Armenko: Ustavni sud treba da postupa dosljedno i sprečava moguće opstrukcije izbornog procesa

Ustavni sud treba da postupa dosljedno i svojim odlukama proizvodi jedinstvenu praksu koja sprečava da procesne nepravilnosti predstavljaju moguću opstrukciju izbornog procesa, a ne da njegove odluke budu osnov za opravdanost takvog postupanja.

To je ocijenila predsjednica Ustavnog suda u izdvojenom mišljenju na odluku o odbijanju žalbe nosioca izborne liste Pokreta Naprijed Vuka Kadića, kojom je tražio ponavljanje izbora u Doljanima.

Ustavni sud objavio je danas odluku o odbijanju jedne Kadićeve žalbe, koja je donijeta 24. oktobra, kao i izdvojeno mišljenje predsjednice Snežane Armenko.

Pokret Naprijed predao je Ustavnom sudu žalbe na rješenja Državne izborne komisije (DIK) kojima je odbijeno 14 prigovora koji se odnose na, kako tvrde, nepravilnosti na izborima u Podgorici održanim 29. septembra.

Ustavni sud je juče odbio preostalih 13 žalbi Pokreta Naprijed, nakon čega su proglašeni rezultati izbora u Glavnom gradu.

Armenko je u izdvojenom mišljenju navela da svako odstupanje od prakse Ustavnog suda treba da prati jasno i precizno obrazloženje zašto taj predmet u specifičnim okolnostima slučaja ne može biti poistovjećen sa dotadašnjom praksom

Ona kaže da je saglasna sa odlukom da Kadićevu žalbu treba odbiti jer nedostatak štampanog izvoda iz biračkog spiska, ne predstavlja nepravilnost koja bi bitno uticala na izborni rezultat na ovom biračkom mjestu i zbog kojeg bi trebalo poništiti cijeli izborni postupak ili njegove djelove.

''Međutim, ne slažem se sa obrazloženjem da je ovaj predmet u činjeničnom i pravnom smislu drugačiji od situacije u kojoj je Ustavni sud, ranije, u predmetu poslovne oznake U-VII br.1/21 od 27. marta 2021. godine, odlučio da zbog nedostatka štampanog izvoda iz biračkog spiska usvoji izbornu žalbu, poništi izborni postupak i naloži ponavljanje izbora, a na kojoj podnosilac opravdano temelji navode svoje izborne žalbe'', navela je Armenko.

Ustavni sud je 27. marta 2021. godine, usvojio žalbu liste Crno na bijelo, poništio izborni postupak na biračkom mjestu Osnova škola ”Javljen” u opštini Nikšić i naložio ponavljanje izbora.

Armenko je kazala da je u odluci kojom je odbijena Kadićeva žalba, veoma paušalno navedena razlika u odnosu na predmet U-VII br. 1/21 u kojoj je Ustavni sud donio drugačiju odluku, a pravna situacija je identična.

''U oba predmeta je nestao štampani izvod iz biračkog spiska, a zapisnici o radu biračkog odbora su potpisani bez primjedbi, dok sa druge strane imamo dvije različite odluke Ustavnog suda. U predmetu na koji se poziva podnosilac izborne žalbe, kao na dobro uspostavljenu ustavnosudsku praksu, Ustavni sud je utvrdio da birački odbor, prilikom utvrđivanja rezultata glasanja na biračkom mjestu, a kasnije u postupku po prigovoru Opštinska izborna komisija (OIK) i Državna izborna komisija (DIK), zbog nedostatka izvoda iz biračkog spiska, nijesu mogli pouzdano utvrditi ukupan broj birača koji su glasali na tom biračkom mjestu, što je po tadašnjem mišljenju Ustavnog suda bilo dovoljno da ukine rješenje, poništi izborni postupak i naloži njegovo ponavljanje na tom izbornom mjestu'', podsjetila je Armenko.

Međutim, takvu odluku Ustavni sud je tada, kako kaže, donio bez obzira što u zapisniku o radu biračkog odbora nije unijeta niti jedna primjedba, niti se bavio pravnom snagom zapisnika, kao u konkretnom slučaju gdje je njegova sadržina i činjenica da je potpisan bez primjedbi bila jedna od odlučujućih okolnosti zbog kojih je odbijen prigovor.

