Neka vječno plamti ulcinjska mundijalska baklja
Završena manifestacija u najjužnijem gradu koja je treću godinu zaredom okupila nekadašnje sportske asove iz bivše države
Svečanom večerom i druženjem u restoranu “Primavera” na Velikoj plaži, u Ulcinju je utorak okončano još jedno izdanje Mundijala prijateljstva, manifestacije koja već treću godinu okuplja bivše asove i istinske sportske legende iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Kao i prerthodna dva, i ovaj Mundijal obilježili su nostalgični susreti i druženje ljudi koji su prije više decenija zajedno igrali za istu reprezentaciju, nosili dresove sa istim grbom i pod istom zastavom, pjevali himnu sa istim žarom...
Ulcinj, prekrasno mjesto na samom jugu Crne Gore, tako je još jednom poslao Balkanu, ali i Evropi i svijetu moćnu poruku mira, ljubavi i prijateljstva, pokazao da sport spaja a ne razdvaja, da se mostovi grade a ne ruše, da su radost i sreća ekvivalenti suživotu na svim meridijanima planete, da ljudskim životima nije mjesto u ratovima…
Za sve neupućene, Mundijal je organizovan pod motom “Samo nam je ljubav potrebna”. Sportska manifestacija prešla je regionalne okvire prerastajući u pokret sportista, sportskih radnika, novinara, glumaca, pjesnika, običnih građana - svih ljudi koji razumiju da su ovakva okupljanja više od života…
Impresivna je bila najava učesnika - Ratko Rudić, Ivica Tucak, Igor Milanović, Tomislav Paškvalin, Veselin Đuho, Deni Lušić, Denis Šefik, Dragan Andrić, Andrija Popović, Mirko Vičević, Ivo Daneu, Janez Drvarić, Vlade Đurović, Žarko Paspalj, Boro Vučević, Andro Knego, Mihovil Nakić, Stojko Vranković, Miodrag Perunović, Tadija Kačar, Mirko Puzović, Šaban Trstena, Božidar Ivanović, Veljko Uskoković, Slavoljub Muslin, Vladimir Petrović Pižon, Zoran Samardžija, Mirsad Balić, Fuad Muzurović, Enver Marić, Sead Kajtaz, Faruk Hadžibegić, Ivan Gudelj, Ivica Šurjak, Nikica Cukrov, Dževad Prekazi, Husref Musemić, Milan Radović, Dževad Šećerbegović, Fuad Mulahasanović, Mustafa Mujezinović, Predrag Pašić, Rajko Janjanin, Zoran Filipović, Zlatko Krmpotić, Jovica Nikolić, Slobo Marović, Nikola Nikić, Redža Stojiljković, Vančo Balevski, Kočo Dimitovski, Dragi Kanatlarovski, Anto Drobnjak, Rade Zalad, Tonči Gabrić, Zoran Batrović, Bajro Župić, Joško Jeličić, Miloš Đelmaš, Šemsedin, Vahedin Ajeti, Sokolj Kušta… Više stotina imena prodefilovalo je najjužnijim gradom, mundijalska groznica nije zaobišla ni brojne novinare regiona..
Neki nijesu došli zbog ranije preuzetih obaveza, kao Dino Rađa ili Vladimir Grbić koji su se putem video linka obratili učesnicima Mundijala uz obećanje da će tu biti naredne godine. Povod za njegovo obraćanje je specijalno iznenađenje, koje je u Centru za kulturu, inicijator i organizator Mundijala, ugledni ulcinjski privrednik, humanista, bivši košarkaš i sportski radnik Pavle Pajo Pepđonović priredio prisutnim - povodom rođendana pokojnog košarkaša Dražena Petrovića pušten je njegov hologram, koji je sve posjetioce doveo do suza.
I sada je manje bitno šta se sve dešavalo za ta tri dana - od promocija filmova, defilea učesnika, vatrometa, ceremonije sadnje Balkanskog drva mira, druženja, koktela i večera do upoznavanja sa mističnom i slavnom istorijom grada.
Važno je da su Ulcinjani položili još jedan ispit, grad je tri dana pulsirao gotovo istim tempom, na licima i mještana i učesnika bili su samo osmijesi - kao neki Andrićevi znakovi pored puta, kojim nepokolobljivo koračaju naprijed, ali ne daju zaboravu...
Pepđonović je mjesecima unazad spremao spektakl za Ulcinj i Crnu Goru, daleko od očiju javnosti. Bezbroj susreta i telefonskih poziva, prethodilo je okupljanju legendi koje su i na užarenim svjetskim sportskim pozornicama otkrivali gdje žive istinski čarobnjaci.
Pavle je često skromno i iskreno govorio da on jeste na prvoj liniji fronta, ali da nije sam u svemu, da iza njega stoji cijeli grad i građani. Njegovu skromnost, iskrenost, neposrednost i beskrajnu pozitivnu energiju prepoznali su svi...
A i sve je počelo tako - Pavle je još kao dječak navijao za Hajduk a onda je jednog dana, prije tri i po godine dok je sa prijateljima bio u Splitu, telefonom pozvao Ivana Gudelja, da se vide i upoznaju...Tako se krenulo u spektakl i magiju u najavi koja traje i dalje...
Zato neka vječno plamti olimpijska baklja ulcinjskog Mundijala - zaslužile su to sportske legende, zaslužio je to najljepši Ulcinj i njegovi građani, zaslužio je to i Pavle...
( Samir Adrović )