Milo Ð. hipnotisani Crnogorac

Crnogoraca ima čak 45 odsto. U stvari - skoro 45 odsto. Kliknuo je Andrija Nikolić, šef poslaničkog kluba DPS-a, iako mu nije namjera bila da nečemu nazdravi ili nešto obilježi, već da samo pojasni izjavu od prethodnog dana - ovaj popis nije donio značajne promjene.

Iako se Milo Đ. osnivač i vlasnik DPS-a mnogo trudio. Nikolić, naravno, to nije rekao, ali se zaključak sam nameće nakon njegove konstatacije da nas ima 45 odsto, skoro, i da je to znak kako se za deset godina gotovo ništa nije promijenilo. Potpisujem!

Falilo je samo da nam Andrija Nikolić pojasni, ili odgovori, zašto ovaj popis nije donio značajne promjene, ako je decenija i po dovoljno dug period u životu jednog društva i zajednice da do promjena dođe?! Na svim poljima, pa i glede nacionalnog pitanja. I to promjena nabolje a ne nagore, jer i Nikolić stidljivo priznaje da je Crnogoraca skoro isto kao 2011, što znači da ih je ipak manje, samo za neki promil, a ne procenat.

Još direktnije, pitanje za šefa poslaničkog kluba i njegovu stranku, glasilo bi - kako je, recimo, procenat građana koji su za novi referendum o zajednici sa Srbijom sa 45 procenata 2006, sada između 7 i 8 odsto, dok je popis pokazao da su nacionalni Crnogorci na istom, kao 12 godina ranije?! Ili gotovo na istom. Da ne brojimo “sitno”, rekao bi Nikolić.

Ubi bene ibi patria, zapisali su davno mudri Latini. Gdje mi je dobro tu mi je domovina. Da je dakle od 2006, nakon referenduma, do avgusta 2020. DPS, zajedno sa tradicionalnim partnerima, činio dobro - da li bi prošlogodišnji popis donio značajne promjene?! Koje bi onda iz srca i duše, i na sva zvona, mogao da proslavi i Andrija Nikolić, i njegova stranka?! Umjesto što se dovijaju da raznim gimnastikama objasne šta su mislili juče kada je AN rekao da ovaj popis nije donio ništa novo. Skoro, da nije.

Psihologija bi zaključila da ovakva reakcija šefa poslaničkog kluba DPS-a oslikava njegova pomiješana osjećanja, straha i sreće. Po sistemu, kako smo se nadali dobro smo se udali. Naime, djeluje kao da su prvaci DPS-a istinski strahovali da će lik i posebno djelo MĐ otjerati značajan procenat Crnogoraca u Srbe, što bi, zajedno sa terenskim učinkom heroja rada Marka Parezanovića i njegove mreže, moglo čak ukupan procenat Crnogoraca spustiti ispod procenta svih Srba Montenegra?! Ako je dijagnoza tačna, ako se novo, mlado i lijepo rukovodstvo DPS-a prepalo rezultata popisa, a pošto su u strahu velike oči, Andrija Nikolić to nije mogao da sakrije, nego je otvoreno kliknuo kako Crnogoraca ima 45 odsto, gotovo - onda sve to znači da su u samom vrhu stranke, napokon, svjesni kako Đukanović i njegova klika nisu vodili računa o građanima i opštem interesu, već o svojim privatnim računima i ambicijama. Latinsko Ubi bene ibi patria u interpretaciji klana MĐ preformulisano je u - Udri i oderi!

