„The Beauty Queen” ušla u treću deceniju

Rijetkost je i istinski spektakl na ma kojoj teatarskoj sceni, kada neka pozorišna predstava doživi 20 godina kontinuiranog igranja, a upravo je u subotu u Crnogorskom narodnom pozorištu, predstava “The Beauty Queen” u režiji Ane Vukotić, obilježila svoje dvije decenije izvođenja zagazivši samouvjereno u treću.

Dug aplauz i ovacije publike još jednom su potvrdile kvalitet jedne od rijetkih predstava koja se u Crnoj Gori može pohvaliti tako dugim i plodnim repertoarskim životom. Iz CNP-a ističu da je u pitanju najdugovječnija predstava nacionalnog teatra u novijoj istoriji, te podsjećaju da je premijerno izvedena 13. oktobra 2004. godine. No, čini se da je upravo dugovječnost, uz aktuelnost, angažman i glumačko umijeće, manir rediteljke Vukotić koji je na samom početku svoje plodonosne karijere najavila.

Predstavom “The Beauty Queen”, prema tekstu Martina Mekdone, Vukotić je diplomirala na Fakultetu dramskih umjetnosti Cetinje. Uloge tumače: Ana Vujošević, Marta Pićurić, Dejan Ivanić i Momčilo Otašević. U prvobitnoj postavi predstave igrali su Dragica Tomas i Zoran Vujović.

Za ulogu koju je ostvarila u ovoj predstavi, glumica Vujošević je svojevremeno dobila Godišnju nagradu CNP-a, kao i nagradu Međunarodnog festivala Martina Makdone za najbolju žensku ulogu 2016. godine u Permu. “The Beauty Queen” je dobila i nagradu Don Kihot za najbolju predstavu festivala “Slavija 2005”.

Otašević je nakon igranja u subotu veče, podijelio sjećanje na proces, kada se prije osam godina pridružio ansamblu predstave umjesto Vujovića, uprkos tome što inače ne voli “uskakanja” ali mu je bilo zadovoljstvo da se pridruži ansamblu, jer je predstavu gledao kao dijete i uživao u njoj.

“Tih dana, odnosno dan prije ili na dan igranja, meni je umrla baba. I ja dođem, igram i ide replika: ‘Petar je moj brat’. E sad, Ilija se zvao babin muž, a Petar je njegov brat. Dalje, đedova majka se zvala Mare, a u predstavi baba koju ja volim i s kojom sam drug se zove Marija. I šlag na torti, igramo posljednju scenu u predstavi gdje ja kažem nešto kao: ‘Danica je bila prijateljica Vaše majke...’, a moja baba, koju sam tih dana sahranio, zvala se Danica. I sjećam se da sam tek tokom igranja doživio i stvarno shvatio kako se neobično poklapaju sva ta imena u predstavi i kakve su to podudarnosti...”, prisjetio se Otašević.

Početak rada u ovom procesu prisjetila se i Pićurić.

“Kad me je Ana Vukotić pozvala da uskočim u predstavu bila sam oduševljena, ali me je bilo pomalo strah. To je velika, jedna od glavnih uloga koju je fantastično igrala Dragica Tomas i sve sam razmišljala hoću li to uraditi tako da opravdam Anino povjerenje. Međutim, već nakon prve probe kockice su se složile. Mislim i da su međusobni odnosi koji kolege i ja imamo doprinijeli dugom životu predstave, jer mi nijesmo samo kolege, mi smo prijatelji. I sada, ova predstava živi već 20 godina, generacije se mijenjaju, ali ona živi i traje i mislim da je to zaista divno,” kazala je glumica.

Tekst je preveo Đorđe Krivokapić, a dizajn predstave osmislila je Jelena Tomašević.

( Jelena Kontić )