CIN-CG Društvo ih zaboravilo, institucije nemoćne - djeca bez roditeljskog staranja nedovoljno zaštićena

Ne rađajte djecu, ako ćete da ih ostavite, poručuje 24-godišnji Stefan Gerić, koji je većinu života do punoljetstva proveo u ustanovi za djecu bez roditeljskog staranja i u Centru za djecu i mlade Ljubović. Za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ispričao je potresnu priču kako je završio u Dječjem domu Mladost u Bijeloj. Majka ga, kaže, nije željela, a otac je završio u zatvoru.

"Od prve do osme godine bio sam u Bijeloj, bilo je puno agresije i vršnjačkog nasilja. Dan danas imam traume od tih događaja", priča Stefan.

U Domu u Bijeloj za godinu dana bilo je šest pokušaja samoubistava, saopštila je direktorka ove ustanove Marela Savić, u julu ove godine, u Skupštini Crne Gore, tokom zajedničke sjednice Odbora za ljudska prava i slobode i Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje.

Iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije (MSSD) za CIN-CG kažu da ne znaju za pokušaje suicida u Domu u Bijeloj, iako su njihovi predstavnici bili prisutni na sjednici dva skupštinska odbora.

"Nismo u saznanju da je šestoro djece u Domu Mladost Bijela pokušalo suicid u protekloj godini", naveli su iz Ministarstva.

Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsman) za CIN-CG kažu da su obišli ustanovu povodom pokušaja suicida.

"Zaštitnik će cijeniti da li je nepostupanje po preporukama doprinijelo ovom problemu ili su u pitanju drugi razlozi i pokrenuti odgovarajuće postupke", rekli su iz kancelarije za CIN-CG.

Ombudsman je više puta skretao pažnju na neadekvatne uslove rada i kapacitete ove ustanove, konstatujući da postoje ozbiljni problemi u funkcionisanju i pružanju usluga zaštite djeci bez roditeljskog staranja.

"Svako dijete koje je zbog porodične situacije ili životnih okolnosti smješteno u ustanovu nosi slojevite probleme, nerijetko traume, te treba pomoć i podršku u najvećem stepenu koji je moguće obezbijediti u institucionalnim uslovima. Zaštitnik konstatuje da Dječiji dom, u ovom trenutku, nema kapaciteta da to obezbijedi", naglašavaju iz kancelarije Ombudsmana za CIN-CG.

I Marija Ružić Stajović iz Nevladine organizacije Juventas ističe da djeca dolaze u Dom iz nepovoljnih životnih prilika, te da sistem mora prevenirati i hitnije reagovati, kako bi zaštitio tu djecu.

Dom Mladost jedina je ustanova u Crnoj Gori koja brine o djeci lišenoj roditeljskog staranja i djeci čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama.

U Crnoj Gori se ne zna koliki je tačan broj djece bez roditeljskog staranja. Prema podacima UNICEFA, u posljednje četiri godine, u Dom u Bijeloj je smješteno oko 20 djece godišnje.

Šef predstavništva UNICEFA u Crnoj Gori Mikele Servadei za CIN-CG kaže da gotovo pola miliona djece u zemljama širom Evrope i Centralne Azije živi u ustanovama za smještaj.

Naučna istraživanja su potvrdila da je odrastanje djeteta u ustanovi štetno po fizički i emocionalni razvoj. Zato su i preporuke da se djeci obezbijedi alternativni smještaj, van institucija, u hraniteljskim porodicama, kod rodbine, u malim grupnim zajednicama, ako već nemaju sreće da budu usvojena.

Vlada kasni sa usvajanjem Strategije deinstitucionalizacije, a ostaje i dosta izazova da se implementira. Iako su se posljednjih godina popravili uslovi i smanjen broj djece u institucijama, još je na početku proces traženja alternativnih smještaja.

