Tradicionalna simbolika - lakrdijaš: Luda mudrost

Lakrdijaš, bilo da se javlja u vidu dvorske lude, arlekina, džokera ili cirkusnog klovna, simbolizuje onoga koji prkosi svim normama, obzirima, zabranama, uspostavljenim obrascima ponašanja.

Lakrdijaš sve izvrće i čini smiješnim, za njega sva vjerovanja i predstave vrijedne su poruge i nijedan tabu nije svet. Lakrdijaš je osoba s one strane svih društvenih zakona.

Na ovom svijetu on je lutalica koja s lakoćom prelazi postavljene socijalne granice i ne postoji ništa što se ne može imenovati ili izgovoriti. Nepredvidljiv i prevrtljiv, lik lakrdijaša se pojavljuje u mnogim bajkama i legendama, on je vragolan poput glasovitog Tila Ojlenšpigela.

Poput venecijanskog arlekina prost i nemoralan, ciničan tumač ljudskih naravi ali i vijeran prijatelj. Lik koji evoluira ka sve većoj psihološkoj složenosti.

Kao dvorska luda lakrdijaš je smio izgovoriti istinu i ostati nekažnjen, pod maskom humora i poruge. Na dvoru se pojavljuje kao krajnja suprotnost vlasti i poretku oličenom u kralju. Dok kralj simbolizuje božanski uspostavljeni red i najvišu vlast na zemlji, lakrdijaš na dvoru predstavlja sile haosa koje ga čine slobodnim.

Dvorske lude nosile su grotesknu odjeću različitih boja, žezlo, a na glavi kapu sa zvončićima. U svojoj nestalnosti i nepredvidljivosti postupka, krajnjoj iracionalnosti, pretjeranim kapricima, sugerisale su jedan pogled na svijet, potpuno drugačiju perspektivu poznatu kao luda mudrost.

Pripadnike tzv. “tradicije lude mudrosti” čine pojedinci čiji su postupci, nekonvencionalnost, spontanost, sloboda, djelovali suludo za njihove savremenike. Jedan od svakako slavnijih pripadnika ove skrivene tradicije jeste japanski zen monah Rjokan. Sam sebi je dao ime “velika luda”, izrazivši tako svoju slobodu u odnosu na sve što je sputavanje ili konvencija. Spomenimo još jednog monaha koji je kršio sve budističke zabrane svoga vremena.

Pio je alkohol, jeo ribu, posjećivao javne kuće obučen u monašku odoru. Monah Ikju bio je jedna od najkontroverznijih ličnosti u povijesti Japana. Za njega je čuveni R.H. Blajt napisao da u njemu “ima više protuslovlja negoli u Hamletu”.

U podučavanju tibetanskog božanskog ludaka kako je nazivan Drupka Kunlej, jedan od legedarnih jogina tantričkog budizma, nailazi se na ne samo transcendentalni humor već i “skaredni” način upućivanja.

Za njega se govorilo da nijednu djevicu nije razdjevičio, a da nije predhodno uputio u duhovni život. Duhoviti derviš Nasrudin-hodža u islamskoj ili uže sufističkoj tradiciji, povremeno se javlja kao otjelotvorenje lakrdijaša. U tarot kartama, u vidu lude, ponekad predvodi špil kao broj nula ili mu je dodijeljen broj 22. Kao džokera, lakrdijaša nalazimo u današnjim kartama za igranje.

( Goran Gligorović )