Šta novi predsjednik SAD donosi Zapadnom Balkanu: Dok je mirno...
Srbi navijaju za Donalda Trampa, a svi ostali u regionu za Kamalu Haris. Ali, kako kažu sagovornici Dojče velea, ko god da se useli u Bijelu kuću neće promijeniti bogzna šta u odnosu prema Zapadnom Balkanu
Jovana Jeremić poletjela je u Ameriku u četvrtak (31. oktobar), uz mnogo pompe ispraćena tekstovima u tabloidima.
Pinkova voditeljka, poznata po jutarnjem programu u kojem svima dijeli lekcije, cupka, pjeva i plače, najavila je spektakularno izvještavanje o izborimana kojima se odlučuje da li će u Bijeloj kući u naredne četiri godine stanovati Kamala Haris ili Donald Tramp.
No, sve se to ne da porediti sa interesovanjem na koje su u Srbiji i susjedstvu nailazili prvi predsjednički izbori na kojima se Tramp pojavio, oni prije osam godina.
Tada su u Beogradu tabloidi čestitali pobjedu bilbordom sa natpisom „Trampe, Srbine", a šef Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj organizovao je mitinge podrške u majici sa Trampovim likom.
„Prvi put kad je Tramp pobijedio Hilari Klinton, to je bilo više navijanje protiv Hilari Klinton u Srbiji. Ali, sada Tramp nije sasvim nov“, kaže Dejan Jović, profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.
„Iznevjerene su nade u velike promjene koje su možda imali neki u Srbiji ili Republici Srpskoj. Jer, tokom prvog Trampovog mandata nije se dogodilo ništa dramatično po region. Niti su Sjedinjene Države povukle priznanje nezavisnosti Kosova, niti bilo šta slično“, priča Jović za Dojče vele (DW).
Isto tako, kad je kormilo preuzeo Džozef Bajden, opet se nije bogzna šta desilo u drugom pravcu. Naprotiv, podsjeća Jović, američki ambasador Kristofer Hil imao je dosta blagonaklon odnos prema srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću.
Danas, kaže, Zapadni Balkan u kampanji u SAD ne igra baš nikakvu ulogu. Mnogo su dublje i hitnije krize u Ukrajini i na Bliskom istoku, dok se nad svime pomalja sjenka mogućeg sukoba sa Kinom.
Sve je dobro dok je mirno
Dok je na Balkanu mirno, region neće posebno zanimati nikoga u Bijeloj kući, kaže za Dojče vele Stevan Nedeljković iz Centra za studije SAD na beogradskom Fakultetu političkih nauka.
„Strateški interesi SAD u našem regionu jesu stabilnost i cementirana zapadna orijentacija zapadnobalkanske šestorke“, kaže Nedeljković za DW. „Dokle god ti interesi nisu ugroženi, Amerikanci će kormilo na Zapadnom Balkanu prepustiti Evropljanima.“
Prvi Trampov mandat, kažu sagovornici Dojče velea, mogao je da razvije prevelike nade u Beogradu i Banjaluci, ali i strahove u ostalim prijestonicama Zapadnog Balkana da će Bijela kuća postati „prosrpska".
Istina, Trampov čovjek za region Ričard Grenel – koji se kotira dobro za visoke pozicije ako Tramp opet pobijedi – ostvario je bliske veze u Beogradu i isticao se tvitovima.
To je, može biti, njemu i Trampovom zetu Džaredu Kušneru donelo isplativi biznis da grade hotelski kompleks u centru Beograda, na mjestu Generalštaba uništenog u bombardovanju 1999. godine.
No, slične poslove Kušner ima i na albanskom priobalju, pa je pitanje koliko oni podrazumijevaju i političku podršku Trampa, ukoliko pobijedi.
Iako je Kušner možda tragao za mjestom gdje najbolje može da zaradi, Nedeljković kaže da će sigurno i Beograd i Tirana imati određena očekivanja ako tast Tramp pobijedi.
„Ruku na srce, takvi biznis-instrumenti za ostvarivanje političkih ili nacionalnih interesa nisu novina ni u našem regionu, ni u američkoj politici“, dodaje on.
Svako ima svoj recept za „reviziju“
Zvanični Beograd je – nakon promašenih „opklada" na posljednja dva ciklusa predsjedničkih izbora u Americi – ovog puta uzdržaniji i gaji veze i sa demokratskim i sa republikanskim establišmentom.
Premda ne očekuje velike potrese u regionu, Nedeljković kaže da možda najviše nemira ima u Prištini, u vlastima Aljbina Kurtija. „I to usljed čvrstih veza pojedinih republikanaca sa vlastima u Beogradu, ali i sa Hašimom Tačijem.“
Dejan Jović kaže da mnogi u regionu gaje nade u „reviziju" politike SAD prema Balkanu, ali da su im ideje sasvim različite. Bošnjaci, kaže, žele napuštanje Dejtona u korist više centralizovane države. U Srbiji bi se radovali zaokretu u odnosu prema Kosovu.
„Neki žele konačni ulazak u EU, kraj neizvjesnosti koja dugo vlada oko proširenja“, nabraja ovaj profesor. Ali, sve su nade na dugom štapu.
Samo Srbi navijaju za Trampa
Nedavno ispitivanje javnog mnjenja koje je u četiri zemlje regiona obavio Valicon pokazuje da samo srpski građani ubjedljivo navijaju za Trampa.
Dok se u Sloveniji i Hrvatskoj većina nada pobjedi Haris nad Trampom (56-18%, odnosno 46-29%), u BiH je, očekivano, tijesno sa 36 odsto za Haris i 32 za Trampa. U Srbiji je pak Tramp mnogo omiljeniji od demokratkinje (49-13).
Obojica sagovornika Dojče velea kažu da Srbi većinski Demokrate povezuju prevashodno sa bračnim parom Klinton i bombardovanjem 1999. godine.
Ima i treća stvar, kaže Dejan Jović, i ona nije ograničena samo na Balkan već se može posmatrati širom Evrope. „Mnogi misle da bi bilo dobro što prije okončati rat u Ukrajini i vide Trampa kao nekog ko to može da ubrza, bez obzira kako tačno i šta bi to značilo za Ukrajinu i EU. Naprosto, očekuju da Tramp može postići neki dogovor sa Vladimirom Putinom.“
Iščekujući ishod izbora, publika u Srbiji mogla je da gleda Jovanu Jeremić kako sa maskom u Njujorku čeka Noć vještica i kako se javlja ispred Trampove kule.
Cijenjenoj publici je otkrila da je navodno spavala u hotelskoj sobi u kojoj je umro Nikola Tesla i da je, ni manje ni više, spavala u „Teslinom krevetu".
( Deutsche Welle )