Reporter "Vijesti" u pčelinjaku Nenada Ivovića u Spužu: Harmoniju čovjeka i pčele ometa vrijeme

Stotine rojevitih zujalica, kompleksna arhitektura i hijerarhija, simfonija larvi, matica, trutova i radilica, marljivi rad i saradnja, samo su dio divlje medolije koja se odigrava u pčelinjim košnicama.

Iako često predstavljene kao opasne, a ljeti i posebno nepoželjne, činjenica je da se bez pčela ne može. One svoju nježniju stranu otkrivaju samo rijetkima.

Uvid u tu njihovu pitomiju stranu, “Vijesti” su dobile u Spužu, u maloj oazi porodičnog mira pčelara i odgajivača matica Nenada Ivovića.

Ovdje su pčele kao i šarenoliko cvijeće na svakom dijelu imanja, a njihov promet od košnica do biljaka ne prestaje.

U blizini nema saobraćajnica, pa zvuk jedino prave medonoše, a pripomažu i kokoške, mačke i pas. Iako se ne vide odmah po dolasku na imanje, ispod ljetnjikovca se prostiru desetine košnica na nekoliko livada, a oko svake od njih se vrzmaju stotine crnih rojevitih tačaka.

Oktobar je došao i prošao, ali se uprkos očekivanim novembarskim hladnijim danima, ovdje život ne gasi već vrvi - kao u proljeće ljeto. Tako izgleda posao za ionako vrijedne pčele još ne prestaje, pa je u ovo doba godine čudno iskusiti ovoliko obilje zujalica i za očekivati je da se pčele pripremaju za zimu. To se ipak ne dešava...

Klima je sve

Ivović je pojasnio da osjećaj ne vara, da pčele direktno zavise od klime, ali da klimatske promjene prave značajan problem, jer neprilike i izostanak polena ne daju pčelama dovoljan prostor za razvoj. Ističe da je to posebno primjetno posljednjih godina, jer matice zbog velikih vrućina sve više smanjuju polaganje jaja. Šaljivo je naglasio i da je pčela štedljiva, da ne želi da se razmnožava ako nema čime da hrani mlade ili da pokrije leglo.

Pojasnio je i da na svijetu postoji oko 20.000 vrsta pčela, dok je u Crnoj Gori zastupljena siva kranjska koja ja odlično prilagođena ovom podneblju. Ipak, kako kaže, u pčelinjem leglu je 34,5 do 35 stepeni Celzijusa, a košnice nisu kao u prirodi, u šumi, stijeni, uvali ili drvetu, već na otvorenom, gdje temperature dosežu i 50 stepeni. Dodao je da toplota za pčelu znači i veliki unos vode i rashlađivanje, što traži hranu i energiju zbog čega su uslovi za pčelarenje u sistemu globalnog zagrijavanja i promjena temperature sve teži - i za pčelu i za pčelara.

“Sve je vezano za klimu, pčela je već sada trebala da uđe u zimski režim života, međutim ovi dani su izuzetno topli i umjesto da je matica prekinula sa leglom, i dalje je zastupljenost legla velika - što nije dobro. Dolazi do takozvanog iscrpljivanja zimskih pčela, jer se polovinom jula i avgusta rađaju pčele koje su ‘masnije’ i spremnije za zimu. One jedu pojačanu i bolju hranu da bi preživjele zimu i sa proljeća mogle da odgoje nekoliko generacija. Inače, pčele u prirodi žive 35 do 40 dana, a zimska je dugoživeća, i od nje zavisi kakve će generacije da budu s proljeća. Važno je da zdrave uđu u zimu sa dovoljnom količinom hrane jer od toga zavisi i iskorišćenost naredne godine, a ako pčela ne uspije da zazimi teško da možemo očekivati da naredna godina bude dobra, bez obzira što će da bude medonosna”, naglasio je Ivović.

