Olovom otrovano 58 od 63 testirana radnika Port of Adria: Vapaj za spas od "tihog ubijanja"

Već dvije nedjelje radnici preduzeća “Port of Adra” imaju višestruko povišen nivo olova u krvi, ali nadležne zdravstvene institucije nijesu preduzele ništa da ih liječe, niti da utvrde kako je došlo do trovanja tim po zdravlje izuzetno opasnim teškim metalom.

“Vijestima” je juče potvrđeno da 58 od 63 testirana radnika ima povišen nivo olova u krvi, da su obraćali izabranim ljekarima, jedan od njih i Institutu za javno zdravlje, ali da pomoć nijesu dobili.

Dok zaposleni čekaju medicinsku pomoć, iz Instituta za javno zdravlje saopštavaju da su dobili dopis od jednog od njih i da vjeruju da su “ kolege iz nadležnih zdravstvenih ustanova preduzele sve nepohodne mjere”.

“Vjerujemo da su, u skladu sa laboratorijskim nalazima i kliničkom slikom pacijenata, kolege iz nadležnih zdravstvenih ustanova preduzele sve nepohodne mjere u ovom slučaju. Inspekcijske službe su obaviještene, te očekujemo da su preduzete sve mjere u skladu sa svojim nadležnostima. Izloženost olovu, bilo kroz radno okruženje ili druge izvore, može imati ozbiljne zdravstvene posljedice, koje zavise od stepena i trajanja kontakta sa ovim opasnim metalom”, saopštili su za TV Vijesti.

Izvor “Vijesti” tvrdi da su se u petak obratili Inspekciji zaštite i zdravlja na radu, koja bi trebalo da utvrdi kako je došlo do trovanja.

Testiranjem utvrđeno trovanje prije dvije nedjelje

“Vijestima” je potvrđeno da je prije dvije nedjelje testiranjem utvrđeno povećanje koncentracije olova u krvi radnika, višestruko veće od dozvoljenog, a da su se Inspekciji obratili u petak.

Izvor “Vijesti” tvrdi da su se radnici obraćali izabranim ljekarima nakon što su dobili nalaze, ali da ništa nije preduzeto, te da zaposleni i menadžment kompanije čekaju nalaz Inspekcije, kako bi znali šta su im sljedeći koraci.

Radnici PoA, privatizovanog dijela Luke Bar, između ostalog rade pretovar ruda i teških metala.

“Vijestima” je juče rečeno da su se radnici testirali u privatnoj laboratoriji jer, kako tvrde, ne postoji državna laboratorija ili bolnica u kojoj bi ih mogli testirati na povećan koncentrat olova.

Izvor “Vijesti” navodi da je testiranje zahtijevao njihov zaštitinik na radu, u skladu sa zakonskim propisima.

Dozvoljena vrijednost olova u krvi je 28, a isti izvor navodi da je kod dijela radnika ta vrijednost tri ili više puta veća, dok jedan od njih navodno ima koncentraciju olova u krvi 119.

Predjednik Sindikalne organizacije Zoran Martinović ispričao je listu da je prvo vidio nalaz jednog kolege kojem je ova vrijednost bila 44, a zatim kontaktirao i druge koji su bili u sličnoj situaciji.

Kada su shvatili da njih nekoliko imaju taj problem, on je zahtijevao sastanak menadžmenta, zaštitnika na radu i stručnjaka koji će im objasniti sa čime se to susreću.

Radnici su bili uplašeni vidjevši nalaze, kazao je on, posebno zbog toga što od izabranih ljekara, kako tvrdi, nijesu dobili nikakve korisne informacije. Zbog toga je, kako navodi, jedan od kolega potražio pomoć od doktora medicine rada iz Podgorice, koji mu je objasnio da preko izabranog doktora treba da traži uput za konzilijum koji će ga uputiti na inostrano liječenje jer se njegovo stanje ne može liječiti u Crnoj Gori.

Sastanak sa poslodavcem održan je poslije nedjelju dana, tvrdi on, kada je pokrenuta ponovna procedura testiranja onih koji su najugroženiji, kako bi se utvrdilo da li je napadnut neki dio organizma.

Na tom sastanku je navodno prisustvovao i stručnjak koji im je objasnio posljedice ovog stanja i moguće zdravstvene probleme.

“Prvo se razlaže u krvi, zatim u mišićima, pa ide u kosti. Mene su informisali da situacija kao što je sada nije alarmantna ukoliko olovo nije probilo do organizma, a ukoliko jeste, onda smo u problemu. To će utvrditi dalje analize pa ćemo vidjeti šta može da se uradi, da se dobije neka terapija ili liječenje”, rekao je Martinović “Vijestima”.

Glavobolja i otežano disanje

Prema njegovim riječima većina njih ima problema sa zdravljem, a najčešći simptomi su glavobolja i otežano disanje. Oni su, kazao je, to pripisivali nečemu drugom, jer nijesu bili dovoljno informisani i mislili su da se trovanje teškim metalima ispoljava drugačije.

Ono kroz šta prolaze on naziva “sistemom tihog ubijanja” jer su oni svakodnevno izloženi metalima koje udišu, koji im se zadržavaju na koži, na odjeći i drugim predmetima, pa ih čak “nose i kući”.

Olovom su otrovani i oni koji ne rade na pretovaru, već u neposrednoj blizini.

“Treba li da čekamo da radnici počnu da padaju? U jednom momentu to će preći granicu koju više nećemo moći da ispravimo. Jedan stručnjak nam je rekao da situacija nije još pogubna, da sve može da se reguliše, da sve zavisi od organizma”, ispričao je on i kazao da zbog toga treba što prije reagovati.

