Slabljenje podrške Kijevu ojačaće Putina za novi rat

U holovima Brisela sve više preovladava osjećaj da politička volja da se Ukrajini pomogne da prevaziđe rusku agresiju slabi - sa obje strane Atlantika. Jedan visoki zapadni zvaničnik mi je rekao da bi mogao biti potreban "drugi šok" sličnih razmjera kao ruska invazija na Ukrajinu u februaru 2022. godine kako bi zapadne zemlje izašle iz svoje apatije, i koji bi podstakao Evropljane da preduzmu radikalnije korake za jačanje i integraciju svojih odbrambenih snaga. Taj šok bi mogao uključivati iznenadni kolaps ukrajinskih linija odbrane, još jedan masakr u stilu Buče od strane ruskih snaga, ili možda pobjedu Donalda Trampa 5. novembra. Bilo koji od tih događaja bio bi katastrofa za Kijev.

Zasada su Sjedinjene Države zaokupljene svojim predsjedničkim izborima i esklacijom ratova na Bliskom Istoku, što je iz medijskih naslova potisnulo rusko napredovanje u Donbasu. Francuska je ometena političkom i fiskalnom krizom, pri čemu moć Emanuela Makrona kod kuće i njegov uticaj u Evropi brzo opadaju. Njemačka je paralizovana sukobima unutar svoje trome trostranačke koalicije, koja bi mogla, a možda i ne, da opstane do opštih izbora zakazanih za septembar 2025. godine.

U međuvremenu, Velika Britanija se bori sa sopstvenim budžetskim problemima, dok se nova laburistička vlada fokusira na popravku zdravstvenog sistema i javnih usluga, usred medijske buke zbog sumnjivih poklona od političkih donatora. U isto vrijeme, ekstremno desničarske, proruske partije dobijaju na snazi na mnogim evropskim izborima, a posljednji su bili u Austriji.

Rusija je osvojila više ukrajinske teritorije u septembru nego u bilo kom mjesecu od marta 2022. godine. Mada je Volodimir Zelenski posjetio Generalnu skupštinu UN i Vašington kako bi predstavio "plan pobjede" i molio za više oružja i slobodnije korišćenje tog oružja na ruskoj teritoriji, pažnja Amerike i Evrope je popustila. Za Kijev su ovo opasna i frustrirajuća vremena.

Džo Bajden, koji je sve više u ulozi "glinenog goluba", izbjegava bilo kakve političke poteze koji bi mogli ugroziti šanse Kamale Haris da spriječi povratak Trampa u Bijelu kuću. To ograničava ne samo njegovu sposobnost da zauzda Izrael u borbi protiv Hamasa, Hezbolaha i Irana, već i njegovu spremnost da dozvoli Ukrajini da napada duboko unutar Rusije američkim raketama ili evropskim oružjem koje sadrži američke komponente. Bajden i dalje strahuje da bi Vladimir Putin mogao podići nuklearni ulog ili uzvratiti Zapadu na način koji bi proširio sukob i dao Trampu propagandni alat protiv demokrata.

Britanija i Francuska, koje Ukrajini isporučuju rakete "Storm Shadow" i "Scalp", ne mogu dozvoliti njihovu neograničenu upotrebu protiv ruskih baza bez zelenog svjetla SAD. Njemački kancelar Olaf Šolc nastavlja da odugovlači sa isporukom Taurus raketnog sistema, za koji je Kijev dugo molio da bi ciljao ruske linije snabdijevanja i lansirne rampe raketa. Šolcovo oklijevanje je kombinacija izbornog oportunizma (AfD i Alijansa Sare Vagenkneht su protiv rata), istorijskih razloga (njegova SPD je uvijek bila partija mira) i straha da će Njemačka biti posebno izdvojena za rusku odmazdu.

U oproštajnim govorima i intervjuima, bivši generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg javno je izrazio žaljenje što zapadni saveznici nijesu snabdijevali Ukrajinu većim količinama oružja prije opšte ruske invazije 2022. godine, tvrdeći da bi to otežalo ofanzivu Moskve, a možda je čak i odvratilo. Ovo je retrospektivna analiza, posebno s obzirom na to da Stoltenberg i dalje ne želi da osudi oprez SAD-a ili otvoreno pozove na oslobađanje kapaciteta za dublje napade.

Penzionisani američki general-major Gordon Skip Dejvis izrazio je žaljenje zbog toga što je "Bajdenova administracija iznova i iznova odlagala". Govoreći na panelu Evropskog političkog centra (EPC) o situaciji na bojnom polju u Ukrajini, Dejvis je rekao da je Vašington precijenio vjerovatnoću da bi Putin eskalirao sukob, zbog čega je nastavio da pruža dovoljno pomoći da se Ukrajina "održi na površini", ali ne i sredstva da pobijedi. "Ne želimo 'koliko god bude potrebno', već 'šta god bude potrebno'", dodao je Dejvis.

Zvaničnici EU vide paralelu između nevoljnosti da se Ukrajini pruži odlučujuća pomoć i tvrdoglavog otpora velikih evropskih sila prema zajedničkom zaduživanju i kolektivnim kupovinama oružja kako bi se ojačale odbrane Ukrajine i same Evrope. Mnoge evropske zemlje su ispraznile svoje već oskudne zalihe municije da bi snabdjele Kijev i sada se bore da prošire nacionalne vojne industrije ili da pronađu zalihe u inostranstvu.

"Postojao je određeni zamajac ka većoj evropskoj odbrambenoj integraciji ranije ove godine, kada je Komisija objavila svoju industrijsku strategiju za odbranu," rekao mi je jedan visoki zvaničnik. "Međutim, taj zamajac je oslabio nakon evropskih izbora, zbog političkih problema u ključnim prijestonicama". Sada bi mogao biti potreban "politički zemljotres" poput povratka na vlast NATO-skeptičnog Trampa kako bi se obnovila energija i obezbijedila veća sredstva za napore EU u oblasti odbrane. Ako Kamala Haris pobijedi, postoji rizik da će evropske prijestonice popustiti i vratiti se oslanjanju na američku zaštitu, kao što su neke to učinile nakon što je Bajden porazio Trampa 2020. godine.

Ukrajina ne može sebi priuštiti da čeka takav "drugi šok" kako bi probudila zapadne vlade, dok njene snage svakodnevno krvare u ratu iscrpljivanja koji im nameće veći neprijatelj. "Ne možete očekivati da Ukrajina izdrži još 30 mjeseci kada je naša zemlja pretvorena u bojno polje i svakodnevno izložena napadima", rekao je Mikola Beljeskov, viši analitičar Nacionalnog instituta za strateške studije Ukrajine, na istom panelu Evropskog političkog centra. "Ono što ne vidimo je dugoročna strategija održive podrške. U suprotnom, ruski scenario pobjede će napredovati."

Za evropske vlade, bez obzira na njihove unutrašnje probleme, izbor bi trebalo da bude jasan: pružiti Ukrajini odlučniju podršku sada, uključujući kapacitete za dublje napade, ili se suočiti sa mnogo gorom strateškom situacijom sljedeće godine, sa ojačanim Putinom koji se naoružava za sljedeći rat osvajanja.

Tekst je preuzet iz "Gardijana"

Prevod: N. B.

( Pol Tejlor )