Izmijeniti zakon i advokatske tarife

Ministarstvo pravde sumnja da su zloupotrebe razlog velikog broj tužbi protiv države zbog ćutanja javne uprave jer je “evidentno da se u tim predmetima angažuju tačno određeni advokati kao punomoćnici, sa jedinim ciljem dobijanja nagrade i naknade troškova, a ne sa ciljem ostvarivanja sudske zaštite uz pomoć kvalifikovanog punomoćnika”.

To je saopšteno “Vijestima” iz kabineta ministra pravde Bojana Božovića na pitanje da li je Ministarstvo pravde prepoznalo ovaj problem i da li planira neke aktivnosti kako bi se on riješio.

Ministarstvo kao rješenje vidi izmjenu Zakona o upravnom postupku, čija je izrada u njihovoj nadležnosti, ali i izmjene Advokatske tarife, za šta su već uputili inicijativu Advokatskoj komori. Normativno uređenje i praktična primjena Zakona o slobodnom pristupu informacijama u nadležnosti je Ministarstva javne uprave i Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

“Vijestima” su prošle sedmice iz Upravnog suda saopštili da je trenutno aktuelno skoro 15 hiljada tužbi zbog ćutanja uprave, odnosno najviše zbog neodgovaranja u predviđenom roku organa javne uprave na zahtjeve za slobodnim pristupom informacijama, što državu može koštati više miliona eura naknada advokatskih i sudskih troškova.

Kako advokatski troškovi po jednom postupku mogu iznositi oko hiljadu i po eura, državni budžet može izgubiti preko 20 miliona eura.

I u Upravnom sudu sumnjaju da je riječ o zloupotrebama, odnosno da neke nevladine organizacije i fizička lica namjerno zatrpavaju javne institucije zahtjevima za slobodnim pristupom informacijama, a kada ne dobiju odgovor u predviđenom roku od 15 dana u dogovoru sa advokatima podnose tužbe. Oni navode primjer da je u julu ove godine jedan advokat podnio preko 700 tužbi zbog “ćutanja uprave” i da bi samo njegov iznos troškova prema advokatskoj tarifi iznosio 1,2 miliona eura.

Iz Ministarstva pravde navode da je njihov cilj povećanje ažurnosti sudova, smanjenje broja predmeta po tužbama za ćutanje javne uprave i smanjenje troškova koje država može imati.

“Kako je već duže vrijeme efikasnost rada Upravnog suda opterećena zbog predmeta koji se odnose na slobodan pristup informacija tzv. slučajevi ćutanja uprave i kako je evidentno da se u tim predmetima angažuju tačno određeni advokati kao punomoćnici, sa jedinim ciljem dobijanja nagrade i naknade troškova, a ne sa ciljem ostvarivanja sudske zaštite uz pomoć kvalifikovanog punomoćnika, to se već duže vrijeme razmatraju modaliteti kako da se država zaštiti od ovakvih ponašanja, a da se ne ugrozi pravo na pravnu pomoć u postupku sudske zaštite pred Upravnim sudom. S tim u vezi, a u cilju prevazilaženja problema koji su se pojavili u praktičnoj primjeni Zakona o upravnom sporu, a koji su uticali na efikasnost upravnog spora i djelotvornost sudske zaštite, Ministarstvo pravde početkom 2024. godine ponovo pokrenulo postupak izrade Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom sporu, budući da prethodno pripremljeni predlog izmjena ovog zakona u decembru 2022. godine nije usvojen od strane Skupštine, usljed nedovoljnog broja glasova prilikom glasanja na plenumu. Navedene izmjene, koje su u završnoj fazi, imaju za cilj povećanje djelotvornosti rada suda, posebno u pogledu stope ažurnosti i dužine trajanja postupka, kao i obezbjeđenje prava građana na suđenje u razumnom roku”, navedeno je iz Ministarstva pravde.

Oni navode da će predlog izmjena Zakona o upravnom postupku uskoro biti završen i da očekuju da sada budu usvojene u Skupštini.

“Posebno ističemo da su naša očekivanja da će se usvajanjem predloženih rješenja spriječiti eventualna zloupotreba procesnih prava od strane stranaka koje pokreću veliki broj postupaka pred Upravnim sudom isključivo zbog ostvarivanja prava na nadoknadu sudskih troškova, i na taj način smanjiti priliv predmeta pred Upravnim sudom Crne Gore, opterećenost rada sudija ovog suda, broj kontrolnih zahtjeva za ubrzanje postupka i iznosi koji se plaćaju za povredu prava na suđenje u razumnom roku u upravnom postupku i upravnom sporu, a u krajnjem povećanju efikasnosti rada ovog suda. Pored rada na izmjenama Zakona o upravnom sporu, a radi rješavanja pomenutih problema, Ministarstvo pravde obratilo se i Advokatskoj komori Crne Gore inicijativom za izmjenama advokatske tarife u odnosu na nagrade advokata za poslove pravne pomoći u predmetima ćutanja uprave, čiji odgovor očekujemo”, saopšteno je iz Ministarstva pravde.

Na pitanje da li su radili analize ovolikog broja zahtjeva za slobodnim pristupom informacijama, a potom tužbi, iz Ministarstva naglašavaju “da je pitanje normativnog uređenja i praktične primjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama u nadležnosti Ministarstva javne uprave i Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, te da izrada analiza po ovom pitanju nije u nadležnosti Ministarstva pravde”.

Većinu tužbi protiv države podnijele dvije NVO i jedan njihov osnivač

Savjet za reformu javne uprave, kojim predsjedava ministar Maraš Dukaj, usvojio je u aprilu ove godine dokument koji se zove Analiza potreba i kapaciteta za efikasnu primjenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, koju je pripremila Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

U analizi se navodi da postoji veliki broj pokrenutih sudskih tužbi, da državi prijete veliki troškovi, kao i da se blokira rad Agencije. Navodi se da je analiza pokazala da se kao podnosioci žalbe najčešće pojavljuju dvije nevladine organizacije i jedno fizičko lice, koje je i osnivač jedno od ovih NVO.

“Velik broj upravnih sporova ima razoran učinak ne samo na budžet, već i na motivaciju i djelotvornost rada Agencije, zbog čega se sav rad Agencije svodi na predmete koje pokreće nekoliko lica koja učestalo podnose žalbe, dok ostali podnosioci žalbi moraju da čekaju na rješavanje svojih predmeta”, navedeno je u analizi.

Ukazuje se i da crnogorskim Zakonom o slobodnom pristupu informacijama, “nije propisana odredba zloupotrebe prava, odnosno mogućnost da tijela javne vlasti uskrate pristup informaciji kada zahtjev odnosno njegov podnositelj predstavljaju teret za normalno funkcionisanje organa na način da pravo na pristup informacijama gubi svoj supstancijalni sadržaj”.

“Definisanje instituta zloupotrebe prava treba biti praćeno adekvatnim balansom između ostvarivanja prava javnosti da zna i njegove zloupotrebe. Institut zloupotrebe prava nije nepoznanica u pravnoj praksi i sadržan je u zakonskim rješenjima država regiona i članica EU (Republika Hrvatska, Republika Slovenija, Republika Irska..)”, navedeno je u analizi.

( Goran Kapor )