Nije sve u maču, ima nešto i u poeziji

Priču koja ruši stereotipe i očekivane zaplete ili rasplete, priču utemeljenu u potencijalnoj stvarnosti, nadograđenu fikcijom i maštom, priču o gusarima, Ulcinjanima, Špancima, o susretu čuvenog Migela de Servantesa sa njegovom Dulsinejom, priču o ljubavi, poeziji, mačevanju, o promjeni i o istinskim vrijednostima, ispričaće ansambl Gradskog pozorišta Podgorica u ponedjeljak veče kada će na Velikoj sceni Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” biti premijerno izvedena predstava “Dulsineja i Servantes” u 20 časova.

Po tekstu Dragane Tripković, u režiji Snežane Trišić, predstava sa Dramske scene za djecu Gradskog pozorišta namijenjena je starijima od 12 godina, a na jučerašnjoj konferenciji za medije istaknuto je da će u igri nesumnjivo uživati publika svih dobi. Repriza je dan kasnije u 20 časova, na istom mjestu.

Tripković je otkrila da ju je priča stvorena oko legende, mita, kombinacija istorije i fikcije dugo opsijedala.

“Ta priča o Dulsineji, vječitoj Servantesovoj muzi i jednoj od najvećih književnih muza naše civilizacije, bila je povod da nastane tekst prvobitno namijenjen jednoj drugoj prilici, da bi se na Ivonin poziv (vršiteljka dužnosti direktora Gradskog pozorišta Podgorica, Ivona Čović Jaćimović) on razvio u potentnu i dragocjenu priču koja će u prvom redu biti namijenjena djeci i mladima, a onda i svima drugima... Priča o Dulsineji za mene je prostor fuzije legende i fikcije”, rekla je Tripković.

Ona je dodala da u svakom društvu, a pogotovo našem, crnogorskom, prepunom legendi i istorijskih činjenica koje se kroz njih prepliću, ovakva priča treba i može da bude valorizovana, popularizovana i prisutna u javnosti.

“U nekim zapadnim zemljama i razvijenijim kulturama, čak i na prizvuk nečeg tako važnog za književnost i kulturu, bi se to popularizovalo, pa zašto ne bismo i mi jednu takvu priču, kakva je makar i mogućnost da je Dulsineja, junakinja romana ‘Don Kihot’ bila možda iz Ulcinja”, poručila je autorka teksta.

Tripković je istakla da zna da su Ulcinjani izuzetno ponosni na nasljeđe koje ih povezuje sa Servantesom i dodala da joj je u mnoštvu literature prilikom istraživanja, posebno pomogla knjiga Mustafe Canke zahvaljujući kojoj je, između ostalog, razgraničila građanstvo i gusarstvo tog vremena.

Rediteljka Trišić kazala je da ju je ova tema lako i brzo zaintrigirala i pokrenula niz pitanja koja su važna ovdje i sada.

“Korelacija sa današnjim vremenom me je najviše intrigirala u toj priči, pored nekih istorijskih okolnosti, legendi i priča koje su uvijek na svoj način uzbudljive, potentne i pozorišne. Mi smo se odlučili za specifičan pravac - poetski avanturu, što je samo po sebi kontradiktorno. Spojiti poetsko i avanturističko nije jednostavno, ali mislim da smo u tome uspjeli. Ovo je priča o ljubavi, o herojstvu, o hrabrosti i o tome na koji sve način možemo da prebrodimo prepreke koje nam se svakodnevno događaju u životu, od porodičnih odnosa i intimnih situracija, do krupnih političkih okolnosti”, rekla je Trišić na konferenciji za medije.

Otkrila je da predstava govori i o promjenama na različitim nivoima, a tu su i druge radnje koje prate svijet gusara, vladara, građana, sve to donekle inspirisano istorijskim događajima uz korak dalje.

