Hvalimo se licem, kao da naličje ne postoji

O savremenom životu u Crnoj Gori, ali i o tome u šta se pretvara život u zemlji u kojoj rat klanova odnosi desetine života, u kojoj porodice ostaju bez podrške, bez primanja, bez oslonca, u zemlji u kojoj se kockarnice otvaraju na mjestima nekadašnjih biblioteka i kulturnih centara, a kladionice tik pored škola, govori predstava “Naličje” koja će večeras premijerno biti izvedena u velikoj sali Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP) u 20 časova.

Tako ju je na jučerašnjoj konferenciji za medije najavio reditelj Boris Liješević ističući da se ovim djelom postavlja pitanje “šta nam se to dogodilo i gdje smo zalutali, kad i kako”.

“Moje osjećanje je da su zemlju takvom napravili neki paraziti koji sišu sokove dok je potpuno ne iscrpe. Čini mi se da je čovjek u kandžama narko-bosova, dilera, mafije, zelenaša, koji u ovom društvu postaju autoriteti, uzori i persone grata, a jedinica uspjeha biva milion”, navodi on.

Radnja Liješevićevog novog autorskog projekta dešava se “u jednom našem, malom, lučkom gradu koji država riješi da valorizuje, odnosno da od njega napravi turističku atrakciju”.

“Počinje tako što država planira da na mjestu luke izgradi veliki turistički rizort. Međutim, narko-kartel, kome je ta luka potrebna (znamo već za šta), protivi se i pokušava da preinači odluku države i spriječi tzv. valorizaciju. Mafija to postiže tako što svoj interes predstavlja kao javni i kao opšte dobro...”, sumirao je Liješević.

Dok se sve to dešava u našoj zemlji, konstatuje reditelj, svima su usta puna ekologije, prirodnih ljepota, turističkih i svakojakih potencijala.

“S pravom se svi hvalimo i dičimo tim licem naše zemlje, ali se istovremeno pravimo kao da naličje nije naše i pokušavamo da se pravimo da to naličje ne postoji. To naličje je, pak, sve jače i glasnije”, poručuje Liješević.

Poražavajuče čvrsto utemeljena u zbilji koju živimo, predstava “Naličje” nastajala je u zanosu kreativnog, ali i angažovanog, kritičkog i procesa dubokog promišljanja. Liješević je sa svojom idejom stupio pred glumce koji su ga svesrdno prihvatili, preuzeli i podijelili odgovornost da zajedno sa autorom od priče prave dramsku strukturu.

“Dok su neki likovi već postojali u okviru ove priče, glumci bi sebi izmišljali druge, profilisali se, zamišljali situacije, dijaloge i sve to vrijeme se ponašali u skladu sa onim što glumac jeste u poodmaklom 21. vijeku. Ovo vrijeme i savremeno pozorište od glumca traže da bude samostalni stvaralac koji ne čeka upute i tekst da bi počeo da glumi, nego uzima stvari u svoje ruke i pali motore i zna da, koliko su reditelj i autorski tim odgovorni, toliko je na isti način odgovornost i u njegovim rukama”, kazao je Liješević ponosan na kompletan tim predstave koji je zajedno sa njim, hodajući kroz maglu, pronašao obalu...

Za dramaturgiju su bili zaduženi Stela Mišković i Stefan Bošković, a u glumačkom ansamblu su: Jadranka Mamić, Danilo Čelebić, Zoran Vujović, Ana Vujošević, Nada Vukčević, Gorana Dragašević, Tihana Ćulafić, Jelena Minić, Jelena Nenezić, Žana Gardašević Bulatović, Kristina Obradović, Branka Otašević, