Robert Prosinečki, za i protiv

Šest uzastopnih poraza najgora je serija crnogorskog nacionalnog fudbalskog tima od sticanja nezavisnosti.

“Sokoli” su od 2007. odigrali 152 utakmice, a prethodno su samo jednom bili u nizu od četiri poraza, krajem 2015. i početkom 2016, na kraju mandata Branka Brnovića i početku avanture Ljubiše Tumbakovića na klupi.

Šest uzastopnih poraza pod Robertom Prosinečkim Crna Gora je, doduše, doživjela od jakih ili dobrih reprezentacija, učesnika posljednjih velikih takmičenja: Belgije (2:0) i Gruzije (3:1) na prijateljskim utakmicama, te Islanda (2:0), Turske (1:0) i Velsa dva puta (2:1 i 1:0).

Četiri od šest utakmica u “crnoj” seriji Crna Gora je, takođe, odigrala na gostujućim terenima - u Velsu, Turskoj, na Islandu, u Belgiji. Preostala dva meča u Ligi nacija naša selekcija će odigrati na domaćem terenu, protiv Islanda i Turske, ostaje da se vidi da li će to, i u kojoj mjeri, uticati da se popravi slika.

Prosinečki je, takođe, u svim porazima imao strahovitih problema s povredama i izostancima: ključni igrač u defanzivi i jedan od lidera tima Stefan Savić, na primjer, nije odigrao niti jednu od šest utakmica. Stevan Jovetić jeste bio na raspolaganju, ali dugo bez kluba, nedovoljno spreman, takođe i opterećen sitnijim povredama, pa niti jednu od šest utakmica nije odigrao cijelu, a tri puta je ušao na poluvremenu.

Marko Vešović, standardni desni bek, nije odigrao niti jedan od četiri meča u Ligi nacija, njegov saigrač iz azerbejdžanskog Karabaga i takođe vrlo važan član nacionalnog tima Marko Janković stavio se na raspolaganje tek u oktobru, i to polovično, još nedovoljno oporavljen - u Turskoj je ušao u igru, u Velsu je zamijenjen.

U pitanju su najiskusniji, praktično ključni fudbaleri, ali ne samo oni - Vasilije Adžić, najveći talenat crnogorskog fudbala i novi igrač Juventusa, nikako da debituje zbog povrede, propustio je i septembarsko i oktobarsko okupljanje. Viktor Đukanović, krilni napadač Standarda iz Liježa, takođe nije mogao da se stavi na raspolaganje za dva posljednja meča.

Ako je Prosinečki i zaista imao namjeru da podmladi tim, povrede su ga onemogućile da to uradi na pravi način. Uradio je to, doduše, na golu - Milana Mijatovića je zamijenio Igor Nikić, koji je najavio da bi mogao da bude dugoročno rješenje nakon najtužnijih dana u istoriji crnogorskog sporta, toliko nesrećnih i tužnih da je bolno spominjati i prisjećati se - iznenadne smrti Matije Šarkića, elitnog golmana koji je trebalo da bude to dugoročno rješenje.

I to se, eto, dogodilo u eri Roberta Prosinečkog.

Spisak “opravdanja” za legendarnog hrvatskog fudbalera tu se, međutim, završava.

I postavlja se pitanje je li, uprkos svemu, ove jeseni moglo bolje, više i drugačije?

Šest poraza - četiri u takmičarskim mečevima - najgora je serija do sada, u već nabrojanim, teškim okolnostima, protiv dobrih rivala. Nije teško priznati da je Crna Gora, ovakva Crna Gora, prilično slabija od svih pet rivala od kojih je izgubila, da zaostaje u svakom smislu, pa čak i onom najbanalnijem - Turska, Vels i Island nemaju problem gdje će da igraju i na kakvim će terenu dočekati protivnika.

Sami porazi, međutim, niti u jednom momentu nisu bili glavni problem.

