Na crnogorskim putevima od početka godine do kraja septembra stradalo 11 pješaka: Ni "zebra" nije utočište

Na crnogorskim putevima od početka godine do kraja septembra stradalo je 11 pješaka, a povrijeđeno 313 - 84 teže, a 229 lakše, podaci su Uprave policije (UP).

Pješaci često nisu sigurni ni na pješačkim prelazima, što potvrđuje i prošlonedjeljni slučaj kada je petogodišnje dijete teško povrijeđeno u Podgorici. S druge strane, analize nadležnih pokazuju i da pješaci nerijetko ignorišu saobraćajne propise i “pretrčavaju” drumove gdje god stignu...

Profesor Mašinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore Boško Matović objašnjava da se saobraćajne nezgode pješacima najčešće dešavaju u urbanim područjima gdje je povećana pješačka aktivnost i obim saobraćaja.

“Stradanje ranjivih učesnika u saobraćaju, a posebno pješaka izaziva veliku zabrinutost javnosti. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), polovinu od svih poginulih u saobraćajnim nezgodama u svijetu čine ranjivi učesnici u saobraćaju, pri čemu oko jedne četvrtine čine pješaci. U Crnoj Gori je učešće poginulih pješaka u ukupnoj strukturi poginulih 21%, što je skoro duplo više u odnosu na razvijene zemlјe svijeta”, rekao je Matović.

Napominje da je unapređenje pješačke i biciklističke staze osnovni preduslov za bezbjednije kretanje “ranjivih učesnika u saobraćaju”.

Ponašanje vozača kritično

Matović naglašava da je ponašanje vozača kritično i da brza vožnja dovodi do smrtnih ishoda kod pješaka.

“Vjerovatnoća smrtnog ishoda u saobraćajnim nezgodama u kojima su učestvovali pješaci je u funkciji sudarne brzine. Ova zavisnost je opisana matematički i ukazuje da pri brzini od 30 kilometara po času, pješaci imaju 90 procenata šanse da prežive, dok pri porastu sudarne brzine ova vjerovatnoća opada. Pri sudarnoj brzini od 45 kilometara po času postoji 50 odsto vjerovatnoće da će pješaci preživjeti, a pri povećanju sudarne brzine za 15 kilometara po času, ova vjerovatnoća opada za čitavih 40 procenata. Pri sudarnoj brzini od 80 kilometara po času, a i više, pješaci gotovo da nemaju šansu da prežive”, objasnio je.

Ističe da se, istorijski gledano, Podgorica razvijala kao automobilski grad, jer su zahtjevi građana “najčešće realizovani ovim vidom prevoza”.

“Decenijama unazad nijesmo imali alternativu za realizaciju svakodnevnih putovanja u glavnom gradu. Međutim, posljednjih godina je došlo do promjene svijesti i primjetno je jačanje sistema javnog gradskog i prevoza vozilima mikromobilnosti. Ovakve trendove je neophodno nastaviti kroz jačanje voznog parka javnog prevoza i izgradnju saobraćajne pješačke i biciklističke infrastrukture”, rekao je Matović.

Nepoštovanje semafora

Iz UP su u odgovorima precizirali da su u istom periodu službenici saobraćajne policije sankcionisali 86 pješaka koji su prelazili ulicu na mjestima koja za to nijesu predviđena. Naglašavaju, međutim, da policajci u najvećem broju slučajeva djeluju preventivno i “upozoravaju pješake koji su se zatekli u vršenju saobraćajnih prekršaja”.

Profesor Matović ističe da su najčešći “ilegalni prelasci kolovoza najčešći prekršaji pješaka”.

“Pojedini pješaci pokušavaju da pređu ulicu i dok je crveni pješački signal na semaforu i u tim situacijama izloženi su većem riziku stradanja. Istraživanja u Podgorici ukazuju na to da skoro petina pješaka prelazi kolovoz za vrijeme crvenog pješačkog signala na semaforu, što povećava vjerovatnoću učešća u saobraćajnim nezgodama za osam puta više u odnosu na legalne prelaske. Pored toga, identifikovano je da u Podgorici oko 14 procenata pješaka prelazi kolovoz van pješačkog prelaza na mjestima gdje se u neposrednoj blizini oni nalaze, kao i da oko osam procenata pješaka koristi mobilni telefon tokom prelaženja kolovoza. Ova ponašanja pješaka značajno povećavaju vjerovatnoću učešća u saobraćajnim nezgodama”, rekao je on.

Naglasio je da su raskrsnice kritične lokacije na kojima se, kako kaže, dešavaju konfliktne situacije između pješaka i drugih učesnika u saobraćaju.

“Čak i nakon uvođenja svjetlosne saobraćajne signalizacije, saobraćajne nezgode sa pješacima se i dalјe događaju na ovim lokacijama. Ovo se može objasniti činjenicom da vozači ili pješaci ne poštuju svjetlosnu saobraćajnu signalizaciju”, kazao je Matović.

Saobraćajna nekultura

Saobraćajna nekultura je jasno uočljiva, navodi Matović, a ona se ispoljava “kroz svakodnevna nebezbjedna ponašanja svih učesnika u saobraćaju”.

Kažnjavanje nesavjesnih vozača i pješaka je, precizira sagovornik “Vijesti”, mjera koja će dati kratkoročne rezultate. Matović napominje da saobraćaj u Podgorici mora biti bolje regulisan, jer postoji značajan prostor za njegov napredak.

“Moralo bi više da se radi na postavljanju svjetlosne saobraćajne signalizacije na raskrsnicama gdje postoji više saobraćajnih traka po smjeru. Npr. na Bulevaru Josipa Broza Tita zbog brzine kretanja vozila, saobraćajnog opterećenja i prisustva više saobraćajnih traka koje pješaci moraju da pređu, oni su izloženi velikim rizicima. Ovaj problem će postati još izraženiji nakon puštanja u funkciju stambenih objekata za kolektivno stanovanje koji su sada u izgradnji, kada će se pojaviti više zahtjeva pješaka za prelaženjem kolovoza. Takođe je neophodno raditi na smirivanju brzina na mjestima gdje su one prepoznate kao problem”, rekao je Matović.

( Nikola Saveljić )