Pop Ćira i pop Spira

Kada sam pročitao da je i Vladimir Joković čašćen od SPC nekim odlikovanjem nisam bio iznenađen, jer odavno je on to zaslužio. Zbog doprinosa srpskom karateu a ne srpskom jeziku i poljoprivredi. Marko Parezanović mi je, uostalom, svjedok. Više mi je pažnju privuklo ime ili naziv ordena - Svetog Arsenija Sremca. Pošto je jedini Sremac za koga sam do tog momenta čuo bio pisac Stevan, autor urnebesnog štiva Pop Ćira i pop Spira, onda mi se baš u njegovom djelu ukazao i odlikovani Joković. Eto dvostruke veze ministra poljoprivrede i nosioca crnog pojasa (treći dan), sa Sremcima. Jedna sa ovim svetim Arsenijem a druga sa zemaljskim Stevanom, odnosno jednim njegovim junakom. Ko je čitao Popa Ćiru i popa Spiru, sigurno se sjeća da su seljani male austrougarske varoši u Vojvodini, popa Spiru zvali pop Hala. Halav se i danas kaže za nekog ko je proždrljiv. Nezasit. A pop Spira je bio baš takav, posebno kada su krofne u pitanju, mogao je pojesti punu korpu za veš. Piše Stevan Sremac. Cetinjani bi dodali da mu puna kada ili puna satelitska antena krofni, ne bi bilo mnogo. Prosto, krofne su njegova slabost. Zato je Stevan Sremac zaslužan što je ministar Joković ušao u srpsku literaturu, a sveti Arsenije (Sremac) što je u zakoračio i u srpsku istoriju. Kao nekad Peđa Bošković, pa onda Milorad Vučelić, a nedavno i onaj Vraneš, dogodine u Prizrenu.

E sada, da bi prikrili Mirka Parezanovića i njegovu preporuku, ili još više nedužne krofne, davaoci odlikovanja Jokoviću i njegova stranka su smislili sjajan izgovor - Svetog Petra Cetinjskog. Ni manje ni više! Naime, u Sremskim Karlovcima je prije skoro 250 godina, kad nije bilo Marka Parezanovića i BIA-e, Vučevića i Mandića, srpskog sveta i ruskog gulaga, hirotonisan mitropolit Petar Prvi, genijalni vladika i vladar, utemeljivač moderne crnogorske države, koji bi po standardima istog tog Jokovića, ili još goreg Mandića, danas bio “zec sa Belvedera” ili “prokleti car Dukljanin”.

Sveti Petar, čije ime nosi bulevar u kome živim, iskorišten je da bi se sakrili pomenuti Parezanović, krofne i izdaja građanske i evropske Crne Gore. I to je jedan od razloga koji me lično dirnuo i motivisao za kolumnistički protest. Jer ako crkva koja odlikuje, kao i sami odlikovani prvaci, mogu da brane onaj nesuđeni bulevar Ratka Mladića u Beogradu, mogu i ja valjda ovaj realni, Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici.

A koliko ministar Joković ima veze sa nasljeđem i zaostavštinom Svetog Petra Cetinjskog, toliko i pop Ćira, Andrija Mandić, ima dodira sa Evropskom unijom i njenim vrijednostima. Lideru NOVE, naime, EU služi samo kao mantra da bi sakrio nacionalistički i antievropski projekat razgradnje Crne Gore kao građanskog i istinski evropskog društva. Sa 10 odsto podrške birača, koliko teži njegova stranka, Mandić se ponaša kao da ima ne samo prostu već i dvotrećinsku većinu, koristeći se glasovima Spajića, Bečića, Ibrahimovića i Đeljošaja - kao svojim.

Sakriven iza takozvane parlamentarne većine, Mandić neskriveno i bez pardona gazi građanski i evropski karakter Crne Gore, sve sa ciljem sprovođenja federalizacije države, po etničkim šavovima. Ako ne vjerujete Marku Parezanoviću, evo ga još jedan Mandićev pajtos, izvjesni Zoran Čvorović, profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu. “Rješenjem ustavnoga statusa srpskoga jezika, automatski bi se otvorilo pitanje neodrživosti građanskog karaktera Crne Gore. Jer, država koja ima dva službena jezika, koji su izrazi dva različita nacionalna identiteta i od kojih ni jedan nema apsolutnu većinu, ne može biti građanska država”, zaključuje Čvorović u nedavnoj analizi. Uz dodatak da Crnogorcima treba zaprijetiti raspadom države ako ne prihvate „kompromis“. I valjda sa koncepta građanske države pređu na etnički.