I u posljednjem izvještaju Evropske komisije za 2024. se ističe da u Crnoj Gori nije postignut dovoljan napredak u prelasku na usluge u zajednici i porodici, a Strategija deinstitucionalizacije još čeka usvajanje.

"Centrima za socijalni rad i dalje nedostaje adekvatno osoblje, organizacija i kapaciteti. Zavod za socijalnu i dječju zaštitu nema dovoljno ljudskih kapaciteta da obezbijedi kvalitet i stručni nadzor", naglašava se u dokumentu.

Više djece sa problemima u ponašanju u Domu

Direktorka Doma za CIN-CG apeluje da šest pokušaja samoubistava za jednu godinu mora da skrene pažnju na stanje sa mentalnim zdravljem najmlađih.

Savić navodi da su se dešavale slične situacije i ranije, ali da ih sada ima mnogo više, kao što ima i više djece sa mentalnim problemima.

"Oko 25 odsto djece ima ozbiljne probleme sa mentalnim zdravljem, koji zahtijevaju neprekidan nadzor ljekara neuropsihijatra i stalnu terapiju, a ima i djece sa kombinovanim problemima", navodi direktorka Doma.

Ona je istakla da su zbog toga uspostavili saradnju sa spoljnom saradnicom koja dolazi jednom nedeljno. Direktorica kaže i da su razlozi za pokušaje suicida bili razni - od trenutne ljutnje, do zaljubljenosti, ali i očaja što ne mogu da budu sa porodicom.

Zabrinjavajuća je i pojava da sve veći broj djece, već od 12-13 godina, koristi psihoaktivne supstance i ima seksualni život neprimjeren uzrastu, tvrde iz kancelarije Ombudsmana.

"Izazov predstavljaju djeca sa neprihvatljivim ponašanjem, čiji se broj primjetno povećava u okviru ove ustanove", navode.

Direktorka Doma za CIN-CG tvrdi da djeca ne unose alkohol i narkotike u Dom i da se sa njima stalno razgovara o njihovoj štetnosti.

"Djeca se prate i u svim slučajevima kad postoji i mala sumnja radi se testiranje na narkotike".

Ona objašnjava da se neprihvatljivo ponašanje kažnjava privremenim oduzimanjem mobilnog telefona, zabranom večernjih izlazaka i oduzimanjem džeparca, na način da se taj novac uplati na tekući račun djeteta.

Savić kaže da u radu Doma vlada "nulta tolerancija na nasilje".

"Većina njih su u svojim porodicama imali model nasilja, imamo rijetke slučajeve nasilja među djecom", navodi Savić.

Zaštitnik je, međutim, dva puta posjećivao Dom zbog prijava o nasilju zaposlenih nad djecom, ali nije utvrdio da se to zaista i desilo. U mišljenju Ombudsmana iz maja 2021. piše da nije utvrđeno da li je do nasilja dolazilo, jer su zaposleni opovrgavali takve sumnje. U prijavi je navedeno da se u Domu kontinuirano događa nasilje nad djecom od strane vaspitača, kao i da je učestalo vikanje, ucjene i zastrašivanje.

"Zaštitnik je ranije, na osnovu razgovora sa djecom, stekao utisak da djeca nemaju povjerenja da prijave eventualno neprihvatljivo ponašanje nikome u okviru ustanove i da se plaše odmazde ukoliko prijave nešto što im smeta", navodi se u mišljenju Ombudsmana.

Štićenici nemaju povjerenje ni u svog socijalnog radnika.

U drugoj anonimnoj prijavi Ombudsmanu za nasilje iz 2019, piše da se svakodnevno koristi fizičko kažnjavanje djece, te da i djeca taj obrazac ponašanja primjenjuju međusobno. Tada je, u mišljenju Zaštitnika, istaknuto da inspekcija nije obavila razgovor ni sa jednim štićenikom o prijavljenom nasilju, već je konstatovala da dva zaposlena stručna saradnika nijesu imala licencu za rad.