Sezona je pčelama, kako kaže, direktno vezana za vrijeme, pa čovjek ne može da im diktira, već samo da se prilagodi. Pojasnio je da bi najbolje bilo da se one povuku već oko 1. novembra, da miruju, da se ne troše i spremaju za proljeće, ali da to nije bilo tako prošle, pa ne vjeruje da će biti ni ove godine. Tvrdi da su pčele legla pravile do nove godine i da taj proces gotovo nisu ni prekidale, zbog čega je i on u problemu, jer bez zime pčele više i jedu, što traži dodatnu hranu za njihovo zimovanje. Zato u jesen moraju, ako priroda ne uradi svoje, da to nadomjeste iz šećernih i invertovanih sirupa, pogača...

Ivović je kazao i da bi volio da su se razgovor i posjeta desili prošle godine jer je bila mnogo bolja, dok je u ovoj med vrcao samo simbolično, odnosno gotovo da ga nije ni bilo.

“Jednostavno, ovaj kraj ove godine nije pružio dovoljnu pašu, pa čak ni za razvoj, a ne za ubiranje nekog viška. Početak sezone je bio dobar, međutim onda su počele kiše u vrijeme kada su glavne medonosne cvijetnice cvjetale na ovom području, pa pčele to nisu mogle da iskoriste. Kasnije su krenule nesnosne suše i vrućine i čini mi se da je u ovoj godini bilo više kontinuiranih dana od 40 i više stepeni, što je za nas - kao grad za biljke. To je zadesilo pčelarstvo u našem kraju i mislim da se malo ko u centralnom dijelu Crne Gore ove godine može pohvaliti da je mogao da vrca med. Bilo je pitanje opstanka pčela, kako ih održati i sačuvati, da one zdrave i dobre uđu u zimu sa dovoljnom količinom hrane. Jer od toga zavisi kakva će biti iskorišćenost naredne godine”.

Matica ključ zajednice

Veliki broj pčelara pčele seli u određenom dijelu godine, kako bi iskoristile i cvijetnice sa brda i planina, međutim ne i Ivović. On je pojasnio da se uzgojem matica bavi posljednje četiri godine, pa mu taj proces ne dozvoljava da pčele tek tako izmjesti. Za njega, matica je esencija zajednice, od koje, kako kaže, direktno zavisi da li su pčele mirne ili sklone ubodima, veličina društva, količina sakupljenog nektara...

Jednu pčelinju zajednicu čini matica, stotine do hiljadu trutova, kao i nekoliko desetina hiljada radilica, a Ivović ima 90 društava. Ističe da svako od njih potpuno različito i mala priča za sebe, i da svako na okupu drži matica. Kako kroz smjeh kaže, matice su loše majke jer samo rađaju, dok radilice odgajaju mlade.

“Jedna dobra matica u sezoni snese od 1.500 do 2.000 jaja, odnosno više nego sopstvenu težinu. Radilice izgrade ćeliju u koju matica snese jaje i pčele poslije trećeg dana, hrane tu larvicu matičnim mliječom, što se nastavlja do osmog dana nakon čega se zatvaraju, i stvara se matičnjak. Iz njega nakon 16 dana izlazi matica, a prije toga pčele izvidnice pronalaze novo stanište. Kada se zatvori prvi matičnjak, pčele radilice, trutovi i matica, i roj ide u novo stanište, ulaze i grade saće, koje je savršenstvo graditeljstva i urađeno u mrklom mraku”, pojasnio je on ovaj proces...

Kako kaže, odgajanje matica je poseban i vremenski osjetljiv posao, zahtijeva djelovanje na vrijeme i rad tokom velikih vrućina. Matica, ističe Ivović, odmah nakon nove godine snese desetine ili stotine jaja, a taj proces je vremenski izuzetno precizan, kako bi pčele bile najbrojnije kada priroda bude mogla najviše da ponudi. Dodao je da se ishrana pčela u Spužu najviše bazira na vrijesku, a u rano proljeće na džanjama, drijenu, voćkama, žalfiji, i kasnije na livadskom cvijeću i drači.

Država ima sluha

Upitan imaju li neku pomoć države, s obzirom na to da su prepušteni na milost i nemilost prirodi, Ivović je naglasio da Ministarstvo poljoprivrede svake godine u martu ili aprilu raspisuje javni poziv za matice, čime se pčelarima olakša kupovina, a paralelno novac dobijaju i oni koji ih uzgajaju. Posao mu, kako kaže, olakšava i danilovgradska “Kuća meda” kojoj matice prodaju, nakon čega ih oni dalje dijele pčelarskim udruženjima i pčelarima.

