Finansijske mjere i krize u bankarstvu: nova saznanja

Cilj ovog rada je da istraži koliko različite finansijske mjere mogu predvidjeti bankarske krize, sa posebnim naglaskom na kreditni ciklus. Glavno istraživačko pitanje je: koje mjere kreditnog rasta najbolje predviđaju vjerovatnoću nastanka bankarske krize?

Motivacija za ovu studiju dolazi iz potrebe da se bolje razumiju ekonomski faktori koji prethode bankarskim krizama, naročito nakon globalne finansijske krize 2007-2008. godine. S obzirom na značaj tih kriza za globalnu ekonomiju i stabilnost, nužno je pronaći pouzdane metode predviđanja kako bi kreatori politika mogli bolje upravljati rizicima i donositi efikasnije mjere prevencije.

Finansijske mjere i krize u bankarstvu: nova saznanja

Bankarske krize su složeni ekonomski fenomeni koji mogu izazvati velike posljedice za privrede širom svijeta. Ovaj rad se bavi analizom različitih finansijskih mjera, posebno mjera kreditnog ciklusa, koje mogu poslužiti kao rani pokazatelji predstojeće bankarske krize. Korišćenjem podataka iz 196 zemalja u periodu 1980–2020. godine, cilj je bio da se utvrdi koje mjere najbolje predviđaju bankarske krize i u kojoj mjeri su te mjere efikasne za različite grupe zemalja: razvijene ekonomije, zemlje u razvoju i zemlje sa niskim prihodima.

Jedna od ključnih mjera koja se koristi u ovom istraživanju je standardizovani kumulativni odnos kredita prema BDP-u, koji se pokazao kao dobar pokazatelj u razvijenim ekonomijama, dok u manjoj mjeri funkcioniše za zemlje sa niskim prihodima. Međutim, zanimljivo je da ova mjera nije pokazala isti nivo pouzdanosti za zemlje u razvoju, što ukazuje na različite dinamike finansijskih tržišta u tim regionima.

Ključni rezultati istraživanja

Analiza je pokazala da bankarske krize češće pogađaju razvijene ekonomije (7,5%) u poređenju sa zemljama u razvoju (4,6%) i zemljama sa niskim prihodima (6,1%). Razlog tome leži u većem nivou finansijske razvijenosti u razvijenim zemljama, gdje banke preuzimaju veće rizike, što povećava šanse za nastanak krize.

Za predviđanje kriza, kumulativni kredit u odnosu na BDP se pokazao kao najpouzdanija mjera u razvijenim zemljama. Ova mjera omogućava kreatorima politika da pravovremeno detektuju „napuhavanje“ kreditnih balona, što može ukazati na pregrijavanje tržišta i povećane sistemske rizike. Takođe, rezultati pokazuju da, kada su M2 (široka monetarna masa) i krediti u porastu, vjerovatnoća nastanka bankarske krize značajno raste. Nasuprot tome, brži rast BDP-a smanjuje vjerovatnoću krize, što ukazuje da snažan ekonomski rast može djelovati kao amortizer protiv finansijskih šokova.

Za zemlje u razvoju, kreditni ciklus nije bio dovoljno pouzdan indikator za predviđanje bankarskih kriza. Jedan od razloga za to je visok nivo neformalnog bankarstva u ovim zemljama, gdje se značajan dio finansijskih transakcija odvija van zvaničnih finansijskih institucija. To znači da standardni pokazatelji, kao što je kredit/BDP, ne odražavaju u potpunosti stvarne rizike u tim ekonomijama.

Zaključci i preporuke za kreatore politika

Razvijene ekonomije, sa sofisticiranim finansijskim tržištima, moraju posvetiti posebnu pažnju dinamici kreditnog rasta. Kreatori politika u ovim zemljama trebaju pažljivo pratiti kreditne balone, posebno u sektoru nekretnina, kako bi na vrijeme uveli makroprudencijalne mjere koje će spriječiti pregrijavanje tržišta. Jedan od ključnih alata koji se predlaže jeste uvođenje regulacija koje će ograničiti prekomjerno zaduživanje u kritičnim sektorima, kao što su nekretnine i korporativni krediti.

S druge strane, za zemlje u razvoju i zemlje sa niskim prihodima, potrebna je drugačija strategija. Ove zemlje trebaju ojačati svoje kapacitete za prikupljanje podataka, kako bi bolje razumjele dinamiku kreditnog rasta i rizike u neformalnom sektoru. Takođe, treba raditi na jačanju institucionalnog okvira i razvijanju pouzdanih sistema finansijskog izvještavanja. Time bi se poboljšala sposobnost ovih zemalja da na vrijeme prepoznaju rizike koji bi mogli dovesti do bankarskih kriza.

Važno je napomenuti da visoka zaduženost države može imati različite efekte na vjerovatnoću krize u zavisnosti od nivoa razvijenosti ekonomije. Dok u razvijenim zemljama visoka državna zaduženost može povećati rizik od finansijske nestabilnosti, u zemljama sa niskim prihodima, efikasno korišćenje državnog duga može stabilizovati privredu i smanjiti šanse za bankarske krize.

Impulsi za buduće istraživanje

Ovaj rad pruža nove uvide u načine na koje različite finansijske mjere mogu predvidjeti bankarske krize. Međutim, ostaje prostor za dodatna istraživanja, posebno u pogledu bolje integracije neformalnog sektora u ekonomske analize za zemlje u razvoju. Takođe, potrebno je raditi na razvoju novih modela koji će uzeti u obzir šire makroekonomske faktore, kao što su međunarodni kapitalni tokovi i eksterni šokovi, koji imaju veliki uticaj na zemlje u razvoju.

Zaključno, iako kumulativni kredit/BDP pruža vrijedne informacije za predviđanje bankarskih kriza, on nije univerzalno primjenjiv na sve vrste ekonomija. Različiti nivoi finansijske razvijenosti i institucionalnih okvira zahtijevaju prilagođene pristupe za efikasno upravljanje finansijskim rizicima i sprečavanje budućih kriza.

Napomena: Ovaj tekst je sažetak rada koji je objavljen u prestižnom časopisu “Finance Research Letters”, koji je broj 1 u svijetu u oblasti finansija. Korespondentni autor za ovaj istraživački rad je naučnik Martin M. Bojaj.

( Martin M. Bojaj )