Žene i do 12 godina provedu u kućnim poslovima

Više od tri četvrtine žena na selu starijih od 67 godina - 77 odsto prima socijalnu pomoć u iznosu od 90 eura, jer nijesu imale vremena da se javljaju biroima rada, a sve žene tokom života osam do 12 godina provode u kućnim poslovima, podaci su UN agencije za razvoj (UNDP), koje je juče, tokom sjednice Odbora za rodnu ravnopravnost saopštio poslanik Socijaldemokrata Boris Mugoša.

To skupštinsko tijelo juče je imalo tematsku sjednicu o neplaćenom radu svih, a naročito o položaju žena na selu, čime je obilježen Međunarodni dan žena u ruralnim zajednicama.

“Moramo da razmotrimo model uvođenja socijalnih penzija, koji nije zahtjevan. To bi bio korektan odnos prema ženama sa sela jer ih je život natjerao na takve okolnosti”, kazao je Mugoša.

Prema njegovim riječima, velike kompanije bi trebalo da organizuju kutak za djecu zbog smjenskog rada. Naglasio je i da je malo žena na visokim rukovodećim pozicijama.

Poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandra Despotović naglasila je da su žene sa sela dugo doprinosile gazdinstvima, a da je to ostalo nezabilježeno.

“Međutim, treba istaći barijere s kojima se žene u ruralnim zajednicama susreću. To su, prije svega nenasljeđivanje imovine i nepokretnosti, kao i nedostatak finansijskih sredstava i nedovoljna podrška institucija. Veoma je važno istaći da je život žena u ruralnim sredinama dodatno opterećen običajima, kulturom i drugim socijalnim, demografskim i ekonomskim pitanjima”, kazala je ona.

Poslanica Pokreta Evropa sad (PES) Jelenka Andrić kazala je da neplaćeni rad podrazumijeva različite vidove rada koji se ne plaćaju, i da su trećina žena u ruralnim područjima Crne Gore domaćice koje nemaju penziono osiguranje.

“Žene u prosjeku 10 godina svog života provedu u neplaćenom radu”, kazala je Andrić.

Ona je istakla da su u ruralnim područjima običajne norme važnije od zakona, te da žene na selu često ne nasljeđuju imovinu, kao i da moraju da dobiju saglasnost od supruga da koriste zemljište.

“One su u velikom riziku od siromaštva”, kazala je Andrić, naglašavajući da se žene na selu ne bave isključivo poljoprivredom, već da se bave i seoskim turizmom u koje one ulažu sate i sate neplaćenog rada.

Despotović je istakla da su prema popisu iz 2011. godine samo 12 odsto vlasnica gazdinstava žene.

“To ih sputava da se prijave za kredite i razne beneficije, i ne mogu krenuti u samostalno otvaranje biznisa”, kazala je Despotović.

Ona je kazala da su, sudeći prema njenom iskustvu, žene sa sela vrlo zainteresovane da pokrenu biznise, ali im treba obuka, obrazovanje, samopouzdanje, vozački ispit, znanje jezika i slično.

Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Snežana Mijušković kazala je da treba čestitati ženama koje su odlučile da žive na selu, te da “kuća ne počiva na zemlji nego počiva na ženi”.

Anita Stjepčević iz Centra za ženska prava je kazala da su žene na selu naročito izložene nasilju i imaju ograničen pristup pravdi.

“Žene su dvostruko diskriminisane, kroz plaćeni i neplaćeni rad, pa zarade 78 eura na svakih 100 eura koji zaradi muškarac”, kazala je Stjepčević.

Ona je kazala da nema podataka o tome koliko je žena siromašno, te da se posljedice ogledaju u zdravstvenim problemima, kao i da neke žene nikada nisu pregledale dojke ili radile mamograf, a pojedine žene nemaju ni izabranog ginekologa.

Poslanica Bojana Pićan (Nova srpska demokratija) iz Odbora za rodnu ravnopravnost je kazala da žene u Crnoj Gori doprinose 47,3 odsto bruto godišnjeg proizvoda (BDP).

Ona je dodala da žene troše prosječno četiri do sedam sati dnevno na neplaćeni rad, kao i da je to posebno izraženo kod žena koje su majke.

( Jelena Kočanović )