Tito i Draža ne mogu se porediti
Nikšićki komunisti ističu da “progresivna javnost” ne smije dopustiti da se izmjesti grobnica doživotnog predsjednika SFRJ i podigne spomenik saradniku okupatora
Nikšićki komunisti osudili su najavu gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića, da će podnijeti inicijativu da se u parku Terazijska terasa podigne spomenik komandantu četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata Dragoljubu Draži Mihajloviću, kao i da će se založiti za izmještanje grobnice doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita iz Muzeja Jugoslavije i spomenika Moši Pijadi, Ivi Loli Ribaru, Đuru Đakoviću i Ivanu Milutinoviću (Grobnica heroja) s Kalemegdanske tvrđave.
“Mi komunisti, antifašisti Jugoslavije i svijeta, radničko-seljačka internacionala, kosmopoliti, ekolozi i čitava progresivna demokratska javnost to ne smijemo dopustiti”, stoji u saopštenju koje potpisuje predsjednik Opštinskog komiteta JKP CG, Dragoje Strunjaš.
Kako je istakao, Tito i Draža se ne mogu upoređivati:
“Prvi je na čelu narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije oslobodio zemlju od fašizma, stvorio bratstvo i jedinstvo, radničko samoupravljanje, pokret nesvrstanih, bio je poznat borac za mir koga su upravo zbog hrabrosti suprostavljanju fašizmu nakon rata uvažavali svi svjetski lideri, čak i oni koju nijesu o socijalizmu i ljevici imali dobro mišljenje. Ovaj drugi je već na početku okupacije zbog svog antisocijalizma i antikomunizma ne samo iznevjerio sporazum sa Titom o zajedničkoj borbi protiv nacističkog i fašističkog okupatora, već je stupio u vojničku saradnju sa njim napadajući upravo Titove borce”.
Strunjaš je ocijenio da podizanje spomenika Mihajloviću znači solidarisati se sa fašizmom danas, kada su njegovi oblici “ponovo uzeli maha u Evropi i svijetu, baš kao što se onaj kome se želi podići spomenik solidarisao sa fašizmom”.
“Taj čin, kao i izmještanje Titovog groba i grobova narodnih heroja sa Kalemegdana, i bilo gdje sa bilo kog mjesta, približio bi Srbiju i bilo koju drugu zemlju, zemljama u kojima fašizam već uveliko nanovo pušta svoje korijene, ili niče jer nije bio iskorijenjen u Drugom svjetskom ratu. Kada napadate borce protiv okupatora, borce protiv nacifašizma, onda vi zapravo svjesno ili nesvjesno branite i okupatora i nacifašizam”.
( Svetlana Mandić )