STAV

Stabilnost privrede kao uslov bezbjednosti države

Privredna stabilnost i bezbjednost države su u međusobnoj uzročno-posljedičnoj korelaciji i jedna na drugu snažno utiču kroz realizaciju državne politike

2217 pregleda3 komentar(a)
Foto: Boris Pejović

Zaključci sa okruglog stola koji je u organizaciji ekonomske redakcije STEGE - Strategije za evropsku i građansku Crnu Goru, održanog 17. 10. 2024. na temu: "Budućnost crnogorskog vinogradarstva sa posebnim osvrtom na Plantaže, kao nosioca razvoja".

Izlaganje dr B. Vučinića - redakcija STEGE za bezbjednost:

Poznato je da je za ime i ugled naše zemlje u svijetu u ogromnoj mjeri zaslužno i crnogorsko vino, koje je postalo izuzetan brend po kojem se naša zemlja danas van njenih granica cijeni i prepoznaje.

Takvom imidžu i ugledu ogroman doprinos je dao nekadašnji Agrokombinat 13. jul sa kompanijom A.D. Plantaže, podizanjem jednog od najvećih vinogradarskih zasada u Evropi i najvećeg na istočnoj obali Jadranskog mora.

To je ujedno bio i snažan zamajac da se u posljednjih par decenija pokrene sadnja vinove loze i proizvodnja vina otvaranjem porodičnih vinarija kod takozvanih malih proizvođača, koji su po dragocjenim savjetima i uz podršku nekadašnjih sjajnih stručnjaka iz kompanije Plantaže, kojima treba iskazati zasluženo poštovanje i zahvalnost, smjelo krenuli da kroz porodičnu proizvodnju vina i podizanje vinograda dajući dodatnu vrijednost podizanju svijesti o značaju gajenja vinove loze i ukupno vinskoj kulturi u Crnoj Gori.

Moje obraćanje na kandidovanu temu cijenjenog skupa biće jedan malo drugačiji, ne tipično vinogradarsko vinski narativ, ali koji naravno korespondira sa iskazanom zabrinutošću za perspektivu kompanije Plantaže za stabilnost crnogorske privrede, kao jednog od bitnih preduslova očuvanja nacionalne bezbjednosti zemlje.

Naime, privredna stabilnost i bezbjednost države su u međusobnoj uzročno-posljedičnoj korelaciji i jedna na drugu snažno utiču kroz realizaciju državne politike. Veza ekonomskog razvoja i privredne stabilnosti sa nacionalnom bezbjednosti zemlje je višedimenzionalna i zasnovana na mnogo elemenata i ne predstavlja nimalo slučajan, niti nov i nepoznat koncept.

Obično kada je riječ o nacionalnoj bezbjednosti, prva nam je asocijacija na službe bezbjednosti, vojsku, policiju... Međutim, vidimo da je to ipak mnogo širi pojam koji zadire gotovo u sve sfere društva. Privredna stabilnost i njen razvoj značajno utiču na smanjenje kako eksternih, tako i internih prijetnji i rizika po nacionalnu bezbjednost zemlje.

U tom smislu treba osvrnuti na nekoliko najvažnijih strateških dokumenata kojima se definiše naša državna politika. Tako je u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore kao nacionalni bezbjednosni interes i cilj prepoznat stabilan i dugoročan ekonomski razvoj, zaštita prirodnih potencijala i kritične infrastrukture Crne Gore u koju spadaju, osim aerodroma, luka, željeznica, auto-put, energetski i drugi objekti… onako kako to definiše Zakon o kritičnoj infrastrukturi.

Kao bezbjednosni rizik i prijetnja u strateškim dokumentima se navodi i to da ekonomska, a time i privredna, nestabilnost mogu rezultirati političkim i socijalnim potresima u društvu. Plantaže, kao jedan od stubova crnogorskog privrednog razvoja, nesumnjivo su izložene tom riziku. Nadalje, u Strategiji razvoja poljoprivrede i ruralnih područja Crne Gore se između ostalog, u SWOT analizi, kao prijetnja upravljanju zemljištem navodi pretvaranje poljoprivrednog u građevinsko zemljište. Na ovaj momenat treba posebno obratiti pažnju, iz razloga što bi svaki pokušaj krčenja vinograda i betonizacije tog zemljišnog kompleksa bio do kraja suprotan državnom interesu i opredjeljenju iskazanom u glavnom nacionalnom strateškom dokumentu iz oblasti poljoprivrede.

Prema strategiji razvoja kompanije, pripremljenoj od strane menadžmenta, predviđena je prodaja dijela zemljišta za realizaciju neophodnih investicija, u visini od 65 do 70 miliona eura. Ne treba isključiti mogućnost da postoji ozbiljan naum da će se u skorijem periodu preduzimati odlučni koraci koji bi trebalo da dovedu do prodaje imovine, te da se sa državom pronađe adekvatno rješenje u cilju izmirenja poreskog duga, kao i opredjeljivanje sredstava koja će navodno biti potrebna za sprovođenje daljih aktivnosti u skladu sa pomenutom strategijom razvoja kompanije. U tom smislu, vrlo je realno, da će se redovnost isplate zarada, što je svakako prioritet, bude obezbjeđivala od rasprodaje zemljišta. Time se nepovratno troši osnovna supstanca i najvredniji državni resurs.

Prodaja dijela zemljišnog kompleksa vinograda neposredno pored civilnog i vojnog aerodroma kao objekata od strateške važnosti za državu, posebno stranim kupcima koji ne dolaze iz zemalja koje dijele naše evroatlantske vrijednosti kolektivnog sistema bezbjednosti, čiji je i Crna Gora integralni dio, a gdje država na tako strateški važnom lokalitetu ne bi mogla da sa aspekta bezbjednosti ima puni monitoring, je ne samo suprotstavljena našoj vanjskoj politici, definisanoj Ustavom i Deklaracijom o nezavisnosti Crne Gore, već bi se ukoliko do toga dođe, mogla smatrati direktnim podrivanjem naše nacionalne bezbjednosti.

Dodatno, promjenom karaktera i namjene zemljišta, moguće da će se ponovo otvoriti i pitanje namjene velelepnog vinskog podruma Šipčanik u kojem je bio smješten nekada vojni aerodrom, kasnije uspješnom valorizacijom vojne imovine pretvoren u impresivan prostor za odležavanje i starenje vina, smješten u srcu vinograda.

Podrum se nalazi na prosječnoj dubini od preko 30 metara ispod zemlje, te stoga u kontekstu nekih mogućih regionalnih preslaganja do kojih bi potencijalno došlo zbog promjene geopolitičkih okolnosti, ne treba isključiti da neko ipak može da ima zadnju namjeru da mu vrati nekadašnju staru funkciju. Tu se svakako ne misli na NATO.

Poznato je da je geostrateški značaj naše regije, a naročito Crne Gore zbog njenog položaja i svega što ima, za velike svjetske sile bio od posebnog interesovanja, a naročito to do izražaja dolazi danas u eri velikih planetarnih potresa. Sjetimo se samo upornosti Rusije da luku Bar stavi u sasvim drugu namjenu i funkciju. Ne treba imati iluziju da se od takvih i sličnih nauma odustalo, naprotiv može se očekivati da i drugi privredni subjekti od vitalnog značaja za Crnu Goru, u vremenu pred nama budu još snažnije izloženi sličnim pritiscima.

Nadamo se da CG kao zemlja članica kolektivnog sistema bezbjednosti i potencijalno EU neće dozvoliti takav strateški preokret i nacionalni sunovrat.