O borbi za slobodu i ljubav, stara legenda u novom ruhu

Dinamična i energična pustolovina zasnovana na fuziji istorije i fikcije, priča o slobodi, hrabrosti i ljubavi, predstava “Dulsineja i Servantes” premijerno je izvedena u ponedjeljak veče na dugogodišnjoj podstanarskoj sceni Gradskog pozorišta Podgorica, u Kulturno-informativnom centru (KIC) “Budo Tomović”.

Pomno praćena radnja u gledalištu i publika koja se nije suzdržavala da pokaže reakcije, bilo kroz smijeh, duboku šutnju, pljeske, uzdahe, povike ili aplauze, potvrđuju odličan dramski tekst Dragane Tripković, režiju Snežane Trišić, izvedbu glumaca, ali i dobro odrađen zadatak kompletnog tima.

Predstava ima više linija dramske radnje, a bazirana je na priči o ropstvu Migela de Servantesa u Dolcinijumu, današnjem Ulcinju, dok je glavni lik ipak rezervisan za princezu, ali ne bilo kakvu, već princezu valova i morskih struja, gusarku Dulsineju, kćerku vladara grada...

“Bilo nam je važno da kroz priču o ulcinjskim gusarima i njihovom susretu sa Servantesom zapravo pričamo o nama danas, gdje smo, koji su naši problemi i sa čime se borimo, da li su to ratovi, osvajanja, pohlepa, bogaćenja ili su to neke fine i tanane stvari, emocije, prepoznavanje drugačijih svjetova koje možemo da sretnemo i da se s njima međusobno i zajedno bogatimo, a ne da se suprotstavljamo. Naša priča je spoj činjenica i fikcije i upravo ta fikcija nam je dala veliki prostor da možemo da izmaštamo priču koja će biti bogata i otkriti slojeve naših međusobnih odnosa i problema svijeta u kojem živimo”, izjavila je Trišić nakon premijere.

Za one koji znaju više o samoj priči, predstava će biti uspješan balans između legendi, istorije i fikcije, onima koji ne znaju mnogo približiće sve to i probuditi radoznalost, dok će najmlađima nesumnjivo pružiti edukativnu i dinamičnu avanturu koja drži pažnju.

“Stara legenda dobija novo ruho - duhovito, nepredvidljivo i potpuno očaravajuće”, sumirala je Tripković u tekstu koji prati katalog predstave. Nakon premijere je kazala da su je posebno obradovale reakcije publike, pristup Gradskog pozorišta i kompletnog ansambla, ali i to što je predstavljena sama priča, lokalna, a zapravo univerzalna.

Rediteljka je istakla da su istorijski kontekst i “neke moguće istine o boravku Servantesa u Ulcinju” zapravo bile samo povod da nastane neobična priča o ljubavi, hrabrosti i herojstvu. Pored toga, “Dulsineja i Servantes” je i priča o slobodi, slobodi duha, o autentičnosti, plemenitosti, ljubavi, umjetnosti, želji i hrabrosti, a tu su i neke ozbiljne i kompleksne teme kao što su vlast, diktatura, pohlepa, unutrašnje borbe, koristoljubivost... Sve to, prožeto je humorom i emocijama, što predstavu čini pristupačnom i zanimljivom publici svih uzrasta.

Promjenljivog ritma, cjelokupna dinamika je prava za razgranatu priču koja neodoljivo podsjeća na filmove za djecu i mlade, čemu posebno doprinose muzički segmenti. Upravo muzika i songovi koje potpisuje Tripković “razbijaju” pričanje priče i doprinose neizvjesnosti, što posebno kod mlađe publike izaziva interesovanje i čuva fokus. Svoje mjesto našla je i romantika, neophodna za ljepotu i toplinu komada poput ovoga.

Atmosferu grade i različiti efekti, od vizuelnih, scenskih, do zvučnih, dok živopisni kostimi i raznovrsnost likova dodatno okupiraju interesovanje gledalaca, kao i muzika, mediteranska, ali i orijentalna. Kostimi su upečatljivi, po potrebi isto tako između orijentalnog, mediteranskog i gusarskog stila, što odražava ambijent Mediterana i pomorske tradicije, kao i suptilne uticaje sa Istoka.