Podsjeća da su u ovom predmetu, sve sudije Ustavnog suda su bile jednoglasne da, pri činjenici da je nestao birački spisak, treba zatražiti izvod iz elektronske verzije biračkog spiska za ovo biračko mjesto, kako bi Ustavni sud neposrednim uvidom utvrdio da li sadržina zapisnika o radu biračkog odbora odgovara podacima iz izvoda elektronske verzije biračkog spisa, i da bi, slijedeći svoju nadležnost, utvrdio da li osim ove nepravilnosti (nedostatak štampanog izvoda iz biračkog spiska), postoje druge nepravilnosti i propust koji bi imali bitan uticaj na izborni rezultat.

Armenko navodi da elektronska verzija biračkog spiska koju je Ustavni sud zatražio od DIK-a kao sastavni dio biračkog materijala, u smislu člana 68a Zakona o izboru odbornika i poslanika, predstavlja osnovni dokoment za identifikaciju glasača, budući da je ovim članom jasno propisano da se "na biračkim mjestima koriste elektronski uređaji za identifikaciju birača, da se birač da bi glasao mora elektronski identifikovati, te da biraču koji odbije elektronsku identifikaciju birački odbor neće dozvoliti da glasa".

Članom 68b stav 2 istog Zakona propisano je da "predsjednik biračkog odbora elektronskom identifikacijom pronalazi birača u elektronskom i odštampanom izvodu iz biračkog spiska, birač se potpisuje na za to predviđenom mjestu na izvodu iz biračkog spiska, nakon čega birački odbor omogućava biraču da glasa".

"Podsjećam da su u oba slučaja zapisnici o radu biračkog odbora bili potpisani bez primjedbi. Prilikom ocjene navoda iz predmetne izborne žalbe a slijedeći sadržinu osporenog rješenja Državne izborne komisije, nesporno je utvrđeno da DIK sam nije izvršio uvid u elektronsku verziju biračkog spiska i tako provjerila navode podnosioca izborne žalbe. To je učinio Ustavni sud, po sopstvenom nahođenju, u cilju provjere navoda iz izborne žalbe", kazala je Armenko.

Kako je dodala, neposrednom provjerom u evidenciju korišćenja uređaja na biračkom mjestu (eIB uređaji), a koje je dostavilo Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ustavni je utvrdio da su u toj evidenciji vidljive sve aktivnosti koje su se dešavale prilikom upotrebe eIB uređaja kao što su: pokretanje sistema, uspješna i neuspješna identifikcija birača, greška prilikom čitanja dokumenta, evidencija svakog uspješno identifikovanog birača za konkretno biračko mjesto, kao i lične podatke birača.

Armenko navodi da je Ustavni sud neposrednim uvidom utvrdio da za pet glasača putem pisma nije izvršena elektronska identifikacija, što je predstavljalo nepravilnost koja po ocjeni Ustavnog suda nije bila od bitnog uticaja na izborni rezultat na tom biračkom mjestu.

"Sa takvim pristupom Ustavnog suda sam potpuno saglasna i smatram da upravo ovakav pristup odražava pravu ulogu Ustavnog suda, kao jedinog suda u državi, koji odlučuje u izbornim sporovima i kojem je Zakonom o Ustavnom sudu data šira nadležnost u odlučivanju, od nadležnih izbornih komisija, koji jesu vezani strogim formalnim pravilima propisaniZakonom o izboru odbornika i poslanika."

Armenko objašnjava da je razlog zbog kojeg daje izdvojeno saglasno mišljenje upravo lakoća sa kojom Ustavni sud odluči da odstupi od svoje ranije prakse, a posebno zbog nedosljednosti i nejasnog pravnog pristupa kada odlučuje da koristi strogi formalizam za stroga pravila koja važe za izborni postupak, a kada smatra da treba sam da preuzme utvrđivanje činjenica i pruži širu zaštitu biračkog prava, kao što je to uradio u ovom predmetu, i odluči da, i pored utvrđenih propusta u radu nadležnih izbornih komisija i biračkog odbora, koji bi bili razlog za ponavljanje izbora, nema osnova za poništaj jer te nepravilnosti nijesu od bitnog uticaja na izborni rezultat.

"Dakle, distinkcija između ova dva činjenično identična predmeta, zapravo je obrazloženje Ustavnog suda, jer ih je upravo Ustavni sud svojim obrazloženjima učinio različitim. De jurisprudentiae ferenda – obrazloženje je važnije čak i od samog krajnjeg rezultata", navela je.

