Izrael vuče konce, uloga SAD sporedna
Dok konflikt na Bliskom istoku eskalira, Sjedinjene Države, nekada ključni igrač u regionu, nijesu u stanju da obuzdaju Benjamina Netanjahua ili kontrolišu sukob
Dok se prašina sliježe nakon posljednjih vojnih napada Izraela na Iran, analitičari i bivše diplomate kažu da je jedno jasno: Izrael, bez obzira na sve, diktira događaje na Bliskom istoku. Sjedinjene Države su svedene na ulogu pomoćnika dok njihov saveznik vodi rat na više frontova.
To je značajna promjena. Bilo na bojnom polju u Iraku ili u predsjedničkom odmaralištu u Kamp Dejvidu, Sjedinjene Države su dugo sebe vidjele kao ključnog igrača na Bliskom istoku, djelujući smjelo, mada ne uvijek uspješno, da promijene tok smrtonosne istorije regiona.
Sada, dok Izrael pokreće napade na svoje neprijatelje - uključujući Hezbolah u Libanu, Hamas u Gazi i njihovog mentora, Iran - Džo Bajden se suočava s ozbiljno ograničenim uticajem. Umjesto velikih mirovnih inicijativa ili ratova svojih prethodnika, on se uglavnom bavi diplomatskim operacijama čišćenja.
Određeni američki napori su pokazali znake uticaja: Izrael je poslušao američka upozorenja da ne napada osjetljive lokacije za obogaćivanje nuklearnog materijala ili proizvodne kapacitete nafte u Iranu, u odgovoru na iranske napade na Izrael balističkim raketama ranije ovog mjeseca.
Međutim, ambiciozniji napori, poput pregovora koje vode SAD za prekid vatre s Hamasom u Gazi, nijesu donijeli pomak. SAD takođe još nisu predložile, a kamoli realizovale, sveobuhvatan plan koji bi izvukao Bliski istok iz katastrofalnog regionalnog rata.
Izgleda da SAD nemaju mnogo uticaja ni na izraelskog lidera, premijera Benjamina Netanjahua, koji je pojačao sukob s Hezbolahom i Iranom, kao i nastavio vojnu kampanju u Gazi, uprkos ubistvu vođe Hamasa, Jahje Sinvara.
Mlađi partner preuzima kormilo
Eksperti kažu da je Netanjahuova namjera da iskoristi zamah nakon napada Hamasa 7. oktobra kako bi porazio neprijatelje Izraela na svim frontovima. Branitelji Izraela to vide kao jedinstvenu priliku da preoblikuju opasni pejzaž regiona. Kritičari smatraju da Izrael eskalira sukob bez ikakvog plana za ono što dolazi nakon toga.
Bijela kuća vjeruje da se njihova vizija može ostvariti bez prekomjerne upotrebe vojne sile, dok Netanjahu zna da to nije moguće, kazao je Majkl Oren
“Imate situaciju u kojoj mlađi partner u savezu ima širu viziju za region, dok je starijem partneru prepušteno da pokuša da reaguje na događaje”, rekao je Vali R. Nasr, bivši zvaničnik Stejt departmenta u administraciji Baraka Obame, koji je sada profesor u Školi za napredne međunarodne studije Džon Hopkins univerziteta. “Ovo nije dobra pozicija za SAD.”
Rivali poput Kine i Rusije itekako registruju nesposobnost Sjedinjenih Država da obuzdaju Izrael ili da kontrolišu sukob na Bliskom istoku, rekao je gospodin Nasr. To bi moglo produbiti odlučnost predsjednika Vladimira Putina da slomi Ukrajinu ili ohrabriti predsjednika Kine Sija Đinpinga da preduzme akciju protiv Tajvana.
Štaviše, širi sukob u regionu gotovo neizbježno bi uključio SAD. One su već rasporedile ratne brodove u Sredozemno more kako bi odvratili Hezbolah i Iran, poslali komandose u Izrael da pomognu u potrazi za taocima i liderima Hamasa, i pomogli Izraelu da obara iranske rakete.
“Izraelci kreću od osnovne pretpostavke da će u širem ratu SAD voditi borbu”, rekao je Nasr. “Sjedinjene Države nesvjesno ulaze u još jedan dugoročan sukob na Bliskom istoku”.
Izborna neizvjesnost u SAD
Sukob na Bliskom istoku događa se u periodu akutne političke neizvjesnosti u SAD. Izraelska odmazda protiv Irana dogodila se samo 10 dana prije predsjedničkih izbora koji izgledaju kao izjednačena borba između potpredsjednice Kamale Haris i bivšeg predsjednika Donalda Trampa.