“Izmaštali smo jedan svijet koji će mnogo više govoriti o nama, a mnogo manje o istoriji”, kazala je Trišić i dodala da Dulsineja i Servantes dolaze iz dva različita svijeta, iz različitih sredina koje su u sukobu...

Uprkos mnoštvu sablji, mačeva i topova, srž priče je u pravim vrijednostima koje pobjeđuju i hladno i vatreno oružje... Pritom, priča po tekstu Dragane Tripković prkosi uvriježenim postavkama likova, pa “Dulsineja i Servantes” ruše one stereotipe na koje se nerijetko nailazi u pričama za djecu i mlade.

“...Gdje su obično muškarci ti koji osvajaju i spašavaju žene, a one uglavnom sjede, čekaju ili spavaju dok ih oni ne oslobode... Ovdje je žena heroj koji oslobađa svog muškaca, a on je onaj koji u njoj budi nešto drugo i otključava princip emocije i slobode, što je potpuno suprotno mačoizmu na koji su navikli u muško-ženskim odnosima”, otkrila je Trišić.

U ulozi hrabre, moćne, privlačne i harizmatične Dulsineje je isto takva Lara Dragović.

“Imam čast i zadovoljstvo da tumačim ovakav jedan lik. Znamo koliko je malo u svjetskoj književnosti ženskih likova uopšte, a kad dobijete da igrate jedan ovako snažan i slojevit ženski lik, onda je to ogromna čast i zadovoljstvo, ali prije svega i izazov, meni najveći u pozorištu do sada. Na svakoj probi prevazilazimo razne prepreke, tražimo gusarski svijet i otkrivamo nove slojeve tog i svih drugih likova. Dulsineja je hrabra mlada žena, ratnica, kojoj nedostaje ljubav, koju kasnije nalazi. Baš ta ljubav joj pomaže da shvati da nije sve sazdano u maču, nego i u poeziji. Ja smatram da je upravo umjetnost, a samim tim i poezija, jedno od najmoćnijih oruđa čovjeka”, poručila je Dragović.

U ulozi Servantesa je Emir Ćatović koji je kazao da jedva čeka premijeru kako bi sa publikom podijelili sve na čemu su radili u proteklom periodu.

“Mislim da će publika svih dobi uživati u ovoj predstavu, u njenom humoru, uzbudjivim trenucima, ali i mačevanju...”, dodao je on.

Vršiteljka dužnosti direktora Gradskog pozorišta Ivona Čović Jaćimović, otkrila je da je do kreacije ovog komada došlo njenom željom...

“Razmišljajući o temi za početak nove pozorišne sezone, razgovarala sam sa Draganom, a onda i sa Snežanom i iskreno sam otkrila da bih voljela da krenemo sa predstavom koja se tiče naše podneblja, naše istorije, a da je tema o ljubavi i pomirenju”, kazala je ona ističući da je uvjerena da će “Dulsineja i Servantes” biti prepoznati u regionu.

U predstavi igraju Lara Dragović, Emir Ćatović, Goran Slavić, Miloš Pejović, Vanja Jovićević, Omar Bajramspahić, Mina Mićović, Pavle Ilić, Stefan Vuković, Itana Dragojević, Vukan Pejović, Miloš Kašćelan, Milo Perović, Nada Vukčević, Ivona Raković, Anđela Radović, Danica Rajković, Sejfo Seferović, Andrea Drašković.

Scenografiju je uradio Darko Nedeljković, kostime Tijana Todorović, muziku Irena Dragović, scenski pokret i koreografiju Slavka Nelević, autorka songova je Dragana Tripković, lektorka Dubravka Drakić, korepetitor Davor Novak, asistentkinja kostimografije Mia Đurović, a asistentkinja scenografa Vida Nedeljković.

Grad koji izvire iz hridi

Scenograf Darko Nedeljković kazao je da je projektu pristupio iz današnjeg vremena, polazeći od raznih ratova koji bukte širom planete.