Direktor Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju Ivan Krgović tvrdi da se štićenici njemu nijesu žalila na vaspitače, ali da ima nasilja među djecom.

On dodaje i da se dešava da se dijete koje je premješteno iz primarne porodice u instituciju samopovređuje, jer hoće da se vrati kući. Krgović ističe da se dešava da mladi dođu u Dom sa razvijenim poremećajem ličnosti, usljed trpljenja ozbiljnih problema u porodičnim odnosima.

"Takvo stanje, ako se ne koriguje, može dovesti do antisocijalnog poremećaja ličnosti i zbog toga mogu biti skloni da izvrše neko krivično djelo", objašnjava doktor.

Nova klinika za psihijatriju u Podgorici nije još otvorila dugo najavljivano odjeljenje za maloljetnike. Problem je i nedostatak kadra. U Crnoj Gori trenutno rade tri dječija psihijatra, koji ne mogu da pokriju potrebe građana. Mnogi maloljetni pacijenti iz Crne Gore se upućuju u Institut za mentalno zdravlje u Beogradu. I tamo su imali nedovoljan broj dječjih psihijatara, koji su riješili uključivanjem opštih psihijatara u preglede adolescenata što bi, smatraju sagovornici, moglo i ovdje da se uradi.

Djeca završe u Ljuboviću i bez počinjenog krivičnog djela

Iz Osnovnog suda u Herceg Novom za CIN-CG kažu da trenutno nema postupaka koji su u toku, a u kojima su oštećeni ili okrivljeni štićenici Doma u Bijeloj. U posljednjih pet godina bilo je, međutim, osam pravosnažnih presuda u kojima su korisnici Doma bili vinovnici krađa, tuča i nekih drugih prestupa.

Nakon prvih osam godina života provedenih u Domu u Bijeloj, po odluci Centra za socijalni rad u Herceg Novom, Stefan se vratio svojim roditeljima, ali i kući se, nažalost, kaže, nastavilo nasilje, pa je pobjegao.

"Otišao sam u policiju i prijavio roditelje. Centar za socijalni rad me poslao u Ljubović, iako nijesu smjeli da me pošalju tamo, jer nijesam ništa loše uradio. Tamo sam od 12. do 14. godine prošao golgotu, maltretiranje od strane vršnjaka bilo je svakodnevno".

Nakon Ljubovića, Centar ga je poslao kod oca, roditelji su se u međuvremenu rastali.

"Otac je bio dobar prema meni kad sam se vratio, ali je ubrzo preminuo".

Nakon toga, kaže, bio je prepušten ulici, počeo je da koristi psihoaktivne supstance, ali i da krade.

"Snalazio sam se. Nikog nije bilo briga za mene".

Tako je, ovog puta s razlogom kaže, završio u Ljuboviću:

"Tada mi je više zaposlenih pomoglo. Sud je odobrio moju želju da tokom kazne neko vrijeme budem u manastiru. Tamo sam se odvikao od štetnih navika".

Dijete ne želi da uradi nešto loše, nego nema ko da brine o njemu, kaže Stefan i apeluje na centre za socijalni rad da pomognu toj djeci, a ne da većina njih, kako tvrdi, kad izađe iz institucija, završi na ulici i u zatvoru.

Kada je odslužio kaznu, gotovo niko se, tvrdi, nije interesovao šta se sa njim desilo.

"Samo sam od dva profesora iz Ljubovića imao podršku, ali od onih od kojih je trebalo - država, ministarstvo, centri ne. Ja sam psihički nestabilan, imam zdravstvenih problema, sve to nosi posljedice", tužno navodi Stefan.

Iz hercegnovskog Centra za socijalni rad, CIN-CG nije dobio odgovore na brojna pitanja, pa ni zašto se dešava da upute dijete bez roditeljskog staranja u Ljubović, a da pri tom ono nije počinilo krivično djelo.

