Muzičko sazrijevanje donijelo novu fazu u stvaralaštvu Ivana Bjekovića

Nije rijetko da muzičari tokom karijere mijenjaju svoj izraz, te da svakom novom pjesmom pokazuju dodatnu muzičku zrelost. Jedan od njih je i crnogorski muzičar Ivan Bjeković koji je nedavno objavio novi singl “Ne znam da zaboravim”.

Od Bjekovićevog prvijenca “Dosta je” prošlo je nekoliko godina, a i prethodni singl “Biću plamen” nagovijestio je promjene u Bjekovićevom izrazu koji je od početka karijere bio vezan za akustični zvuk. Međutim, ovoga puta uz podršku Jasmina Mišića koji sa Ivanom potpisuje muziku i aranžman, napravljena je numera koja donosi malo tvrđi zvuk u poređenju sa svime što je radio do sad.

“Ova pjesma je odraz muzičkog sazrijevanja u svakom smislu. Promjene su prirodna i konstantna pojava, kao dio života svih nas. One su uočljive i u mom stvaralaštvu kroz stil koji sam plasirao u novoj numeri i koji ću nastaviti da nadograđujem novim pjesmama. Muzičko sazrijevanje se ne razlikuje od samog životnog sazrijevanja i neminovno je da, kada se osvrnem na svoje prethodno stvaralaštvo, “tamo” vidim dječaka koji tek spoznaje svijet muzike, produkcije i raznih žanrova. Rast kroz stvaralaštvo je doprinio da nova djela zvuče mnogo kvalitetnije i zrelije. Taj dječak je već stasao u veoma zrelu osobu, koja širi svoje vidike i domete. Iz ove pozicije ne mogu gledati na isti način na muziku, kao što sam to radio u periodu proučavanja različitih mogućnosti”, objašnjava na početku razgovora za Vijesti Bjeković, te ne krije da osim sazrijevanja, značajan uticaj na unapređenje stila imao je i novi muzički saradnik i producent Jasmin Mišić.

“On mi je dao vjetar u leđa da na tržište izađem sa tvrđim zvukom i unaprijeđenom produkcijom. Njegov svestrani talenat i razumijevanje mojih želja doprinio je da oslobodim sebe još više i da se približim muzičkom žanru koji preferiram. Do sada sam bio ograničen određenom dozom straha da se neću snaći u takvoj ulozi, ali kroz prve taktove nove pjesme i snimanje vokala, osjetio sam ogromno zadovoljstvo, jer sam se konačno našao na putu koji sam dugo tražio. Zahvalnost dugujem supruzi, koja mi je pružila ogromnu podršku u donošenju odluke za promjenom i koja je inicirala ideju da svoju saradnju u stvaralaštvu proširim na muzičare i kolege iz regiona. Na taj način sam napravio novi iskorak u karijeri i stigao do kolega iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Jasmin Mišić iz Hrvatske, kao koautor i koaranžer i Emina Bajtarević Vimoksha iz BiH, kao prateći vokal). Naravno, moj muzički rast i sazrijevanje i dalje prate Siniša Bjeković (kroz tekstove) i Renata Perazić (prateći vokali)”, podsjeća Bjeković koji ni u jednom trenutku nije sumnjao da će promjene loše uticati na publiku.

“Već sada mogu reći da je publika oduševljena tim tvrđim zvukom, naročito onaj dio publike sa kojima dijelim ljubav prema toj vrsti muzike. Raduje me što se ovakav zvuk dopada i onima koji nisu zaljubljenici u tvrđi zvuk, ali su ovu novu pjesmu opisali kao dobar projekat i posebno istakli činjenicu da je promjena u stvaralaštvu evidentna i kvalitetna. Ako ne kroz stil, onda svakako kroz moj izraz i prenošenje emocije koju nosi ova pjesma”, sa ponosom ističe on.

Ovo je, kako ju je opisao “duboka emotivna priča o ljubavi, gubitku i neizbrisivim tragovima prošlosti”. Kroz svoje singlove, Bjeković je često znao da priča o onome što ga tišti, a na pitanje da li se prošlost lakše preboli ako se čovjek otvori, odgovara:

“Pjesma govori o fenomenu ljubavi u pogrešno vrijeme. Iako prave stvari dolaze u svoje vrijeme, ovdje je fokus na ličnom preispitivanju glavnog junaka, koji se suočava sa bolom koji nosi prekid jedne ljubavi za koju je vjerovao da je ‘suđena’. Sam čin prekida odnosa opisan je kroz spremanje na dug put u noći. Usamljeni junak na taj put odlazi sa željom da jednoga dana dobije pravi odgovor zašto je baš ta ljubav bila osuđena na propast. Snagu svog uma i duha opisuje riječima da zna da gubi i da ljubi i da je prošao kroz brojne izazove, pa u ovome ne vidim razlog za predaju. No, iako ova pjesma ne daje konačan odgovor, istina se uvijek rodi na nekom drugom mjestu. Način da se prošlost preboli, junak pronalazi baš u obraćanju iskrenom otvaranju i iznošenju emocija, jer se na taj način oslobađa tereta bola i preispitivanja”.