"Ova priča ima neku svoju posebnu poetiku. Meni je bio zadatak da od ove scene napravim prostor za igru, po širini, dubini, visini, i ono što me je najviše zanimalo jeste kako da predstavim Ulcinj, sasvim neobičan grad koji izvire iz hridi, stijena... Nadam se da sam ispunio zadatak da od ove scene, dakle ograničenog prostora napravim prostor za igru sa svim specifičnostima koje Ulcinj ima, a opet da bude prilagođen djeci", rekao je Nedeljković.

On se prisjetio gostovanja u Gradskom pozorištu Podgorica 1998. godine kada je radio sa Jagošem Markovićem, ističući da je, kako tada, tako i danas, fasciniran čitavim ansamblom pozorišta.

Decenijama čekaju zgradu i nadaju se ispunjenju obećanja

Na konferenciji za medije, nakon što iste godinama u Gradskom nije bilo, u susret premijeri, pored samog povoda, otvorio je i druge teme. Jedna od njih bila je i odnos novinara prema događajima ovog tipa, uz zahvalnost i opaske, ali i nezaobilazno pitanje zgrade Gradskog pozorišta i neuslova u kojima ansambl radi.

Glumac Goran Slavić je, uz izvinjenje što je neprikladno odjeven, kazao da očekuje pitanja novinara nakon što, ansambl od njih 10-ak kaže šta ima najavljujući predstavu. Da tih pitanja skoro nikada nema, smatra Slavić koji je član ansambla Gradskog pozorišta od 2020. godine... Juče, kao i mnogo puta ranije, predstavnici različitih medija su ga u toj konstataciji demantovali.

Slavić se potom osvrnuo na podstanarski život te teatarske kuće.

“Gradsko pozorište već 20 i više godina opstaje zahvaljujući glumačkom ansamblu, njegovom jedinstvu i ljubavi. Zato hvala svim kolegama na saradnji i izdržljivosti, što i nakon toliko godina rade u ovakvim uslovima, a prije 20 je rečeno da će brzo kuća, pa evo... Nadam se da će se nešto pokrenuti i da ćemo dobiti neke bolje uslove koje i ovaj ansambl i svi ljudi u Gradskom zaslužuju, da bismo još bolje i kvalitetnije radili i pravili čuda”, kazao je, između ostalog, Slavić.

Vukan Pejović je dodao da se obećanja olako daju, a nikako ne ispunjavaju.

“Nadam se da će tome doći kraj i da ćemo ući u tu novu zgradu, te da ćemo uz tehničku opremljenost, mogućnosti, normalne uslove dokazati koliko vrijedimo”, poručio je on.

Pavle Ilić je podsjetio da neuslovi o kojima se često govori nijesu vezani samo za prostor, repertoarsku usklađenost i slično, već i za druge stvari često tehničke prirode koje im onemogućavaju iole normalno i pristojno funkcionisanje, pripreme i probe, od ostarelih dasaka koje škripe, bezzvučnosti sale, nedostatka prostora u garderobama, higijenskih i problema sa sanitarijama...

Miloš Pejović potvrdio je da entuzijazma i požrtvovanosti u Gradskom pozorištu ne manjka...

“Neka ovo bude još jedan apel svim bivšim, budućim, budućim - budućim vlastima da poštuju kulturu. Ako im nešto nije jasno, neka dođu i vide kako radimo i s kakvim se problemima borimo, ali i kako ih zahvaljujući entuzijazmu prevazilazimo. Valjalo bi nam makar malo olakšati”, rekao je on, a i gostujuća rediteljka je sa žaljenjem konstatovala katastrofalne uslove u kojima vrhunski glumci rade.

Na pitanje novinarke Vijesti o useljenju u novu zgradu, v.d. direktora Čović Jaćimović kazala je da to nije u njenoj nadležnosti, te da i ona od nadležnih dobija obećanja, a nada se da će ona biti i ispunjena.

( Jelena Kontić )