Iz podgoričkog Centra za socijalni rad tvrde da to kod njih može da se desi jedino ako je potrebno odmah negdje smjestiti dijete, ali samo privremeno, nikako na duže vrijeme.

Ojačati porodice da ne šalju djecu u Dom

U Dječjem domu Mladost u Bijeloj potpuno je promijenjena struktura djece koja borave u toj ustanovi, pa ima više od polovine štićenika sa smetnjama u razvoju.

Iako se broj djece u Domu prepolovio posljednjih godina, broj djece sa razvojnim poteškoćama porastao je gotovo duplo samo u posljednje tri godine.

Dom u Bijeloj se mnogo promijenio, ističe direktorka, navodeći da je nekada boravilo i do 200 djece, od čega ih je samo nekoliko imalo dijagnostifikovane probleme u razvoju.

"Djeca sa smetnjama u razvoju imaju šest do 30 puta veću vjerovatnoću da će biti smještena u ustanove u poređenju s djecom bez takvih smetnji", kaže za CIN-CG Servadei.

On ističe da treba angažovati još najmanje 50 socijalnih radnika, koji bi radili sa porodicama na lokalnom nivou.

Iz podgoričkog Centra za socijalni rad ističu da imaju 12 voditelja slučaja, koji rade na 1.400 predmeta.

"Jedan prati oko 140 porodica, a preporuka je da prati 30 do 40 porodica", kažu iz Centra.

S obzirom na to da u Crnoj Gori nije razvijeno hraniteljstvo za djecu sa smetnjama u razvoju, a JU Zavod Komanski most koji preuzima brigu o punoljetnim građanima sa smetnjama je već popunjen, ozbiljan problem je i gdje će štićenici kad napune 18 godina.

Iz Komanskog mosta nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG koji su kapaciteti ustanove, da li su popunjeni i kolika je lista čekanja.

I direktorka Doma u Bijeloj i Ružić Stajović ističu da situacija u Domu upozorava da bi trebalo ojačati porodice kako ne bi slale djecu u domove, posebno kada su u pitanju djeca sa smetnjama u razvoju. Iz Juventasa predlažu da se sistematizuje usluga porodičnog saradnika, a direktorka Doma predlaže uvođenje tzv. "predah roditeljstva", kao u Norveškoj, za šta, kaže, nije potrebno puno novca.

"Roditelj je nekad samo preumoran. U Norveškoj djeca žive u svojim biološkim porodicama, a roditelji imaju pravo da jednom u 15 dana ili sedmično, dijete dva, tri dana smjeste u neko prilagođeno okruženje", navodi Savić.

Krgović je istakao da njegovo iskustvo takođe govori da su u Domu najizazovniji slučajevi djeca sa intelektualnim smetnjama.

"Inkluzija znači da ne gledamo njih kao da imaju neki nedostatak, nego da je društvo defektno jer nema uslove za njih", ističe doktor.

U okviru Doma Mladost od 2019, funkcioniše i mala grupna zajednica za djecu sa smetnjama u razvoju u Bijelom Polju, koja još nema licencu. Savić je objasnila da je u Bijelom Polju većina te djece nepokretna, a da u našem sistemu nedostaje ustanova zdravstveno-socijalnog tipa za djecu sa teškim smetnjama, bez roditeljskog staranja, kao što imaju Bosna i Hercegovina i Srbija.

Većina djece ima roditelje, nema usvajanja, nedovoljno hranitelja

Više od 90 odsto djece koja borave u Domu Mladost ima roditelje, kaže za CIN-CG direktorka Savić. Objašnjava da roditelji zbog različitih problema ne mogu o njima da brinu - od psihijatrijskih bolesti, bolesti zavisnosti, skitnje, kriminala, nasilja, siromaštva, tjeranja djeteta da prosjači…

U Domu u Bijeloj je, u posljednjih pet godina, bilo smješteno godišnje od 71 do 86 djece. Ustanova raspolaže sa osam stambenih jedinica, svaka oko 250 kvadratnih metara i djeca su raspoređena po njima prema polu i uzrastu.

