Franc Kafka, sto godina od smrti: Preobražena stvarnost bestijalnog humanizma

Opšte je mišljenje da je Franc Kafka svojim romanom “Proces” inaugurirao represivne režime totalitarnih ideologija fašizma i komunizma kojima će biti obilježeno XX stoljeće. Stoga se čini gotovo nevjerovatnim da je pisac ovaj roman bio zamislio kao humoristično djelo. Čitajući fragmente teksta u krugu bliskih prijatelja najviše je smijeha izazivala činjenica da je Jozef K. bez konkretnog povoda jednog jutra bio uhapšen. Iako nikad nije saznao što piše u optužnici osuđen je na smrtnu kaznu i zaklan kao pas u jednom kamenolomu.

Da li su se Kafkini prijatelji zabavljali smijući se sudbini njegovog drugog tragičnog lika iz pripovijetke “Preobražaj” koji se jednog jutra probudio u krevetu kao insekt? Na ovo pitanje nema odgovora, jer za to ne postoji svjedočanstvo kao u prethodnom slučaju. Vjerujem da bi se piščevi poklonici više začudili tom idejom nego što bi im sudbina trgovačkog putnika Gregora Samse izmamila bezazlen smijeh. Zanimljivo je da se ova dva slučaja tragičnih likova počinju odvijati “jednog jutra”. Jer buđenje je, kako kaže Rože Garodi povodom Kafke “prva pukotina u zatvorenom svijetu otuđenja” koja je nastala kao posljedica pitanja “koja je konačna svrha moga života”. Što mu daje smisao? Što sam ja?

Za razliku od romana “Proces” Kafkina pripovijetka “Preobražaj” ima, ako tako mogu reći, mučniju dimenziju ne samo zbog bizarne metamorfoze humanog u animalno nego zbog preobrazbe odnosa opisanih likova, zbog psihološke nijansiranosti njihovih karaktera što ih čini specifičnim akterima obiteljske drame. Psihoanaliza je pozivajući se na piščevu patografiju i njegovu bez sumnje krajnje kompliciranu osobnost mogla naći dosta zanimljivih elemenata za eksplikaciju sižea radnje.

Ovo se Kafkino djelo smatra velikom alegorijom o otuđenju i dehumanizaciji pojedinca ne samo u društvu nego i u krugu najbližih, dakle u obitelji. Međutim uz otuđenje i dehumanizaciju pripovijetka govori podjednako o ništavilu i bešćutnosti. Gregor Samsa nije samo otuđeno biće nego je i biće ništavila. Nakon kratkotrajnog šoka kad su članovi obitelji Samsa, otac, majka i sestra Greta vidjeli Gregora preobraženog u kukca nužno su morali prihvatiti novonastalo stanje. Kafkina spisateljska bravuroznost ogleda se u jednostavnom načinu pripovijedanja, kao da se radi o nekom objektivnom izvješću koje s nužne distance precizno bilježi sve pojedinosti događaja. Tako je efekt nadrealnog doveden do savršenstva.

Sugestivna bizarnost Kafkine pripovijetke posebno se ogleda u činjenici da preobraženi Gregor i dalje osjeća i misli kao ljudsko biće. Ne očajava zbog novog izgleda njegovog tijela. Kao savjesnom trgovačkom putniku jedina mu je briga bila da tog jutra ne zakasni na vlak. Na ovaj se način uspostavlja paralelizam dvije stvarnosti u životu jedne obitelji. Odsustvo potpune komunikacije nastaje kad Gregor izgubi artikulirani ljudski glas. Ostaje samo vizualna komunikacija s bližnjima. U tmurnom dekoru Gregorove stvarnosti Kafkina imaginacija zna zbunjujuće djelovati. Tako jedan detalj funkcionira kao nelogičnost u logici irealnog. Kada iznerviran sinovom neočekivanom pojavom otac nanese Gregoru težak udarac u tijelo on se povlači u sobu krvareći. Ali anatomija insekta nema sustav krvotoka. Na taj način, ukoliko i to nije piščeva dodatna nadrealna invencija da se pojača dojam opisanog prizora, Kafka proturječi opisu tjelesnih supstancija. Jer kada u prvom dijelu pripovijetke Gregor s mukom pokušava čeljustima otključati vrata od sobe tom prilikom je ozlijedio tkivo a “iz usta je potekla smeđa tekućina, prolila se po ključu i padala na pod”. Ali ova namjerna ili slučajna nelogičnost uvećava horor efekt junakove intimne drame.

Osuđen na samoću s jabukom u leđima kojom ga je gađao otac, koja je trunula šireći infekciju njegovim tijelom, Gregor sluti skori kraj. Dirljiva humanost u Samsinoj tragičnosti potvrđuje se njegovom sviješću o problemima i teretu koje je svojim stanjem stvorilo obitelji. Zato priželjkuje vlastiti kraj.

Iznemoglog i izgladnjelog tijela svedenog na praznu i bolesnu hitinsku ljušturu Gregor proživljava časove dubokog ništavila. Ništavilo je posljednji osjećaj u kojem egzistira stvarnost njegovog otuđenog bića. Služavka će njegovo beživotno tijelo baciti u smeće. Ono što je prethodilo Gregorovoj smrti jest još jedna dimenzija psihološkog preobražaja koja se odnosi na njegove bližnje. Gregorova sestra koja je pokazivala najviše empatije prema bratovoj nesreći, koja je pokazivala duboko razumijevanje za njegovo stanje bit će prva u obitelji koja će rezolutno tražiti da se oslobode, kako je rekla, “tog monstruma”. Dobrota se pretvara u svoju suprotnost. Animalni instinkt ovladava Gretinim bićem. Osjeća egzistencijalnu ugrozu obitelji od preobraženog brata. U njoj se nagon samoodržanja agresivno oslobađa bez obzira na krvno srodstvo ili moralne skrupule. Za Gretu, za spasenje obitelji i njihovu materijalnu sigurnost bratova smrt je bila poželjna. Sporadično žalovanje zamijenila je indiferentnost. Izostao je pijetet prema Gregorovoj žrtvi. U preobrazbama “Preobražaja” i strogi se otac promijenio. Postao je brižan radno aktivn pater familias.

Nakon Gregorove smrti otac će reći prekriživši se: “Sada možemo zahvaliti Bogu”. Obitelj Samsa započinje novi život u svom “ponovo zadobijenom miru”. Voze se tramvajem jednog sunčanog dana i razmišljaju o budućnosti. Otac se i majka posebno brinu za siguran život njihove kćerke koja se “rascvala u lijepu i bujnu djevojku”. Kad se tramvaj zaustavio, kako završava pripovijetka, Greta je ustala i “protegnula svoje mlado tijelo”. Ne treba podcjenjivati ćudljivost genetskog nasljeđa Kafkine literarne sive i sumorne vitalnosti. Možda se i Greta jednog jutra nakon nemirna sna probudi preobražena u kukca.

Fantazija mračnog “Preobražaja” postala je preobražena stvarnost bestijalnog humanizma.

( Dimitrije Popović )