Martinović je objasnio da su rude sa kojim rade najčešće skladištene u zatvorenom prostoru, ali se pretovar obavlja na otvorenom što je posebno otežano kada duva vjetar i povećava prisustvo rude u vazduhu. To je, pojasnio je, praškaska ruda koju vjetar lako nosi i postavlja pitanje kolika je teritorija zapravo kontaminirana.

Isti problem imaju i radnici AD Luka Bar, tvrdi on, a svi su u dotanom problemu jer rade jedni do drugih, sa istim ili različitim rudama koje se miješaju i na terenu i u vazduhu.

Oprema ni(je) sporna

Radnici navodno žele da se prema ovoj situaciji ophode odgovorno i ne žele nikoga da okrive ili proglase odgovornim prije nego što se to dokaže.

Zbog toga je Martinović prije tri dana poslao zahtjev Inspekciji zaštite i zdravlja na radu, a kaže da ima informaciju da je i poslodavac to učinio.

“Kada se utvrdi šta je uzrok mi ćemo odlučiti o daljim koracima i kako ćemo se ophoditi prema cijeloj situaciji”, poručio je on i dodao da su već izgubili dvije nedjelje od kako su dobili rezultate, te da se nadaju da će sve ići brže jer se ovdje radi o njihovim životima.

Kako je kazao, poslodavac je spreman da plati dodatne analize i liječenja kako bi se problemu pristupilo na pravi način. Za bolovanje, ukoliko se pokaže potreba, takođe neće praviti problem.

Ipak, prema riječima Martinovića, ni to neće biti lak proces budući da ovdje nije u pitanju povreda na radu, niti bolest kod kuće, već je sama priroda posla opasna po život. Zaštitnu opremu imaju, tvrdi on, odijela i maske, ali zdravstveni nalazi očigledno pokazuju da to nije dovoljno.

“Ja ne mogu da kažem da je u pitanju oprema kada oni kažu da je ona odrađena po tim standardima koji su za to propisani. Ako neka državna institucija kaže da je problem oprema, onda smo locirali problem”, kazao je on, jer ne želi da okrivljuje bilo koga dok nadležni ne urade svoj posao.

Zakon prepoznao muke

Koliko je posao lučko-transportnih radnika težak i opasan po zdravlje, naglašavali su i radnici AD Luka Bar koji su pokrenuli inicijativu za povećanje beneficija radnog staža kako bi mogli da odu u penziju sa 25 godina staža.

Taj Zakon o dopunama Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju podržali su jednoglasno poslanici u Skupštini.

Sindikat radnika AD Luka Bar pokrenuo je inicijativu krajem januara ove godine. Lučko-transportni radnici rade fizičke poslove sa opasnim teškim metalima, a ti poslovi nalaze se u zoni opasnosti 1.

Oni su tada “Vijestima” ispričali da, prema zakonu koji je tada bio na snazi, neće ni dočekati penziju.

Sve vrijeme rade

Martinović kaže da smatra da poslodavac ne bježi od ovog problema, ali da nije dobro to što se odugovlači.

Poslodavac želi da snosi sve troškove, tvrdi Martinović, kako tesiranja, tako i liječenja, samo se mora pronaći odgovarajući način.

Za sada, kako je ispričao, oni traže privremeno rješenje i drugačiji način rada kako bi na svaki mogući način zaštitili svoje zdravlje i kako se njihovo stanje ne bi dodatno zakomplikovalo. Menadžment su informisali da moraju dati radnicima bolovanje i priliku da se liječe.

“Bio sam u našoj zaštiti na radu i tražio da zbog medicinskih nalaza radnici koji su ‘u plusu’ se ne šalju na tu vrsu robe više. Ne morate da im zabranite rad, ali ne mogu da rade tamo gdje su ugroženi. Niko stvarno nije vršio ni na koga pritisak da mora to da radi”, ispričao je Martinović.

Njegovo mišljenje je da tim radicnima treba zabraniti kontakt sa tom robom, te da dok se nivo olova ne smanji do prihvatljive granice oni ne smiju imati dodira sa rudom.

“Ako nastavimo na ovaj način da radimo, mi ćemo imati isti problem. Nismo još našli zbog čega je došlo do kontaminacije. Propust postoji, to je sada svima jasno, ali dok se ne utvrdi i ispravi problem nema smisla nastavljati rad na isti način jer ćemo mi opet za par mjeseci biti kontaminirani”.

Predstavnici sindkata radnika su predložili hitnu izmjenu procesa rada i savjetovali radnike koji imaju povišen nivo olova u krvi da ne obavljaju poslove koji su u direktnom kontaktu sa rudama.

Iz kabineta izvršnog direktora “Port of Adria” juče nijesu odgovorili na pozive redakcije, a upućena su im i pitanja pisanim putem.

Kompanija je nastala privatizovanjem bivših Kontejnerskih terminala Luke Bar početkom 2014. Turski “Global Ports” većinski je vlasnik kompanije koja posluje u dijelu barske luke.

Kliničkog toksikologa ne prepoznaje sistem

Iz Instituta za javno zdravlje kažu da se čeka odgovor toksikologa, ali ne preciziraju kojeg.

Iako Crna Gora ima kliničkog toksikologa, doktorku Sandru Đuranović, ona radnike barske kompanije ne može da liječi, jer je, kako kaže, sistem ne prepoznaje.

“Posljedice hroničnog trovanja olovom može ostaviti na različite organe i organske sisteme čovjeka. Međutim, ukoliko bih ja zvanično dala izjavu, s obzirom da me sistem nije prepoznao, na taj način bi se to smatralo nadriljekarstvo i mogla bih biti krivično gonjena, jer nisam u sistemu Crne Gore priznata kao toksikolog”, kazala je ona za TV Vijesti.

( Marija Pešić, Slavko Radulović )