Država spasena troška od 70 miliona eura

Ustavni sud Crne Gore ukinuo je presudu Višeg suda u Podgorici kojom je u martu ove godine bila dosuđena neplaćena naknada za prevoz grupi zaposlenih u Osnovnom sudu u Nikšiću od 23. 8. 2008. do 1. 2. 2015. godine, i predmet vratio Višem sudu na ponovno razmatranje.

Ovaj spor je u prethodnom periodu bio osnov da veće grupe zaposlenih u javnom sektoru počnu da podnose slične tužbe tražeći naknade za prevoz za ovih sedam godina sa kamatama, što bi državi izazvalo rashode procijenjene na oko 70 miliona eura.

Ustavni sud je utvrdio da se Viši sud u svojoj presudi poziva na odluku koja je prestala da važi 2004. godine, kao i da odlukama i kolektivnim ugovorima nakon te godine ovi zaposleni nisu imali pravo na tu naknadu.

Naknada prestala da važi četiri godine ranije

U obrazloženju odluke Ustavnog suda se navodi da je Odluka o visini naknade troškova prevoza na rad i sa rada zaposlenih kod korisnika Budžeta Republike Crne Gore prestala da postoji 2004. godine donošenjem Zakona o zaradama državnih službenika i namještenika. Konstatovano je i da se ova Odluka o visini naknade troškova prevoza odnosila na određivanje visine naknade, a ne i prava na tu naknadu.

Ustavni sud takođe navodi da je Opšti kolektivni ugovor iz 1995. godine prestao da važi 2004. godine i da kao takav nije bio primjenljiv u konkretnom slučaju, odnosno da tražena naknada nema uporište u tada važećim propisima.

Državu je u ovom sporu zastupala kancelarija Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Bojana Ćirović, koja je cijelo vrijeme spora zastupala stav da sporna Odluka o visini naknade troškova prevoza nije bila važeća, kao i da ona nije definisala pravo na naknadu već visinu naknade za one koji bi imali pravo na nju po osnovu nekog drugog propisa.

Ustavni sud je odluku o ukidanju presude Višeg suda donio na sjednici od 18. jula ove godine, ali je tek sada dostavljena strankama u postupku.

Ćirović: Ustavni sud potvrdio naš stav

“Poziv koji sam uputila zaposlenima u upravi i pravosuđu da se bez potrebe ne izlažu sudskim troškovima potvrdio je Ustavni sud Crne Gore odlukom od 18. jula 2024. godine. Troškovi prevoza neutemeljeni su u zakonu, kako je našao i Ustavni sud Crne Gore a to je stav koji je institucija Zaštitnika zastupala od početka. Ustavni sud je našao da je sporna odluka propisivala visinu naknade dok je izostao propis koji bi priznao pravo na tu naknadu, zbog čega takva odluka nije mogla biti osnov za obračun naknade troškova prevoza. Ustavni sud je još naglasio da se ova odluka odnosi na sve korisnike budžetskih sredstava što je značajno širi pojam od pojma državnog službenika i namještenika. Napominjem da je u ovom slučaju bio procjenjen odliv u slučaju uspjeha u sporovima zaposlenih u upravi i pravosuđa od oko 70 miliona eura”, kazala je “Vijestima” Ćirović.

Ustavni sud u obrazloženju svoje odluke ukazuje “da neko pravo mora da bude priznato važećim-pravnim propisom da bi se ostvarilo”.

“Drugim riječima, sudskom odlukom se tužiocu može priznati samo ono pravo koje svoje uporište ima u pravnim propisima koji su važeći u vrijeme nastanke spornog odnosa. Priznavanje prava koje nije propisano zakonom li podzakonskim aktima, kao i priznavanje prava koja su ustanovljena propisom koji nije na pravnoj snazi u vrijeme nastanka spornog odnosa, jeste arbitrarno odlučivanje suda, kojim se krše prava podnosioca na pravično i javno suđenje. Pravni osnov za donošenje odluke mora biti jasno naznačen kada javne vlasti vše svoja ovlašćenja (Frizen protiv Rusije, predstavka broj 58254/00, presuda od 24. marta 2005. godine i Adzhigovich protiv Rusije. Predstavka broj 23202/05, presuda od 23202105, od 8. oktobra 2009. godine). Dakle, obavezuje samo ono što važi i državni organi se moraju pridržavati loga principa u okviru ovlašćenja koja su im povijerena. U tom pravcu, svaka intervencija državnih organa, pa ocjeni Ustavnog suda, mora bili zasnovana na važećem zakonu ili podzakonskom aktu, kako bi se spriječilo da organi koj vrše javna ovlašćenja postupaju arbitrerno, što je suprotno članu 32 Ustava i članu 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, navedeno je u obrazloženju Ustavnog suda.