Smatra da je Ustavni sud jednostavno trebalo da utvrdi da je odstupio od pravnog stava koji je izrazio u odluci na koju se opravdano i sa legitimnim očekivanjem pozvao podnosilac izborne žalbe, jer je Ustavni sud odlučio da predmetnu pravnu situaciju šire sagleda iz drugačijeg pravnog aspekta, sam pribavi izvod iz Elektronskog izvoda, što nije učinio u prethodnom slučaju i utvrdi da li je ta nepravilnost pri svim drugim nesporno utvrđenim činjenicama, od bitnoj uticaja na izborni rezultat koji bi opravdao poništaj izbornog procesa na tom biračkom mjestu i naložio ponavljanje.

Armenko navodi da navedeni ustavnopravni pristup predstavlja već dobro uspostavljenu praksu Ustavnog suda iskazanu u brojim predmetima, U br. 80/09 id 6. aprila 2009. godine, U. br. 84/09 od 9. aprila 2009. godine, U-VII br. 16/23 od 29. juna 2023. godine, U-VII br.17 /23 od 29. juna 2023. godine, U-VII br. 18/23 od 29. juna 2023. godine, i brojni drugi predmeti.

Prema njenim riječima, u svim tim predmetima Ustavni sud je zaključio da, iako je utvrđeno da nedostatak koji bi bio razlog za ponavljanje izbora shodno relevantnim odredbama Zakona o izboru odbornika i poslanika sa aspekta nadležnosti izbornih komisija, ta nepravilnost, sa aspekta nadležnosti Ustavnog suda, nije bila od bitnog uticaja na izborni rezultat na konkretnim biračkim mjestima, zbog čega nisu bili ispunjeni uslovi za poništavanje dijela i cijelog izbornog postupka shodno odredbama člana 102 Zakona o Ustavnom sudu.

"Smatram da Ustavni sud treba da postupa dosljedno, a da svako odstupanje od prakse prati jasno i precizno obrazloženje zašto taj predmet u specifičnim okolnostima slučaja ne može biti poistovjećen sa dotadašnjom praksom. Ovo sve kako bi svojim odlukama proizvodio jedinstvenu praksu koja sprečava da procesne nepravlinosti predstavljaju moguću opstrukciju izbornog procesa, a ne da njegove odluke budu osnov za opravdanost takvog postupanja. Dakle, ovaj stav izražen jednoglasno u ovom predmetu treba da bude dosljedno poštovan stav u svim drugim izbornim predmetima, a ispravnost takvog ustavnopravnog pristupa, potvrđen je i od strane Evropskog suda za ljudska prava koji je, naprotiv, utvrđivao povrede u slučaju kada su domaće vlasti 'navodili pretjereno formalističke razloge kako bi izbjegli ispitivanje suštine izbornih žalbi' (Namat Aliyev protiv Azerbjedžana, 2010). Po stavu Evropskog suda samo ozbiljne nepravilnosti u procesu brojanja i utvrđivanja glasova, koje nijesu efikasno razmotrene pred nadležnim izbornim komisijama, mogu predstavljati osnov za poništavanje cijelog ili dijela izbornog procesa (Davydov protiv Rusije I brojni drugi)", navela je Armenko.

Ovakav stav, kako je dodala, već je izrazila u ranije izdvojenom mišljenju uz odluku Ustavnog suda, U-VII br. 19/23.

"Da zaključim, rukovodeći se standardima koje nameće Evropski sud za ljudska prava u svojim odlukama a koje je Ustavni sud dužan da primjenjuje imajući u vidu član 9 Ustava i član 1 Konvencije, prije svega cijeneći da sam ne izlazi iz okvira svojih nadležnosti propisane članom 102 Zakona o Ustavnom sudu, ograničavanje Ustavnog suda na konstataciju neregularnosti i nepravilnog odlučivanja bez uzimanja u obzir suštine izborne problematike koju podnosilac ističe, dovelo bi do toga da sam Ustavni sud suštinski pomogne i podstakne nadležne organe za sprovođenje izbora, da vrše moguće opstrukcije izbornog postupka."

Armenko je navela da Ustavni sud kao branitelj i čuvar ustavnosti i zakonitosti treba da vodi računa da se ne pruža zaštita mogućim proceduralnim pogreškama, a da pri tom ne utvrđuje da li uočena nepravilnost ima uticaja na izborni rezultat u svakom konkretnom slučaju.

"Smatram da odlučivanjem na ovakav način, samo ukoliko dosljedno postupa, Ustavni sud pokazuje brigu za integritet i efikasnost izbornog procesa, dok se drugačije postupanje ne može smatrati kompatibilnim sa duhom prava na slobodu izbora", zaključila je Armenko.

( Biljana Matijašević )