"Ne mučite sebe bijesom, mržnjom i razmišljanjem o osveti"

U memoarima objavljenim osam mjeseci nakon što je umro u zatvoru, ruski opozicioni lider Aleksej Navaljni nikada ne gubi vjeru da je njegova borba vrijedna patnje, mada priznaje da bi volio da je mogao da napiše sasvim drugačiju knjigu.

"To je papazjanija djelova i fragmenata, tradicionalne naracije praćene zatvorskim dnevnikom", piše Navaljni u knjizi "Patriota", koja je objavljena u utorak, i zaista, to jeste tradicionalna naracija praćena zatvorskim dnevnikom.

"Zaista ne želim da moja knjiga bude još jedan zatvorski dnevnik. Lično smatram da su zanimljivi za čitanje, ali kao žanr - ima ih sasvim dovoljno".

Posljednjih 200 stranica Navaljnijeve knjige od 479 stranica ima, na neki način, karakteristike drugih zatvorskih dnevnika ili klasične ruske književnosti kao što je "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča" Aleksandra Solženjicina. On prati dosadu, izolaciju, iscrpljenost, patnju i apsurd zatvorskog života, dok provlači digresije o svemu, počev od francuske književnosti 19. vijeka do Bili Ajliš.

Međutim "Patriota" je takođe svojevrsno svjedočanstvo o izuzetnoj borbi poznatog disidenta protiv očaja dok ruske vlasti postepeno pojačavaju represiju protiv njega, a čak dijeli i savjete o tome kako se suočiti sa najgorim i ne izgubiti nadu.

"Važno je ne mučiti sebe bijesom, mržnjom, maštanjem o osveti, već odmah preći na prihvatanje. To može biti teško," piše on. "Proces koji se odvija u vašoj glavi nikako nije jednostavan, ali ako se nađete u lošoj situaciji, trebalo bi to da isprobate. Djeluje, sve dok ozbiljno razmišljate o svemu."

U posljednjim godinama, Navaljni je postao međunarodni simbol otpora. Pravnik po obrazovanju, počeo je kao borac protiv korupcije, ali se ubrzo pretvorio u političara sa ambicijama za javnu funkciju i na kraju postao glavni protivnik dugogodišnjeg ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Udovica Navaljnog, Julija Navaljnaja, nadgledala je završetak knjige. U intervjuu povodom objavljivanja "Patriota", ona je kazala za BBC da bi se kandidovala za predsjednicu ako se ikada vrati u Rusiju - što je malo vjerovatno s obzirom na to da je Putin na vlasti, priznala je Navaljnaja. U Rusiji je izdat nalog za njeno hapšenje zbog optužbi za povezanost sa ekstremističkom grupom.

"Sanjam da što više ljudi pročita ovu knjigu, jer se čini da će svi naučiti nešto novo o Alekseju. Svi će se malo smijati i plakati. Bio je tako sjajan: jak i hrabar, ljubazan i duhovot. Najbolji. I najdraži," objavila je Julija Navaljnaja

"Putin treba da bude u ruskom zatvoru, da osjeti sve što je osjetio ne samo moj muž, već što osjećaju i svi zatvorenici u Rusiji", rekla je Navaljnaja u emisiji "60 minuta" na CBS-u.

Julija Navaljnaja je obećala da će nastaviti borbu svog muža. Ona redovno snima video obraćanja svojim pristalicama i sastaje se sa zapadnim liderima i visokim zvaničnicima, zagovarajući prava Rusa koji se protive Putinu i njegovom ratu u Ukrajini.

Njen pokojni suprug, sa kojima ima dvoje djece, u knjizi je pisao o privlačnosti koju je odmah osjetio prema njoj i njihovoj trajnoj povezanosti. On suprugu opisuje kao srodnu dušu sa kojom "može da razgovara o najtežim pitanjima bez mnogo drame i lamentiranja".

Tokom prvog dijela knjige, Navaljni razmišlja o padu Sovjetskog Saveza, o svom razočaranju liderom Rusije iz devedesetih, Borisom Jeljcinom, svojim ranim borbama protiv korupcije, ulasku u javni život i otkriću da ne mora da gleda daleko da bi pronašao političara "koji bi preuzeo sve vrste potrebnih, zanimljivih projekata i direktno sarađivao sa ruskim narodom." "Priželjkivao sam i čekao, a jednog dana sam shvatio da ja mogu biti ta osoba," napisao je.