“To nije samo taj javni poziv, već ih ima i za kupovinu opreme, ljekova, voska... To je vrlo značajna pomoć za pčelare i stoji da su pčelari jedni od najorganizovanijih poljoprivrednih proizvođača. Olakšava i ‘Kuća meda’ jer tu možemo da predajemo vosak za preradu u satne osnove, po dosta povoljnim cijenama i sve ostalo je dosta povoljnije nego na tržištu”, naveo je on.

Ivoviću se fascinacija pčelama vidi na licu, a i ne krije je, pa pojašnjava da je riječ o insektima koji su istorijski najviše proučavani, da kod njih gotovo nema nepoznanica, te da ljudi vezu sa njima produbljuju više hiljada godina. Naglasio je da pčele nisu toliko brojne u prirodi, pa se njihove zajednice obično kreću oko nekoliko desetina hiljada, dok ih ljudi uzgajaju u društvima od 60 do 80 hiljada komada, kako bi mogli da uzmu višak meda i izvrcaju ga.

Ističe i da su najkorisnije kada je u pitanju očuvanje biodiverziteta, jer se više od 80 odsto biljnih vrsta razmnožava oprašivanjem, što im pčele značajno olakšavaju.

Ivović kaže da vjeruje i da je svaki treći zalogaj u ljudskim ustima zasluga medonoša, te da su, osim meda, korisni i polen, perga (prerađeni polen kojim pčele hrane larve). Posebno je istakao propolis kao antibiotik, a pojasnio je da njime pčela zatvara pukotine i dezinfikuje stanište.

“Kada se desi da im miš uđe u stanište, one ga nakon smrti propolizuju i balzamuju kako im ne bi zatrovao sredinu, i to sprječava proces raspadanja. Slično se dešavalo u slučajevima faraona, ispitivanjima sarkofaga su pronašli da su balsamovanja vršena uz propolis i med, a pronašli su i ćupove meda koji je bio jestiv, ali je izgubio kvalitet nakon protoka vremena. Ovakav odnos traje od pračovjeka, do danas”.

Fascinacija većini nije prva misao kada im pčele ljeti nenajavljeno posjete domove, ili ih iritiraju zujanjem ili bocnu, ali je posmatranje stotine insekata u sinhronizovanom radu u košnici potpuno nova dimenzija. Uposleni mirni roj uopšte nije reagovao kada ih je Ivović izvukao na jednoj od rešetaka.

Izbliza, kolekcija larvi i ogromna tamno-žućkasta fleka koju ustvari čine stotine sihnronizovanih pčela, pokazuje kako brinu da društvo ide naprijed i da onima nerazvijenima, smještenim u saću, ništa ne fali.

Osjećaj posmatranja ovog svemira u malom sa daljine od 20 centimetara, bez ikakve opreme, ne može da nadomjesti niti pruži bilo koji dokumentarac.

Med kao životni stil

Ivović je naveo da je med lijep, ali da se razgovor uvijek svodi na njega, dok se zanemaruju ostali proizvodi koje daju pčele, kao što su polen, perga, matična mliječ, njihov otrov (za kozmetiku i reumu), kao i inhalacije pčelinjim vazduhom iz košnice za bronhijalne probeleme i astmu...

“Od pčele nema šta nije korisno, ali je značajno med i proizvode uvrstiti u svakodnevnu ishranu, i treba da nam postane stil zdravog života, pa apelujem na mlade roditelje da djecu uče da koriste pčelinje proizvode. Najbolje je dogovoriti sa svojim pedijatrom, s obzirom na to da se kaže da ne treba koristiti ove proizvode prije prve godine, zbog mogućnosti dobijanja botulizma - pošto bebe još nemaju odbrambene mehanizme za neke od spora. Ali, nakon godine, sve može da koristi, tako i propolis”, istakao je on.

Ivović je dodao da smatra da pčelinje proizvode treba protežirati u školskim ustanovama i vrtićama, svim kompanijama koje se bave organizovanom ishranom, bolnicama, vojsci, te da se med ne treba koristiti samo kao lijek i melem.

( Mirko Kotlaš )