Da je u potpunom saglasju sa pomenutim Čvorovićem, ubrzo je, na kanabeu kod Milomira Marića, potvrdio sam Mandić: “Tražimo da naš jezik bude službeni. A sjutra ćemo tražiti da se u javnim službama, policiji i vojsci nađe procenat Srba kakav smo imali na popisu”.

Kao što su Milošević, Karadžić i Mladić, osuđeni ratni zločinci i Mandićevi idoli, davno zaključili da se jugoslovenska ideja kao superiorna, evropska, multietnička i multikonfesionalna, može najbolje ubiti u Bosni i Sarajevu, tamo gdje je pustila najdublje korijene - tako danas, polaznik iste škole, gađa Crnu Goru u njene temelje, koje su postavili Vojislavljevići i Balšići a pod krov stavili Petrovići - a to je multietnički i građanski karakter države.

Ali nije kriv šef parlamenta. Nesuđeni Gandi, pomiritelj, za samo par mjeseci razobličio je sopstvenu prevaru i prikazao se u punom i pravom svjetlu. Kao vojnik Sedmog bataljona, ili zec iz Zagoriča.

Sve pomenuto, naravno, ne bi bilo moguće da nije voljnih i nevoljnih saučesnika, lidera i poslanika iz redova Mandićevih partnera. PES je klijentelistička skupina koja bi za poslanički ili ministarski mandat prodala majku a ne državu, Demokrate su odavno političko krilo militantne i proruske SPC, dok ni Ervinu ne bi bilo mrzno da njegova stranka, odnosno narod koga eksluzivno predstavlja, dobije kvote u policiji, vojsci, diplomatiji. To, uostalom, i sam nerijetko traži, kao nedavno u Baru. Jedini koji se u aktuelnoj većini koprca i buni protiv politike razaranja državnih temelja jeste Nik Đeljošaj. Samo još nije jasno da li to radi zbog spoznaje o posljedicama Mandićevog liderstva ili da bi preduprijedio eventualno procesuiranje koje mu najavljuje ZBCG koalicija. Čime samo potvrđuju da su gori i od onog Đukanovićevog, najgoreg DPS-a. Jer kad bi ih zapalo, najveći fanovi Putina, i njegovog gulaga, znali bi da ovdje naprave još stariji i ljepši Sibir. Državom bi vladala mafija gore nego u Milovo vrijeme, korupcija bi bila oblik društvenog uređenja, jednoglasje forma takozvanog dijaloga. Svako ko bi se pobunio protiv gulaga bio bi uhapšen, likvidiran ili u najboljem slučaju protjeran. Kao izdajnik i strani plaćenik. Uostalom, Putinov zakon, još stariji i ljepši, u rukama Mandićeve koalicije čeka pogodan momenat da se stavi u skupštinsku proceduru. A strani agenti ili zečevi, kako ih zove mali pipun od Zogovića, neka se spreme!

Još jednom da ponovim, Crna Gora sa Mandićem nikad neće ući u EU što potvrđuje i njegovo nedavno saopštenje u kome nam se ruga i kaže da bi, da je ranije zauzeo vlast po dubini i širini, a od Spajića i Bečića napravio marionete, CG već bila članica EU. Iako svi znamo šta je bio cilj politike koju je promovisao - Crna Gora kao 27. izborna jedinica Srbije. Vjerovatno je Mandić nedavnim saopštenjem mislio - Srbija će jednog dana, 2050. recimo, ući u EU, a time i ta njena 27. izborna jedinica, koja se nekad zvala i Zetska banovina. Zato je, za početak, promijenio grb Skupštine. I izmjestio zastave. A neka se spreme jezik, državljanstvo, himna i mauzolej.

Zastrašujuće, zar ne. Zato utjehu nalazim u literaturi. Ispada, jedini spas za građansko društvo je da se pojavi neki učitelj Pera. Koji će svojim šarmom i mudrošću da razbije ustajalu, provincijalnu većinu. I izazove svađu i njihov razlaz. Kao kod Stevana Sremca.

( Željko Ivanović )