Njegova vizija "lijepe Rusije budućnosti", u kojoj se lideri slobodno i pošteno biraju, korupcija je obuzdana, a demokratske institucije funkcionišu - kao i njegova snažna harizma i cinični humor - donijeli su mu veliku podršku širom 11 vremenskih zona u zemlji.

Imao je mlade, energične aktiviste pored sebe - tim koji je, prema njegovim memoarima, podsjećao na "pomodarski startap" umjesto na tajnu revolucionarnu operaciju. "Izvana smo izgledali kao gomila moskovskih hipstera", piše on, a zajedno su objavljivali upečatljive, profesionalno producirane video-zapise koji su otkrivali korupciju zvaničnika. Ti snimci su imali više miliona pregleda na Jutjubu i izazvali masovne proteste, čak i kada su vlasti pojačale represiju.

Vlasti su na rast popularnosti Navaljnog odgovorile podizanjem više optužnica protiv njega, njegovih saradnika, pa čak i članova porodice. Često su ga hapsili i zatvorili cijelu njegovu političku infrastrukturu - Fondaciju za borbu protiv korupcije koju je osnovao 2011. godine i mrežu od nekoliko desetina regionalnih kancelarija.

Navaljni je 2020. preživio trovanje nervnim agensom za koje je okrivio Kremlj, koji je negirao umiješanost. U knjizi to detaljno opisuje na samom početku, prepričavajući: "Ovo je previše, i umirem." Njegova porodica i saveznici borili su se da bude prebačen u Njemačku na liječenje, a nakon što tamo oporavljao pet mjeseci, vratio se u Rusiju, samo da bi bio uhapšen i poslat u zatvor, gdje će provesti posljednje tri godine svog života.

U memoarima, Navaljni se prisjeća kako je svojoj supruzi, dok je još bio hospitalizovan u Berlinu, rekao da će se "naravno" vratiti u Rusiju.

U porukama koje je uspio da pošalje iz zatvora, Navaljni je opisivao strašne uslove u samici, gdje je bio smješten mjesecima zbog raznih manjih prekršaja za koje su ga zatvorski zvaničnici neprekidno optuživali, nedostatak sna, oskudnu ishranu i izostanak medicinske njege. U oktobru 2023, trojica njegovih advokata su uhapšena, a dvojica su stavljena na listu traženih.

U decembru 2023. godine, vlasti su prebacile Navaljnog u zatvorsku koloniju najvišeg nivoa bezbjednosti u ruskom kaznenom sistemu, u udaljenom gradu iznad Arktičkog kruga. U februaru 2024. godine, 47-godišnji Navaljni je iznenada tamo umro; okolnosti i uzrok njegove smrti još uvijek ostaju misterija. Julija Navaljnaja i njegovi saveznici tvrde da ga je Kremlj ubio, dok vlasti tvrde da je Navaljni umro od "prirodnih uzroka", ali ne žele da otkriju nikakve detalje o tome šta se dogodilo.

Desetine hiljada Rusa prisustvovale su njegovoj sahrani na periferiji Moskve u martu, što je bio rijetki izraz otpora u zemlji gdje svaka ulična demonstracija ili čak pojedinačna okupljanja često rezultiraju hapšenjima i zatvorom. Danima nakon toga, ljudi su donosili cvijeće na njegov grob.

"Sanjam da što više ljudi pročita ovu knjigu, jer se čini da će svi naučiti nešto novo o Alekseju. (Svi) će se malo smijati i plakati. Bio je tako sjajan: jak i hrabar, ljubazan i duhovot. Najbolji. I najdraži," objavila je Julija Navaljnaja na mreži X.

Tm Navaljnog je saopštio da će knjiga biti dostupna na ruskom jeziku, na kojem je i napisana, ali da isporuka u njegovu domovinu i susjednu Bjelorusiju neće biti moguća "jer ne možemo garantovati isporuku i odsustvo problema na carini."

Kremlj i ruski državni mediji ignorisali su objavljivanje knjige, baš kao što su ignorisali mnoge druge događaje vezane za Navaljnog, čije ime Putin i drugi visoki zvaničnici gotovo nikada ne izgovaraju u javnosti.

Prevod: N.B.

( Asošiejtid pres )