Šta je tvrdio Viši sud

Viši sud je sada ukinutom presudom bio potvrdio raniju presudu Osnovnog suda u Danilovgradu da službenici Osnovnog suda u Nikšiću imaju pravo na naknadu za prevoz u periodu od 23. 8. 2008. do 1. 2. 2015. godine.

Viši sud je tada konstatovao da je u spornom periodu bila na pravnoj snazi Odluka o visini naknade troškova prevoza na rad i sa rada zaposlenih kod korisnika Budžeta, kao i da je njome propisano da se naknada troškova prevoza isplaćuje zaposlenim mjesečno, istovremeno uz isplatu zarada.

“Ne stoje žalbeni navodi tužene (Zaštitnica države) da je navedena odluka, koja u konkretnom slučaju predstavlja pravni osnov predmetnog potraživanja tužilaca, prestala da važi donošenjem Zakona o zaradama državnih službenika i namještenika (iz 2004. godine), kojim se u čl.26, utvrđuje da danom primjene tog zakona prestaje da važi Zakon o platama u oblasti vanprivrede, u dijelu koji se odnosi na zarade i druga primanja državnih službenika i drugi propisi kojima su uređena pitanja plata, naknada i drugih primanja državnih službenika. Ovo zbog toga što se u citiranom čl. 26 pomenutog zakona ne navodi da pored zakona koji prestaje da važi, prestaje da važi i predmetna odluka, što je po ocjeni ovog drugostepenog suda, moralo biti eksplicitno navedeno, na što upućuje i činjenica da je Vlada Crne Gore naknadno donijela Odluku o prestanku važenja Odluke o visini naknade troškova prevoza na rad i sa rada zaposlenih kod korisnika Budžeta RCG koja je stupila na snagu 25. 2. 2015. godine”, smatrali su tada u Višem sudu.

Međutim, Ustavni sud sada navodi da tako mišljenje Višeg suda nije imalo ustavnopravno utemeljenje.

Presuda Višeg suda bila proizvoljna i pristrasna

Ustavni sud naglašava i da “nije u njegovoj nadležnosti da presuđuje umjesto redovnih sudova, niti da umjesto njih tumači i primjenjuje mjerodavno pravo”, ali da su morali intervenisati jer su razlozi Višeg suda za sada ukinutu odluku bili proizvoljni i arbitrerni.

Arbitraran je pravni pojam koji u jezičkom smislu ima sinonime - pristrasan, neprecizan, paušalan, odokativan, samovoljan, približan.

“Međutim, Ustavni sud mora intervenisati kad su razlozi, na kojima se zasniva presuda, očigledno proizvoljni i arbitrarni, kao što je u konkretnom slučaj, jer to za posljedicu ima kršenje Ijudskih prava osnovnih sloboda. Naime, objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može se graditi, a zaštita ustavnih prava pojedinaca ne može se zasnivati na razlozima koji ne počivaju na valjanim argumentima i osnovnim načelima prava, jer bi u protivnom moglo imati nesagledive posljedice u domenu ostvarivanja i zaštite pojedinačnih prava. Ustavni sud smatra da je upravo takve posljedice na podnosioca ustavne žalbe imao ovako arbitraran zaključak suda da službenicima i namještenicima Osnovnog suda u Nikšiću pripada naknada za troškove prevoza na rad i sa rada”, navedeno je u obrazloženju Ustavnog suda.

( Tina Popović, Goran Kapor )