Gospođa Haris je pokazala da je njen stav prema ratu u Gazi sličan stavu predsjednika Bajdena, uprkos tome što je priznala da joj je politika stalne podrške Izraelu koju vodi Bijela kuća pravila probleme tokom kampanje.
Tramp je imao svojih problema sa Netanjahuom, koji datiraju još od 2020. godine, kada je izraelski lider naljutio Trampa čestitajući Bajdenu na izbornoj pobjedi. Međutim, u nedavnim izjavama i u telefonskom razgovoru s Netanjahuom, Tramp je izrazio čvrstu podršku izraelskim kampanjama protiv Hamasa i Hezbolaha.
“Bajden pokušava da ga obuzda”, rekao je Tramp novinarima prošle nedjelje, kada su ga pitali o Netanjahuu. “Pokušava da ga obuzda, a zapravo bi vjerovatno trebalo da radi suprotno.”
Pažljivo odmjeravanje izraelskih napada u petak imalo je za cilj da sve opcije ostavi otvorenim pred izbore. Agresivniji napad mogao bi pokvariti odnose s budućom administracijom Kamale Haris. Ako Tramp pobijedi, analitičari kažu da bi Izrael mogao preduzeti agresivnije akcije protiv Irana, kao što su napadi na energetske ili nuklearne objekte.
Takođe tvrde da, ako Tramp bude izabran, očekuju napore za proširenje Abrahamskih sporazuma, na osnovu kojih je nekoliko zalivskih zemalja normalizovalo odnose s Izraelom tokom Trampove administracije. Međutim, bez prekida rata u Gazi i nekog nagovještaja o putu ka dvodržavnom rješenju za Palestince, Saudijska Arabija vjerovatno neće krenuti ka Izraelu.
Ako bi Haris bila izabrana za predsjednicu SAD bi, prema riječima analitičara, vjerovatno pristupile “integrisanom pristupu”, rešavajući problem između Izraela i Palestinaca, kao i odnose Izraela sa svojim arapskim i muslimanskim susjedima. Međutim, Bajdenova nesposobnost da postigne značajan napredak nije dobar znak.
Majkl B. Oren, bivši izraelski ambasador u SAD, rekao je da postoji dosta zajedničkog između Netanjahuove vizije i Bajdenove, uprkos njihovom neslaganju oko potrebe za palestinskom državom.
Međutim, Oren je naveo da, čak i nakon napada 7. oktobra, “Bijela kuća vjeruje da se njihova vizija može ostvariti bez prekomjerne upotrebe vojne sile, dok Netanjahu zna da to nije moguće.”
Sukob kao uvod za mir
Istorijski gledano, diplomate ističu da su SAD uspijevale da iskoriste previranja na Bliskom istoku kako bi podstakle promjene. Jomkipurski rat 1973. godine posijao je sjeme za sporazum između Izraela i Egipta u Kamp Dejvidu. Prva palestinska intifada postavila je temelje za mirovne pregovore za vrijeme administracije Bila Klintona.
“Zasigurno, ovdje postoji trenutak nade”, rekao je Danijel Kurtzer, bivši američki ambasador u Izraelu i Egiptu. “Da ste na mjestu Izraela i ozbiljno ste oslabili trojicu svojih najvažnijih neprijatelja, možda biste mogli da kažete: ‘Ovo je prilika da se pomjerimo korak bliže regionalnoj stabilnosti i miru”.
Ipak, ono po čemu se aktuelni sukob razlikuje od prethodnih, rekao je Kurtzer, jeste i brutalna priroda napada Hamasa na Izrael, koji je traumatizovao njegovu populaciju na način na koji prethodni ratovi nijesu, kao i neizvjesno vođstvo u nekoliko ključnih zemalja, ne samo u SAD.
Iran je, na primjer, reagovao prilično nedosljedno na sukob s Izraelom. To odražava pitanja o rukovodstvu te zemlje, ekonomske probleme i unutrašnje nerede, kao i štetu koju je Izrael nanio njegovim posrednicima.
Što se tiče Izraela, gospodin Netanjahu i dalje se suočava s mogućnošću optužbe zbog slučajeva korupcije, a vlada u koaliciji sa ekstremno desnim ministrima, od kojih neki gledaju na sukob u Gazi kao na izgovor za protjerivanje palestinske populacije.
“Postoji vizija, ali neće uspjeti”, rekao je gospodin Kurtzer, koji predaje na Prinstonu. “To će samo prolongirati sukobu unedogled”.
Prevod: N.B.
( Njujork tajms )