U ulozi Dulsineje je Lara Dragović koja dominira scenom. Njena energija, harizma i borbenost odišu emancipovanošću, a ona, iako gusarka, djeluje kao pravi vođa koji brine za svoj narod, boreći se protiv različitih prepreka za zajednički boljitak, pa čak i protiv svog oca. Predstavljena kao neustrašiva i divlja, Dulsineja u ovoj interpretaciji zapravo odiše plemenitošću, mudrošću i zrelošću, ali i samosvjesnošću. Dragović je uspjela da prikaže i da Dulsinejina borba nije samo fizička i emotivna, već i moralna, unutrašnja, što je čini (modernom) heroinom koja osvaja srca publike.

“Ova uloga predstavlja veliku odgovornost i najzahtjevnija je koju sam do sada imala u pozorištu, fizički i glumački. Dobijala sam uloge princeza koje čekaju da ih spasi muškarac, dok je ovdje obrnuta situacija, ja spašavam muškarca, što mi je bilo zanimljivo. Kroz razvoj Dulsineje se vidi snaga ljubavi, ona se mijenja, a od ratničkog duha i takvog načina života shvata da je ljubav glavni pokretač, pa svoju spoljašnju snagu preobražava u unutrašnju koja dolazi u vidu ljubavi, a to prenosi i na cijeli grad”, ispričala je Dragović.

Muškarac kojeg spašava je pjesnik, književnik, umjetnik, španski vitez, plemić... Emir Ćatović u ulozi Servantesa ispunjava očekivanja donoseći na scenu eleganciju i suptilnost. Njegova uloga odiše dostojanstvom i smirenošću, uz neizostavnu poetičnost i dubinu osjećanja, baš kako zamišljate princa, viteza, nadahnutog i zaljubljenog poetu.

Poruka predstave je da riječ može sjeći kao mač, ali i da nam je potrebno mnogo više razgovora i komunikacije, sumirao je Ćatović.

“U predstavi se kaže ‘Ćutanje ovdje zbori jer najtiši ne dospijeva glas, da tud’ prolazi. Al’ ljubav hoće, i duša ulazi, jer ljubav lakša i teret najviši’... Tako da nam sigurno svima treba malo više empatije, ne samo lokalno nego i kad gledamo globalnu sliku onoga što se dešava, a sve to ima svoje mjesto u ovoj predstavi”, poručio je Ćatović i dodao da danas nije lako biti idealista i umjetnik, te da je za takve stvari uvijek potrebna hrabrost.

Lokalna legenda predstavlja važan dio zapleta, ali je Tripković i drugim dramskim linijama, kroz različite karaktere i dosjetke u predstavu unijela kako edukativni, istorijski, tako i zabavni i duhoviti aspekt. Sve to na scenu je iznio ansambl od čak 19 članova... Svakako, i među njima se izdvajaju oni s upečatljivijim rolama... Tako Omar Bajramspahić, iako s manjom ulogom, koristi svaki trenutak na sceni da osvoji pažnju dominirajući svojim prisustvom, dok Pavle Ilić briljira prirodnim i nenametljivim pristupom, izbjegavajući “glumatanje” i pretjerane ekspresije, što njegovu ulogu čini dojmljivom. Tu je i Goran Slavić kao pragmatični, ali i vickasti Sančo Pansa koji unosi humor i slikovite reference na ljude iz bliske sredine, dok su Miloš Pejović i Vanja Jovićević uvjerljivi, snažni i nepokolebljivi u izvedbi svojih likova. Većina drugih je samo u funkciji grupe i/ili kolektiva, građanstva, gusara, mase koja bi trebalo da dočara život u nekadašnjem Ulcinju ili pak na gusarskim jedrenjacima, a duhoviti dijalozi i komični momenti šarmantno mame smijeh prisutnih.

U predstavi igraju i: Mina Mićović, Stefan Vuković, Itana Dragojević, Vukan Pejović, Miloš Kašćelan, Milo Perović, Nada Vukčević, Ivona Raković, Anđela Radović, Danica Rajković, Sejfo Seferović i Andrea Drašković. Scenografiju je uradio Darko Nedeljković, Tijana Todorović zadužena je za kostime, muziku je uradila Irena Dragović, scenski pokret i koreografiju Slavka Nelević, lektorka je Dubravka Drakić, korepetitor Davor Novak, asistentkinja kostimografije Mia Đurović, a asistentkinja scenografa Vida Nedeljković.

Sudeći po reakcijama, “Dulsineju i Servantesa” čeka mnogo scenskih izvedbi, novih bitki i ispričanih priča, ukoliko organizacija ovako velikog ansambla to dozvoli... Pored toga, kao zadatak je ostavljena inscenacija i drugih domaćih legendi i istorijskih događaja kakvih je malo u crnogorskom pozorištu.

( Jelena Kontić )