Da je država koju je vodio DPS sa tradicionalnim partnerima, na čelu sa Bošnjačkom strankom, jačala institucije, dijelila pravdu umjesto nepravde, suzbijala partitokratiju i korupciju, lomila a ne davala krila mafiji, da je stvarala nova radna mjesta, podizala standard, da se Milo trudio da nadjača Srbiju digitalnim uslugama, vještačkom inteligencijom, zelenom energijom, očuvanjem prostora, a ne zastavama, klanovima, turbo folkom, podjelama i mržnjom - gdje bi nam kraj bio. I koliko bi se Andrija Nikolić ugodnije osjećao nakon popisa 2023, jer bi lagano mogao konstatovati kako je procenat Crnogoraca gotovo na nivou rekordnog, iz 1991?! Preko 60 odsto, dakle. Ovako, ništa.

Ovako, ćuti, dobro smo prošli, Nikoliću. Posebno ako se uzme u obzir da su zvanična Srbija i njen vođa popis u susjednoj državi proglasili važnijim za nacionalne interese nego onaj u sopstvenoj kući. Što je prije neki dan priznao sam Vučić. Nije izdržao, prosto. Umjesto da stisne zube, ili gornju usnu, rekli bi Englezi, da prećuti “Pirovu pobjedu”, odnosno podatak da je procenat Crnogoraca gotovo isti, što znači manji od onog iz 2011, ali i dalje značajno veći od procenta Srba - AV je odlučio da digne i sebe ali i svoje marionete i “teren” u Crnoj Gori slaveći, u stilu Alekse Bečića, “još jedan sjajan rezultat”. Srbi su, rekao bi Bečić, ostvarili za 0,19 procenata bolji skor nego 2011, ali i skoro 25 odsto veći učinak nego 1991, što znači da su Srbi bolje prošli oktobra 2023. u Crnoj Gori nego ljeta gospodnjeg 1389. na Kosovu, što sve zajedno, dodao bi Aleksa, čini logičnim zaključak predsjednika Vučića da ni “brutalne kampanje ne mogu da sruše poziciju srpskog naroda a kamoli njegov identitet, kulturu, ćirilicu”! Plus, Milomira Marića, Jelenu Karleušu i Milana Kneževića.

Eto zašto je Andrija Nikolić, za promil ako ne i neki procenat, ispao zadovoljniji rezultatima popisa nego AV, Mandić, Joanikije i Marko Parezanović. Koji su, da parafraziram Vučića, uprkos brutalnoj kampanji na rušenju crnogorskog identiteta, latinice a ne samo ćirilice - ostali praznih ruku. Nije im pomogla ni činjenica da je popis organizovala njihova, marionetska vlada, koja im je širom otvorila vrata za brutalnu kampanju, krijući se iza naivne priče kako je popis demografsko a ne nacionalno pitanje. Zato je tragikomično djelovao premijer Spajić, nakon saopštenih rezultata, slaveći tobožnju pobjedu građanske Crne Gore jer eto, njega neznavenog i neodređenog ne zanimaju sve te nacije, jezici, crkve i slične tričarije.

Kada se sve sabere i uporedi, ispostavilo se da ni Milo i Vučko, udruženo a kamoli razdruženo, nisu uspjeli da pretvore Montenegro u Dodikstan. Republiku Srpsku 2. Ubi bene ibi patria a ne Udri i oderi - valjda je sada jasno Andriji Nikoliću, i novom rukovodstvu DPS-a šta im je ubuduće činiti. Ako do narednog popisa 2031. budu vodili politiku koja po mnogo čemu odudara od one koju im je u amanet ostavio Đukanović, onda će sa manje straha i stresa čekati nove rezultate. I nakon njih Nikolić neće imati potrebu da bilo šta pojašnjava jer će sve biti više nego jasno, a procenat nacionalnih Crnogoraca značajno promijenjen u odnosu na izjašnjavanje iz 2023. Umjesto hipnotisanog Crnogorca Đukanovića treba nam državotvorni i demokratski lider, koji će raditi na društvu jednakih šansi za sve, gdje će lični kvaliteti i sposobnosti određivati poziciju pojedinca, umjesto partijske pripadnosti i nacionalne frustriranosti. Ubi bene ibi patria, Nikoliću.

( Željko Ivanović )