„U hodu”, preko „Ukusa kamena” do „Robinje”
Tri knjige književnog stvaraoca iz Nikšića Vukosava Delibašića objavila je izdavačka kuća “As oglas” iz Zvornika
Izdavačka kuća “As oglas” iz Zvornika objavila je tri knjige književnog stvaraoca iz Nikšića Vukosava Delibašića - knjigu priča “Ukus kamena”, roman “Robinje” i zbirku kratkih priča/pjesama u japanskoj haibun formi “U hodu”.
Recenzent knjige “U kamenu”, mr Milorad Durutović, zapisao je da riječ o rijetko autentičnom piscu, kao i da ostaje žal što se nije oglasio ranije, nego tek u sedmoj deceniji.
“Zbirka priča ‘Ukus kamena’ nije samo narativ o čovjeku koji svjedoči sopstveni životni put, već funkcioniše i kao svojevrsni arhetip čovjeka koji teži da prekorači granice sopstvenog iskustva, da (svoj) život promišlja očima (a bogme i dušom) svojih roditelja ili svojih potomaka. Nije se promijenio samo način života, već i odnos prema životu. Stoga je i Delibašić pisac-hroničar jedne životne filosofije kakva će se možda sve više otkrivati kao žal ili čežnja za nekim boljim, ali izgubljenim vremenom”, zapisao je Durutović.
Iako zbirka sadrži tematski i formalno-žanrovski različita tri ciklusa, prema riječima Durutovića, valja ih tretirati kao jedinstvenu smisaonu cjelinu.
“U sva tri ciklusa junaci pripadaju istom prostorno-vremenskom ambijentu; promovišu isti sistem vrijednosti; apeluju da se tradicionalnim vrijednostima, kakve su, recimo, porodica, ljubav prema zavičaju, požrtvovanje, zajedništvo, samokritičnost, moral, čojstvo i junaštvo, uvijek može vraćati ne samo kao ličnim uspomenama, već kao univerzalnim mogućnostima izbavljenja iz egzistencijalnih i duhovnih sunovarata”, istakao je recenzent zbirke priča “Ukus kamena”.
Što se tiče romana “Robinje” radnja se odvija u Bosni, krajem 18. i u prvoj polovini 19. vijeka, na raskršću tri carstva - otomanskog, austro-ugarskog i ruskog pod stalnom prismotrom Mlečana.
Recenzentkinja romana, Anđa G. Šušić, zapisala je da Delibašić narodnim rječnikom i kratkim, konstruktivnim rečenicama, saoštava misli i donosi zaključke koji se moraju respektovati jer su tačni i kvalitetni.
“Roman ‘Robinje’ jeste, u neku ruku, nastavak teme koju je svojevremeno obrađivao Ivo Andrić”, zapisala je Šušić.
Zajednički osnovni motiv Delibašića i Andrića je, prema njenim riječima, isti društveni sloj, onaj koga je zadesila sudbina vremena u kome se našao. U romanu su, istakla je Šušić, dotaknuti mnogi događaji i likovi, i to je jedna od specifičnosti pomenutog djela.
“Roman ‘Robinje’ ima jasnu priču zasnovanu na stvarnim životima i čistu, ljudsku, humanu poruku sadržanu u potrebi potvrde emancipacije ženskog bića. Oslobođen svih predrasuda Delibašić govori o ovom vrlo osjetljivom pitanju i to u vremenima kad ono, ipak, nije definisano do kraja. Kao pripadnica ženskog roda kažem iskreno - hvala, Vukosave - a kao recenzent toplo preporučujem za čitanje roman ‘Robinje’. Bez sumnje, ostaviće trag u svakoj duši”, poručila je Šušić.
Treća Delibašićeva knjiga je nastajala, kako je autor zapisao, u hodu, pa ju je tako i nazvao. U podnaslovu knjige je istaknuto - 101 stranica, 101 priča, a u pričama čitalac može naći kako to izgleda ići putem predaka, tražiti trag u vremenu, slušati zov sela, sjesti na kamenu za odmor, osjetiti toplinu samoće, naći se na liniji između zla i dobra, biti svjedok minulog vremena, slušati kad nebo progovori, gledati u beskraj...
“Namjerno ne tražim recenzenta, nego je tebi dajem na raspolaganje, da je sam, dok čitaš, analiziraš i u njoj pronalaziš ono što te zanima”, zapisao je Delibašić u uvodniku.
A u knjizi autor poručuje da ne smiješ zastati i kada pomisliš da si se izgubio u prašini vlastitih misli, svjestan da čovjek često zna da na trenutak otme sebe od sebe.
“Zbirka kratkih priča/pjesama u japanskoj haibun formi pruža vam uvid u različite aspekte života, od odnosa sa prirodom do političkih turbulencija i intimnih emocija. Tople, iskrene, sažete, ali i sadržajne priče pokreću i nadahnjuju, pružajući nam mogućnost da se pogledamo u ogledalu sopstvenih iskustava i razmislimo o svijetu u kojem živimo”, poručuje Delibašić koji, između ostalog, kaže: “Nijesam ja mijenjao vrijeme, nego je vrijeme mijenjalo mene”.
Počeo je da piše nakon penzionisanja, u 67. godini, i za deceniju plodonosnog stvaralaštva objavio je sedam knjiga, od kojih su pojedine nagrađene i pohvaljene.
“Čovjekova starost počinje tamo gdje mu sa lica nestaje radost”, stoji u Delibašićevoj knjizi “U hodu”.
Izgleda da iako ima 77 godina, Delibašić je još uvijek daleko od starosti.
( Svetlana Mandić )