Evropa oduševljena, a mi propadosmo...

Kad je u jesen 1999. tadašnji Predsjednik države dobio prvu medalju za demokratiju, ja sam dobila čast da napišem prvu kolumnu za Grafite.

Novine od papira, tako je u zaglavlju pisalo u inat državnoj Pobjedi i njenom sloganu Novine od riječi...

Sticaj okolnosti na domaćem medijskom terenu učinio ja da to bude i moja posljednja kolumna, uoči šestogodišnje pauze.

Za razliku od Mila Đukanovića kojemu Zapad nije dao da pauzira, u naredne dvije decenije dobio je masu gorepomenutih medalja. I to ne samo metalnih nego i u papirima.

Uprkos tome što je Sjevernoatlantska alijansa u proljeće te godine bombardovala (i) Crnu Goru, njen Predsjednik je bombardovan i medaljama od riječi.

- Crna Gora se svakoga dana u svakom pogledu sve više demokratizuje. O tome svjedoče brojne izjave stranih otpravnika vozova, koji se na crnogorskim peronima zadrže čak dva-tri sata... Dok mi čekamo Njegove rezultate, zapadni svijet pokazuje izuzetno strpljenje za naše propadanje. Zato što u Crnoj Gori ne živi taj svijet, nego mi - tako sam tada vidjela Đukanovićev put ka slobodi, pravdi i jednakosti...

I kongrese divljenja koje je demokratski svijet priređivao u njegovu čast, iako on na put ka demokratiji nije krenuo ne samo krajem dvadesetog vijeka, nego ni narednih dvadeset godina.

* * *

Koji đavo sad tjera Evropsku uniju da sa istim entuzijazmom podržava Milojka Spajića, evo ne znam... Samo se iskreno nadam da to neće potrajati ni naredne tri godine, a kamoli tri decenije...

Znam, krhka je ta nada, jer količina divljenja koje mu iz Brisela iskazuju u prvoj godini vladavine opasno konkuriše komplimentiranju koje je njegovom najdugovječnijem prethodniku uručivano još od kraja prošlog vijeka.

Ove sedmice Evropska komisija usvojila je reformsku agendu Crne Gore. Zahvaljujući pozitivnom mišljenju svih država članica EU, tako je to objašnjeno.

U načelu, bez ijedne pojedinosti na kojoj se zasniva to pozitivno mišljenje.

Ako se u te pojedinosti ne ubraja gorepomenuto izuzetno strpljenje za naše propadanje... I tradicionalno, jer smo riječi Ursule fon der Lajen da je "impresionirana radom naših partnera..." prvi put čuli još prije četvrt vijeka od Medlin Olbrajt...

Ponavljali su ih kasnije svi političari sa Zapada... Sve dok nijesmo dotakli političko, ekonomsko, obrazovno, kulturno i - što je važnije od svega - moralno dno.

* * *

Hvala Vladi, i to dno je probijeno.

Zahvalnost ovom prilikom valja iskazati i vladajućoj većini iz tridesetoavgustovske većine, koja je za samo godinu dana preuzela skoro sve dripačke manire bivšeg režima iz onih trideset prije 2020...

Neke od njih Spajić je čak i unaprijedio, jer Đukanović na početku vladavine nije zaobilazio istinu kad god mu se ukaže prilika nego samo ponekad...

I ne da je premijer i dalje - uh, moram da biram riječi - ... zaobilazi... nego kamenje valja...

Za razliku od pravog nasljednika, pravni sukcesor Predsjednika Crne Gore naslijedio je od svog prethodnika samo adresu kancelarije...

I tu adresu, jednako kao i ustavna ovlašćenja, pokušava da iskoristi za opšte interese.

Otkud znam? Pa, iz medija, sa Jakovom Milatovićem se nikad nijesam srela. Nijesam za njega glasala čak ni u presudnom drugom krugu, a zbog desničarenja onoga za kojega jesam u prvom malo mi fali da sad napišem - dabogda mi se desnica osušila...

Nakon podgoričkih izbora u jedno sam ipak uvjerena: da je brinuo o svojim interesima, ne bi mu na pamet palo da se uključi u lokalnu kampanju...

A kamoli da jednoj listi pozajmi svoje ime koje je, na pet godina, neodvojivo od funkcije Predsjednika.

Naravno da je znao kakve šanse ima građanska ideja u Crnoj Gori, ali je - za razliku od svih prethodnika - pokušao da joj bude od koristi makar i na svoju štetu...

* * *

Od koristi mu neće biti ni posljednja javna analiza deset zabrinjavajućih trendova u Crnoj Gori.

Crnoj Gori mogla bi da bude, kad bi većina u njoj mogla da prelomi u glavu i vjeruje samo svojim očima. Jer ti trendovi ne samo da "dovode u pitanje dosadašnji demokratski napredak postignut nakon promjena vlasti 2020. godine", nego su ga gotovo u cjelosti poništili.

Zato što se čak i najvažniji zakoni usvajaju bez javne rasprave i konsultacija sa stručnom javnošću, a uz to i legalizuje politička kontrola najvažnijih institucija.

Što suštinske reforme javne uprave i sudstva nema ni u naznakama, ali ima potjere za agentima stranog uticaja iz civilnog sektora i medija.

Ima i analize populističkih ekonomskih mjera ali zaludu, nije populus htio da razumije ni kad su ekonomisti na to upozoravali popularnim jezikom...

Ima čak i Šavnika, koji je postao simbol pameti, snage i znanja nove generacije "mladih, lijepih i pametnih"...

Izbora u Podgorici i izbora koalicionih partnera - koji listi Jakova Milatovića tek predstoji - nema u ovoj analizi.

Mada, nije najveći problem što ih nema u njoj, nego što njegovo ćutanje na tu temu može značiti da je obnova prethodne koalicione vlasti u glavnom gradu još moguća...

A nije... Ili ne bi trebalo da bude...

Poslije svega...

P.S. Poslije svega, nije trebalo da se oglašava ni nekadašnji mentor Milojka Spajića i Jakova Milatovića. Ko posrne, mudrovat' mu brane, a Zdravko Krivokapić ne da je posrtao nego se blamirao u produženom trajanju. I nastavio, jer nije istina da se on "povukao iz političke kaljuge", nego je blagovremeno spriječen u naumu da Crnu Goru pretvori u kaljugu. I to ne samo političku... A što je htio sa ovim svođenjem sukoba predsjednika države i Vlade na ličnu ravan, to samo on zna. Uprkos tome što ih on bolje poznaje, i dalje mislim da je riječ o sukobljavanju dva načina vođenja državne politike, i to prije svega u moralnoj ravni. I nadam se da me Milatović neće demantovati...

( Ratka Jovanović-Vukotić )