Roditelji djece sa smetnjama u razvoju ogorčeni: Moraju da plaćaju boravak djece u dnevnim centrima
"Rješenje je na moju kćerku, da ona to plaća, nije na mene, da ona plaća od svoje invalidnine, imam 15 dan rok za žalbu i ja ću da uložim žalbu u ime moje kćerke, gdje ću napisati ministru, da je moja kćerka spremna to da plati, da je rekla da hoće, ali kad nauči šta znači devet centi, šta znači euro, jer ona to ne zna. Umije da kaže euro, ali nema osjećaj šta znači euro ili devet centi ili 300 eura", kazao je otac djevojke sa smetnjama u razvoju, Milomir Pavlović
Roditelji djece sa smetnjama u razvoju su razočarani jer im je država nametnula da moraju da plaćaju boravak djece u dnevnim centrima.
Umjesto da im država olakša život, roditelji djece sa smetnjama u razvoju tvrde da se dešava suprotno.
Boravak svoje djece u Dnevnim centrima za boravak djece sa smetnjama u razvoju moraće da plaćaju.
Otac djevojke sa smetnjama u razvoju, Milomir Pavlović iz Danilovgrada, juče je bio neprijatno iznenađen.
Dobio je Rješenje Centra za socijalni rad, da njegovo dijete mora da plaća boravak u Dnevnom centru...
"Stiglo je Rješenje da od njene invalidnine, 303 eura, se plaća devet centi po satu provedenom u Dnevnom centru Danilovgrad. Ja se osjećam bijedno", istakao je Pavlović.
Objašnjava da je Rješenje donijeto na osnovu Odluke Ministarstva socijalnog staranja.
Određena je cijena sata, 1,80 (euro i 80), te da korisnici plaćaju učešće od pet odsto, dakle devet centi po satu.
"Za svaki mjesec to će u odnosu na primanja da se niveliše cijena, vjerovatno je ovo pokusni momenat, ako prođe ovo po devet centi, za par mjeseci će biti 90 centi", rekao je Pavlović.
Samohrana majka djevojke sa invaliditetom, Rajka Bečanović, kazala je Televiziji Vijesti da je pravo na ličnu invalidninu jedno od prava koja spada u domen osnovnih materijalnih davanja iz socijalne zaštite pojedinca i da ne može biti prihod i osnov po kom se lice sa invaliditetom obavezuje da plaća socijalnu uslugu.
Dodaje da se nameće pitanje - "da li socijalna i dječija zaštita ima za cilj unaprjeđenje kvaliteta života i osnaživanje za samostalan život?"
I konačno, da nije riječ o iznosu koji im je nametnut, već o načinu i osnovu za naplatu usluge koja ne zadovoljava ni minimum standarda i potreba korisnika...
"Umjesto da nam olakšaju bitisanje i borbu poslije potrošenih godina života i finansija, naše Ministarstvo uvodi mizerni harač od devet centi po satu boravka", rekla je Bečanović.
Roditelji kažu da su uvrijeđeni i ističu ovaj paradoks...
"Rješenje je na moju kćerku, da ona to plaća, nije na mene, da ona plaća od svoje invalidnine, imam 15 dan rok za žalbu i ja ću da uložim žalbu u ime moje kćerke, gdje ću napisati ministru, da je moja kćerka spremna to da plati, da je rekla da hoće, ali kad nauči šta znači devet centi, šta znači euro, jer ona to ne zna. Umije da kaže euro, ali nema osjećaj šta znači euro ili devet centi ili 300 eura", kazao je Pavlović.
Na kraju, ogorčeni roditelji poručuju:
"Vlast se pomijenila, a prakse loše su ostale, to je 100 posto. Bar što se tiče ove djece i osoba sa invaliditetom. Mislim da je ova Vlada nešto učinila za dobrobit standarda građana, ali da je ova populacija najugroženija, najrizičnija, najdiskriminisanija, ostala ispod radara i ove Vlade", poručio je Pavlović.
( Marko Mišić )