevnim novinama “La Repubblica”, u redakciji u Napulju, dok piše i za sedmični kulturni dodatak “Tuttolibri” italijanskih novina “La Stampa”.

Marone je za kraj večeri najavio rad na novim projektima, izrazio zahvalnost brojnim posjetiocima, ali i veliko zadovoljstvo zbog dolaska u Podgoricu i Crnu Goru, kao i zbog prevoda “kratke smiješne priče” na crnogorski jezik.

Bolan i ograničen život mafijaškog bosa don Ćira Paljete

Privlačno izdanje, pored onoga što je njegova suština, a to je sadržaj i sama priča, donosi i mnoštvo nezaobilaznih "smjernica" ispisanih na koricama ili unutar njih...

"Da bi se dovršila knjiga, potrebno je da neko zamisli ono čega nema", stoji na samom početku, da bi kao uvod u samo djelo, umjesto posvete, bio citat "Kamora podsjeća na sve sekta svijeta po tome što ima posebne običaje i specifičan jezik" koji potpisuje Mark Monie.

Tu je još nekoliko njih koje će čitaoce uvesti u samo djelo, a izdvojen je i jedan od Totovih citata iz djela koji kaže: "Don Ćiro Paljeta se prema meni ophodio kao prema kralju i, sve dok je bio tu, stvari su se divno odvijale"...

Pored ostalog, tu je i svojvrsna posveta čitateljkama i čitaocima, sa sve takozvanim haštagovima (#): Kamora, ironija, papagaj, zatvor...

"Draga čitateljko, dragi čitaoče, odlučili smo da objavimo ovu knjigu koju je napisao jedan od najvažnijih glasova savremene italijanske književnosti, jer je to smiješna i drska priča. Odlučili smo da je objavimo kako bismo predstavili groteskni i farsični portret svijeta Kamore. To je priča koja nas vodi u bolan i ograničen život mafijaškog bosa kroz pogled Totoa, are, dragocjenog papagaja, ptice koja ne umije da leti. Kroz opis bosove djece koja maltretiraju papagaja, sukob prvo sa čivavom pa sa udavom i života koji postaje pravi zatvor, 'Plavo pero' je 'bezobrazna' priča koja nas vodi unutar samo naizgled zlatnih zidova vila bosova Kamore, iz kojih je nemoguće pobjeći, ako ne naučiš da letiš", poručuju izdavači...

( Jelena Kontić )