Kuda ide građanski identitet – ugroženi ili manipulisani?

"Čovjek je rođen slobodan, a svuda je u okovima" - Žan-Žak Ruso

Ako ostavimo po strani one koji ne misle ništa i one koji se ne usuđuju da kažu što misle, naći ćemo ipak da je velika većina građana Crne Gore saglasna sa činjenicom da nacionalni ili etnički antagonizmi, kao i kulturni separatizam, prijete koheziji društva i integritetu države. Davne 2007. godine, ustavotvorac, svjestan ove opasnosti, između koncepta nacionalne države i građanske države, opredijelio se za potonji. Dakle, Crna Gora je, između ostalog, građanska država (član 1 Ustava), i ono najbitnije - nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo (član 2). To, u krajnjem, znači da su nacionalni i svaki drugi identitet ili osjećanje privatna stvar svakog pojedinca, da položaj svakog pojedinca (građanina) ne smije i ne može da zavisi od pomenutog, da nacionalni ili drugi entiteti ne mogu biti izvor i presudni faktor državne vlasti, kao i da u nacionalnim ili etničkim entitetima ne treba tražiti mehanizam zaštite i ostvarenja svojih prava.

U vremenu sveprisutnog političkog bezumlja u Crnoj Gori, političke partije koje ushićeno zastupaju interese Crnogoraca, Srba, Hrvata, Bošnjaka i Albanaca sve češće koriste političku ideologiju nacionalne osobnosti, ugroženosti, isključenosti ili čega sve ne, kao presudnu sponu u funkciji rodbinske veze koja od političke stranke stvara jednu, veću ili manju, famelju i predstavlja najvažniji razlog opredjeljenja birača na izborima. Međutim, ova politička ideologija i izborna strategija, iako efikasna u pridobijanju podrške unutar etničkih grupa, ozbiljno ugrožava koncept građanskog identiteta i otežava izgradnju stabilne države.

Drugim riječima, umjesto da građani glasaju na osnovu konkretnih politika koje se tiču svakodnevnog života - ekonomskih reformi, borbe protiv korupcije, unapređenja javnih usluga, i slično - oni glasaju prema nacionalnoj pripadnosti, uvjerenju da će samo "njihova" stranka zaštititi "njihove" interese. Direktna posljedica toga jeste duboka fragmentacija društva i dogledna, protivustavna, etnofederacija Crne Gore. Crnogorsko društvo, umjesto da se fokusira na zajednički napredak svih građana, suočava se sa konstantnim unutrašnjim tenzijama i blokadama, budući da se svaka datost ili okolnost doživljava kao pobjeda ili poraz jedne etničke grupe nad drugom.

Građanske partije koje rade, vrlo oskudno ako ćemo iskreno, na prevazilaženju etničkih i drugih podjele i promovišu ideju zajedničke države svih njenih građana - što je i ustavna obaveza, često se nalaze u defanzivnom položaju. Njihove poruke o solidarnosti, pravdi i jednakosti blijede u poređenju s emotivnom retorikom tenzija, nesigurnosti i straha koju nacionalističke stranke plasiraju u svojim kampanjama. Hoc loco, treba se samo sjetiti dana uoči popisa i nakon njega ili izbornih kampanja.

Jasno je da su (lažne) građanske ideje prisutne i kod etnofilskih partija, čak su im i usta puna građanstva i evropskih vrijednosti, ali je taj segment često, ako ne i vazda, nadjačan nacionalističkom bukom. Ipak, skorašnji izbori pokazuju da je sve veći broj građana, posebno među mlađim generacijama, koji prepoznaju ovu opasnost. Međutim, ona je manifestovana, kako se to sada popularno kaže apstinencijom, to jest neizlaskom na izbore. Izgleda da vođe i agenti crnogorske političke scene zaboravljaju da je politička nezainteresovanost (čitaj neizlazak na izbore) umnogome uslovljena reakcija na nadražaj koji plasiraju političke partije.

Na kraju, sasvim je jasno da Crna Gora proizvodi više politike, politikanstva i sličnih zala nego što to može da podnese. Pitanje ostaje: da li je moguće prevazići ovu politiku podjela i stvoriti društvo zasnovano na zajedničkim vrijednostima, ili će nacionalistički interesi i dalje dominirati političkom scenom, održavajući krhku stabilnost na uštrb istinske građanske države?

Put ka građanskom identitetu, to jest slobodnim pojedincima koji se svjesno povinuju vladavini prava i čije izborna volja predstavlja manifestaciju ustavno-političke kulture, dug je i pun prepreka.

Autor je doktorand pravnih nauka i odbornik CIVIS-a u SO Bar

( Miloš Rajović )