Neće biti čak ni ako ih naša selekcija doživi osam u nizu, a narednog mjeseca dočekuje Island i Tursku. Neće biti problem ni ako ispadne u C Ligu nacija, a već je jednom nogom u nižem rangu.

Problem je ono šta ostaje nakon Lige nacija, pred teške kvalifikacije za Mundijal i posebno pred ciklus za naredno Evropsko prvenstvo.

Je li reprezentacija podmlađena i jesu li napravljene konture tima da bi spremna dočekala naredne cikluse? Odgovor je jasan - negativan.

Je li Prosinečki uspio da sprovede svoju viziju napadačkog fudbala, igru od noge do noge, što je bila njegova glavna poruka prvih dana "izborničke" misije u Crnoj Gori? Odgovor je takođe negativan, u prvom poluvremenu posljednjeg duela sa Velsom njegova selekcija je imala posjed lopte poražavajućih 26 odsto, a nije planski izašla na teren da se brani.

Da li je njegova selekcija pokazala kakvu-takvu čvrstinu, da li je barem pokušala da se oslabljena prilagodi jačim protivnicima i novonastalim okolnostima? Odgovor daju rezultati i izdanja u većini utakmica. Kao i dva gola primljena na Islandu na isti način - nakon kornera, dva gola primljena od Velšana u Nikšiću u prva tri minuta.

Jesu li i neke druge stvari mogle da se odrade drugačije, kao što je, na primjer, rotacija i raspoređivanje minutaže fudbalerima (kakvi god da su - bolje nemamo), u teškom rasporedu?

Odgovor možda i najbolje daje izjava Krega Belamija, selektora Velsa, nekada odličnog igrača, sada očigledno vrlo talentovanog trenera.

- Ovaj raspored u kojem se igra svaka tri dana kao da je krojen za najveće reprezentacije, koje imaju veliki fond fudbalera. Šta preostaje nama, ostalima? Da pokušamo da se prilagodimo - kazao je Belami i protiv Crne Gore izveo tim sa sedam novih fudbalera u odnosu na ekipu koja je tri dana ranije igrala neriješeno na Islandu.

Prosinečki nije išao njegovim primjerom, već je u Velsu izveo tim sa devet istih igrača kao tri dana ranije u Turskoj, a i dvije promjene (Jovetić i Kuč ostali na klupi, počeli Mugoša i Janković) kao da su bile prinudne. Crna Gora nije, poput Velsa, pokušala da se prilagodi, a razlika se vidjela na terenu. Možda je i sada jasno zašto je Crna Gora odigrala dobar meč u Turskoj, a potpuno podbacila u Velsu.

Porazi, dakle, nisu glavni problem, neće biti ni ako stignu u novembru.

Potrebna je barem neka najava, neki zrak svjetlosti za koji ćemo moći da se uhvatimo tokom zime.

Fudbal često odlučuju nijanse, presuđuju sitni detalji (možda i Belamijeva odkuka da promijeni maltene kompletan tim), ali na kraju krajeva - uvijek presudi kvalitet.

Možda je Crna Gora mogla da osvoji neki bod, da ostvari neku pobjedu, da izgleda čvršće, kompaktnije, raznovrsnije na terenu, ali bi bilo pogrešno, i nepošteno, svu krivicu svaljivati na Roberta Prosinečkog, koji je preuzeo tim u februaru ove godine, prije devet i po mjeseci.

Crnogorski fudbal u ovom momentu ima mnogo većih problema od imena selektora A reprezentacije - ma ko to bio, a "velikog žutog" je sasvim moguće stiglo ono što se, kada je u pitanju nacionalna selekcija, dugo sprema i najavljuje - najbolji prolaze, a pravih nasljednika nema. Ni kvalitet, ni kvantitet.

Prosinečki, barem za sada, uz sve probleme, nije uspio da nas održi iznad vode.

( Danilo Mitrović )