Ekonomski uspjeh je neodrživ u diktaturama

Nobelova nagrada za ekonomiju dodijeljena je juče trojici akademika za istraživanje u kojem objašnjavaju zašto društva sa slabom vladavinom prava i izrabljivačkim institucijama ne generišu održiv rast.

Ekonomisti Daron Ačemoglu, Sajmon Džonson i Džejms A. Robinson pokušali su da objasne zašto globalna nejednakost i dalje postoji, posebno u zemljama pogođenim korupcijom i diktaturom i "pokazali su značaj društvenih institucija za prosperitet jedne zemlje", saopštio je Nobelov komitet Kraljevske švedske akademije nauka prilikom objave nagrade u Stokholmu.

Ačemoglu i Džonson rade na Tehnološkom institutu u Masačusetsu (MIT), dok Robinson svoje istraživanje sprovodi na Univerzitetu u Čikagu.

Jakob Svenson, predsjednik Komiteta za nagradu iz oblasti ekonomskih nauka istakao je da je njihovo istraživanje omogućilo "mnogo dublje razumijevanje osnovnih uzroka zašto neke zemlje propadaju, a druge uspijevaju".

Nagrada je dodijeljena dan nakon što se u izvještaju Svjetske banke navodi da su 26 najsiromašnijih zemalja svijeta - koje su dom za 40 odsto najsiromašnijih ljudi - više zadužene nego ikada od 2006, što ukazuje na negativan trend u borbi protiv siromaštva.

Ačemoglu je kazao da njihovo istraživanje naglašava vrijednost demokratskih institucija. "Mislim da, generalno govoreći, rad koji smo uradili podržava demokratiju", rekao je on u telefonskom razgovoru sa Nobelovim komitetom i novinarima u Stokholmu. Međutim, dodao je da "demokratija nije lijek za sve. Uvođenje demokratije je vrlo teško. Ponekad kada uvedete izbore, to stvara sukobe."

U intervjuu za agenciju Asošiejtid pres, Robinson je izrazio sumnju da Kina može održati svoj ekonomski prosperitet sve dok zadržava represivni politički sistem. "U istoriji svijeta postoji mnogo primjera društava koja su bila uspješna 40 ili 50 godina", rekao je Robinson. "Ono što vidimo je da to nikada nije održivo. Sovjetski Savez je bio uspješan 50 ili 60 godina. Argentina je bila jedna od najbogatijih zemalja svijeta u vrijeme Prvog svetskog rata. Naša teorija predviđa da je to prolazna situacija." Robinson je rekao da su mnoga društva uspješno prešla u ono što on, Ačemoglu i Džonson nazivaju "inkluzivno društvo."

"Pogledajte Sjedinjene Države", rekao je Robinson. "To je bila zemlja ropstva, nejednakosti, gdje ženama nije bilo dozvoljeno da učestvuju u ekonomiji ili glasaju". "Svaka zemlja koja je trenutno relativno inkluzivna i otvorena prošla je kroz taj proces", dodao je. "U modernom svijetu, to ste vidjeli u Južnoj Koreji, Tajvanu, Mauricijusu."

U svom radu dobitnici su analizirali grad Nogales, koji se prostire sa obje strane granice između SAD-a i Meksika.

Umjesto da radnici budu resurs koji treba razvijati, kao što su bili u 19. i ranom 20. vijeku, postali su trošak koji treba smanjiti u mnogim sektorima, kazao je Džonson

Uprkos tome što dijele istu geografiju, klimu i zajedničku kulturu, život je veoma različit u zavisnosti od toga sa koje je strane granice. U Nogalesu, u Arizoni na sjeveru, stanovnici su relativno dobrostojeći i žive duže, a većina djece završava srednju školu. Na jugu, u Nogalesu u meksičkoj državi Sonora, stanovnici su mnogo siromašniji, a organizovani kriminal i korupcija su prisutni.

Ekonomisti su zaključili da je ključna razlika u američkom sistemu koji štiti imovinska prava i omogućava građanima da imaju uticaj na svoju vladu. Ačemoglu je međutim izrazio zabrinutost da demokratske institucije u SAD i Evropi gube podršku među stanovništvom.

"Podrška demokratiji je na najnižem nivou ikada, posebno u SAD, ali i u Grčkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Francuskoj", rekao je on. "Mislim da je to pokazatelj koliko su ljudi razočarani u demokratiju", dodao je. "Smatraju da demokratija nije ispunila ono što je obećala, i mislim da je važno da to učini."

Džonson je u telefonskom razgovoru za agenciju Rojters kazao da su institucije u SAD pod pritiskom, posebno nakon odbijanja Donalda Trampa da prizna poraz na izborima 2020. godine. "Mislim da je to najveća zabrinutost koju vidim u industrijalizovanom svijetu", rekao je, dodajući da su predsjednički izbori 5. novembra "ozbiljan stres test" za američku demokratiju.

Istakao je da su ekonomski pritisci otuđili mnoge Amerikance. "Mnogi ljudi koji su nekada pripadali srednjoj klasi ozbiljno su pogođeni kombinacijom globalizacije, automatizacije, padom sindikata i širim promjenama u korporativnoj filozofiji", rekao je Džonson. "Umjesto da radnici budu resurs koji treba razvijati, kao što su bili u 19. i ranom 20. vijeku, postali su trošak koji treba smanjiti u mnogim sektorima. Kao zemlja, nismo uspjeli da u posljednjim decenijama ostvarimo ono u čemu smo ranije bili dobri, a to je širenje prosperiteta", dodao je.

Jedan od ključnih faktora za budućnost, prema Džonsonu, biće način na koji društva upravljaju novim tehnologijama, poput vještačke inteligencije.

"Vještačka inteligencija može ići u oba pravca", rekao je on. "AI može ili osnažiti ljude sa mnogo obrazovanja, učiniti ih visokokvalifikovanim, omogućiti im da obavljaju više zadataka i dobijaju veću platu. Ili može biti još jedan ogroman talas automatizacije koji gura ostatke srednje klase na dno. A političke posljedice toga vam se neće svidjeti."

Istraživanje laureata pokazalo je i kako je evropska kolonizacija imala dramatične, ali različite posljedice širom svijeta, u zavisnosti od toga da li se kolonizator fokusirao na eksploataciju resursa ili na uspostavljanje dugoročnih institucija.

Nobelova nagrada iz ekonomije nije jedna od originalnih nagrada koje su uključivale priznanja za nauku, književnost i mir a koje je u svojoj oporuci osnovao pronalazač dinamita i biznismen Alfred Nobel i koje su prvi put dodijeljene 1901. godine. Nagrada za ekonomiju je kasnije dodata i uspostavljena je i finansirana od strane Centralne banke Švedske 1968. godine.

( N.B. )