Ivan je poznat i po činjenici da pored muzike, voli da putuje, a postoji vjerovanje da suputovanja i novi ljudi “prozor u svijet”. O tome koliko je njegov muzički pogled promijenjen zahvaljujući saradnji sa Jasminom kaže:

“Biću skroman ako kažem da je ovaj iskorak bio “prozor u svijet”. Ovu promjenu sam doživio kao otvaranje novog univerzuma i oslobađanje ogromnog stvaralačkog dijela u sebi. Teško je riječima opisati trenutak radosti kada čovjek osjeti i vidi da može da uradi mnogo više i bolje. Kada tome dodam i kompatibilnost sa Jasminom na nivou saradnje i obrade muzičkih ideja, onda sve bude lakše. Nevjerovatna je lakoća sa kojom smo završili ovu numeru, kao i dio narednog materijala. Ono za šta mi je nekada trebalo i po nekoliko mjeseci, sada uspijevam da postignem mnogo jednostavnije, bez potrebe za prevazilaženjem usputnih barijera. Osjećam se kao da se nalazim na autoputu autorskog stvaralaštva i u tome apsolutno uživam”, ne krije Bjeković koji vjeruje da će i naredne numere koje bude objavio kao dio drugog albuma pokazati kakva se promjena desila.

“Ako bih slikovito opisivao što se desilo, onda bi to bila situacija kada promućkate bocu gaziranog pića, pa otvorite čep da sve to izađe. Zahvaljujući njegovom razumijevanju mojih vizija muzike, veoma lako smo postigli dogovor o dugoročnoj saradnji i finiširanju drugog albuma. Koliko je drugi album u jednom trenutku djelovao daleko, toliko iz ove pozicije izgleda nikad bliže, a stičem utisak i da će svaki sljedeći mnogo brže ugledati svjetlost dana”, siguran je on.

Saradnik kojeg ne mijenja od starta karijere je njegov otac Siniša koji je zadužen za tekstove svih pjesama. Svojevremeno je Ivanu dao sveske sa brojnim stihovima koje je napisao, te muzičar za svaki novi projekat ima bogat odabir. O načinu na koji bira tekst koji će donijeti kroz svoju muziku i koliko nekad i trenutna emotivna stanja utiču na izbor, Ivan kaže:

“Prije svega, najveće zadovoljstvo predstavlja osjećaj sigurnosti i ‘pokrivenosti’ tekstovima na duži vremenski period ili, što bi naš narod rekao: ‘Miran sam po tom pitanju’. Pravila u odabiru tekstova ne postoje, već svaka nova melodija dobije priliku da prođe kroz te pjesme i onog trenutka kada osjetim da postoji izvjesna relacija u uklapanje stihova sa ritmom, odnosno taktovima melodije, dolazi i do spajanja tih cjelina. Ovoga puta emotivno stanje nije imalo uticaja na odabir teksta, ali ne mogu reći da nije bilo i takvih trenutaka kada je duša tražila baš ono što je i kako se u tom trenutku osjećala”, priznaje kao i činjenicu da pri izboru razmišljanja o tome- “e ovo bi mogao da bude hit”.

“Svakako da je pri odabiru muzike i teksta prisutna želja da svaka nova pjesma bude hit. Međutim, mnogo faktora utiče na to da li će dostići tu poziciju, a uticaj muzičara na takve okolnosti se svodi na domen dobrog marketinga i serviranja pjesme širem auditorijumu. Kao što si pomenula, veliku pomoć u tom dijelu imam od ličnih poznanstava koje sam stekao širom svijeta, tokom putovanja, pa se zvuci ove pjesme mogu čuti širom svijeta. Trudim se da svoj proizvod predstavim na što više radio i TV stanica, kako u regionu, tako i šire, jer to je jedini način da određena pjesma stekne status hita”, naglašava Ivan i dodaje da je na taj način, broj pregleda na različitim platformama u konstantnom rastu, te da je evidentna podrška iz svih krajeva svijeta.

“Dosadašnje pjesme su već bile hitovi dana ili mjeseca na pojedinim radio-stanicama, nova pjesma ‘Ne znam da zaboravim’ već bilježi titule hita dana, tako da je razloga za zadovoljstvo sve više, a samim tim i ostvarenje zamisli da pjesma bude hit dobija i svoju realizaciju”, zaključuje Bjeković.

Grupa Pluton uvijek će biti dio njegovog stvaralaštva

Bjeković zajedno sa kolegom sa kojim sarađuje i danas, gitaristom Lazarom Nenezićem, karijeru je počeo kao duo Pluton. U posljednje vrijeme ponovo je aktuelna priča i o ovom sastavu jer je isti proširen. Na pitanje odvaja li se Ivan Bjeković kao solista od tog projekta i hoćete li paralelno objavljivati autorske pjesme, ili je autorski rad isključivo vezan za njegovu solo karijeru, Ivan kaže:

“Priča o grupi ‘Pluton’ zapravo nikad i ne prestaje. Lazar Nenezić je, kao dio akustičnog dua, uvijek prisutan u mom stvaralaštvu, kao prijatelj i kao neko od koga sam do sada mnogo naučio o muzici i o instrumentu. Nedavno smo pojačali sastav, pa se sada za Pluton može reći da je jedan kompletniji i sadržajniji vokalno-instrumentalni sastav”, pohvalio se on.

Govoreći o formi rada, grupa će uvijek, tvrdi, biti dio njegovog stvaralaštva, a ujedno i sastavni dio svake javne promocije stvaralaštva i rada.

“Planiram da u narednoj godini objavim drugi album i konačno predstavim uživo svoj rad publici u Crnoj Gori kroz koncerte na kojima će biti izvođene samo moje autorske numere. Imajući u vidu da je grupa ‘Pluton’ postala prošireni sastav, vjerujem da će i novi članovi donijeti svoje autorske ideje, pa nije isključeno da u nekom periodu i grupa predstavi svoj materijal. Do tada ću svakako, kroz svoj autorski rad i solo karijeru, držati uz sebe grupu ‘Pluton’ kao dio sebe i svog muzičkog identiteta”, obećava Bjeković.

( Marija Vasić )