Najmlađi štićenik ima dvije godine, a najstariji 19, ali većina su starijeg školskog uzrasta. Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti iz 2013. godine zabranjeno je smještanje djece ispod tri godine u ustanove socijalne i dječje zaštite, osim u izuzetnim okolnostima. Strategija deinstitucionalizacije predviđa da se ta granica podigne i da djeca do sedam godina starosti ne borave u domovima.

Nijedno dijete iz Doma u Bijeloj nije usvojeno u posljednjih pet godina, kaže za CIN-CG direktorka Savić. Objašnjava i da je za usvajanje potrebna saglasnost roditelja ili oduzimanje roditeljskog prava.

"Uvijek ima interesovanja za usvajanje, ali nije lako doći, ako nema saglasnosti roditelja, do pravosnažne sudske presude", kaže Savić.

U Strategiji deinstitucionalizacije piše da je u Crnoj Gori od 2020. do 2023. usvojeno samo 12 djece.

"Stopa usvojenja dvostruko se smanjila u odnosu na prvu deceniju 2000-ih i najniža je u cijelom regionu Centralne i Istočne Evrope", piše u dokumentu.

U Crnoj Gori je najviše razvijeno srodničko hraniteljstvo, a nesrodničkog i specijalizovanog je znatno manje.

Prema podacima MSSD prošle godine je na srodničkom hraniteljstvu bilo 332 djece, na nesrodničkom 88, a na hraniteljstvu uz intezivnu i dodatnu podršku 10.

Strategijom deinstitucionalizacije je, između ostalog, predviđeno da se broj hraniteljskih porodica do 2027. poveća za 15 odsto.

U Strategiji za razvoj socijalne i dječje zaštite se ističe da sistem hraniteljstva nije razvijen dovoljno, procjena i priprema hranitelja i djece je neadekvatna, a broj hraniteljskih porodica je nedovoljan.

U podgoričkom Centru za socijalni rad kažu da se u posljednje dvije godine broj prijava za hraniteljstvo smanjio. Takođe naglašavaju da se češće dešava da se djeca iz hraniteljskih porodica na kraju ipak smjeste u Dom, nego da djeca iz Doma odu kod hranitelja. Oni očekuju da Centar za hraniteljstvo značajno poboljša razvoj hraniteljstva, ali i rastereti rad centara za socijalni rad.

Iako je planom transformacije Doma od 2020. do 2024. bilo predviđeno uspostavljanje Centra za hraniteljstvo u Bijeloj, od toga se odustalo.

Centri za hraniteljstvo će, kažu iz MSSD, biti ubrzo uspostavljeni, jedan u Podgorici i dvije područne jedinice na sjeveru i jugu.

"Novi model hraniteljstva treba da odgovori na potrebe sve djece, jer razvija različite oblike hraniteljstva sa posebnim akcentom na specijalizovano hraniteljstvo, a samim tim će se povećati i broj hraniteljskih porodica", ocjenjuju iz resora Damira Gutića.

Ministarstvo će predložiti, tvrde, novi Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti u 2025. Njime je predviđeno unapređenje usluga i materijalnih davanja u cilju unapređenja kvaliteta života djece bez roditeljskog staranja. Novi Zakon, kaže Servadei, trebalo bi da predvidi i izdašniju finansijsku podršku za hranitelje.

Nedovoljna podrška nakon izlaska, nema zainteresovanih za rad u Domu

"Posljednjih pet godina niko nije upisao fakultet, jedva završe i srednju školu", navodi direktorka Doma.

Ono što mi sada imamo ovdje, upozorava direktorka, su djeca koja imaju i 12 godina, a koja nikada nisu išla u školu, ili kao da nisu:

"Dešava se da imaju svjedočanstvo da su završili četvrti razred, a ne znaju da uzmu olovku u ruku. Ogroman trud je potreban da bi se ta djeca zainteresovala za školu".

