Da li je moguć Liban bez Hezbolaha?

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu obratio se direktno Libancima. „Sjećate li se kad je vaša zemlja nazivana ’biserom Bliskog istoka’?“, pitao je u nedavnoj video-poruci.

A sada, dodao je Netanjahu, Hezbolah je pretvorio Liban u iransku vojnu bazu. „Ustanite i povratite svoju zemlju“, pozvao je.

Zapravo, Hezbolah ne bi smio da postoji, barem ne kao oružana formacija. Jer, rezolucija Ujedinjenih nacija 1701, doneta nakon rata 2006. godine, predviđala je razoružavanje svih paravojski u Libanu. Tamo bi oružje smjela da nosi jedino zvanična vojska države.

To nikad nije primijenjeno. Vojska važi za slabu. Šiitski Hezbolah je od tada samo još jačao, uz pomoć Irana. Sasvim kontroliše neke istočne i južne djelove zemlje.

Uprkos žestokim izraelskim vazdušnim udarima i kopnenim operacijama, Hezbolah je i dalje u stanju da pokrene masovne raketne napade na Izrael ili pošalje smrtonosne dronove, kao prošle subote.

Libanski premijer obećava razoružavanje

I u samom Libanu ima sve više glasova koji podsjećaju na rezoluciju UN. Krajem prošle sedmice je premijer Nadžib Mikati – koji je sunitski musliman – rekao da će u Savjetu bezbjednosti UN tražiti „potpuni i momentalni prekid vatre“, a zauzvrat ponuditi sprovođenje rezolucije 1701.

Makram Rabah, kritičar Hezbolaha i istoričar na Američkom univerzitetu u Bejrutu, u tome vidi priliku.

„Vjerujem da će Libanci prije ili kasnije pokazati stav i početi političku prelaznu fazu koja uključuje i štiti i šiite u zemlji. Trenutno oni plaćaju cijenu za pustolovine Irana“, rekao je Rabah za njemački javni servis ARD.

„Što više napada, to veća podrška“

Ali, nisu svi optimistični. „Što više napada u zemlji, to će biti veća podrška Hezbolahu – to je katastrofa“, kaže Dru Mikael iz vašingtonskog Instituta „Tahrir“ za bliskoistočnu politiku.

Prema njegovim riječima, Netanjahuov poziv Libancima je praktično poziv da se dignu na oružje – a to je nedemokratski i kontraproduktivno.

Merin Abas, šef kancelarije Fondacije „Fridrih Ebert“ u Bejrutu, ne vjeruje da se raspoloženje može okrenuti protiv Hezbolaha.

„Sistematski se uništavaju sela. Ima zahtjeva da se evakuišu područja 60 kilometara od izraelske granice. Nisu pogođeni samo šiiti ili pristalice Hezbolaha, nego i hrišćani, suniti i Druzi.“

Abas smatra da je Hezbolah pretrpio izvestan pad povjerenja. Ali, s obzirom na izraelsku kopnenu ofanzivu na jugu Libana, mnogi u Hezbolahu i dalje vide jedinu silu koja može da brani zemlju.

Država ne funkcioniše

Hezbolah je i važan politički igrač. Oni u parlamentu, zajedno sa partnerima poput šiitskog Pokreta nade koji vodi predsjednik skupštine Nabih Beri, blokiraju izbor novog predsjednika države. Na to mjesto, prema starom dilu u Libanu, uvijek mora doći hrišćanin.

Ali, predsjedničko mjesto je već dvije godine upražnjeno te je i država slabo funkcionalna. To je jedan od ključeva moći Hezbolaha.

Dok opozicija, prije svega hrišćanske partije, insistira na izboru predsjednika koji bi sproveo rezoluciju 1701 i potisnuo uticaj Hezbolaha i Irana, poznavaoci prilika ostaju skeptični.

„U trenutnoj situaciji valja misliti korak po korak. Vrlo je teško sada misliti na krajnji cilj jer do njega ima još mnogo prepreka“, kaže Abas.

Prvi sljedeći korak bi mogao da bude prekid vatre. „A tu se ništa ne može bez Sjedinjenih Država koje moraju zaustaviti Netanjahuove napade“, kaže Dru Mikael.

„Rat u Gazi nije naš rat“

SAD su nedavno najavile da se upravo zalažu za prekid vatre. No, šef diplomatije Entoni Blinken ponavlja da i Liban mora da odradi domaće zadatke, recimo da izabere predsjednika.

Nešto se barem desilo u taboru Hezbolaha – njihov zamjenik generalnog sekretara Naik Kasem izbjegao je da prekid vatre u Libanu uslovi istim takvim prekidom vatre u Pojasu Gaze.

Za Abasa je to ispravljanje „taktičke greške“ dosadašnjeg rukovodstva Hezbolaha i njihovih saveznika u Teheranu. „Mnogi libanski poslanici kažu da osjećaju apsolutnu solidarnost sa Palestincima, ali da rat u Gazi nije njihov rat.“

Abas kaže da, u jeku izraelskih napada, ljude u Libanu na okupu drži solidarnost. Ali da, ako ne bude skorog prekida vatre, zemlji prijeti stanje koje bi opasno nalikovalo novom građanskom ratu.

( Deutsche Welle )