Ombudsman ocjenjuje da su njihova obrazovna postignuća na očekivanom nivou i zbog nedostatka kadra u okviru ustanove.

Nema zainteresovanih ljudi da rade u Domu, tvrdi direktorka.

"U posljednja dva mjeseca dva puta je Dom raspisivao oglase za vaspitače i stručne radnike i niko se nije javio".

Iz kancelarije Ombudsmana za CIN-CG kažu da vide veliku angažovanost svih zaposlenih, ali da ova ustanova nema uslova za dostizanje minimum standarda za adekvatan rad i postupanje.

"Nerijetko se događa da je jedan vaspitač raspoređen na dvije porodice (oko 17 djece) što predstavlja poseban izazov kada se ima u vidu višeslojnost problema korisnika", navode iz te kancelarije.

Direktorka Doma predlaže i da se u novom zakonskom rješenju pojednostave uslovi za zapošljavanje, odnosno da se da rok od godinu dana za polaganje državnog ispita, a ne da se to traži unaprijed.

Nadležnost Doma ne bi trebalo da bude briga o zapošljavanju i smještaju punoljetnih štićenika, već bi o tome trebalo da brinu opštine i centri za socijalni rad.

"Iako to nije naš posao, mi ipak tražimo štićenicima stan i posao", kaže direktorka.

"Dom obezbjeđuje sertifikovane obuke za konobare, krojače, manikire, spasioce na plaži, kuvare. Djeca koja su boravila ovdje, pet godina imaju pravo na materijalno obezbjeđenje porodice", kaže Savić.

Iz Ministarstva tvrde da svako dijete koje napušta Dom dobija psihološku podršku za napuštanje institucije. Iz podgoričkog Centra za socijalni rad kažu da imaju na raspolaganju dva stana u Podgorici za punoljetne štićenike Doma, ali i da u njima trenutno ne boravi niko. Oni potvrđuju da se u praksi često dešava da im Dom obezbijedi uslove za izlazak.

"Dijete koje boravi duže izlazi sa više hiljada eura u život", navodi Savić.

Međutim, dešava se da kada izađu taj novac neracionalno koriste i brzo ostanu bez ičega.

"Sa njima se priča i objašnjava da novac treba da im traje".

Iz Juventasa ocjenjuju da bi ovaj problem bio rješiv kroz programe koji će biti usmjereni na što bolju pripremu djece za izlazak iz institucije - naučiti ih kako da upravljaju budžetom, vještinama potrebnim za posao, komunikacijskim vještinama…

U Analizi o položaju djece i mladih pod institucionalnom zaštitom, koji je uradio Juventas, piše da je od devetoro intervjuisanih mladih koji su izašli iz Doma, njih petoro nezaposleno, a većina ostalih nemaju u potpunosti regulisan radni status.

Šef UNICEFA ocjenjuje da lokalne samouprave imaju važnu ulogu da obezbijede smještaj, dok im privatni sektor može pomoći zapošljavanjem i stipendiranjem.

Stefan sa početka priče danas živi u Srbiji. Ima posao i stan, ali ne zahvaljujući institucijama.

"Prvo sam dobio posao i smještaj od čovjeka koga sam upoznao dok sam bio u manastiru. Onda sam preko jednog poznatog pjevača upoznao jednog gospodina iz Srbije, koji me je bukvalno usvojio i ja ga smatram svojim ocem. Živim već tri godine sam, ali on mi pomaže", ističe Stefan.

On je i pored teške priče, uspio da se izbori sa nedaćama, ali i da bol pretoči u stihove, kao reper.

"Volio bih da radim u nekoj organizaciji, da pomažem djeci koja borave u domovima", zaključuje Stefan.

( Tijana Lekić, Maja Boričić )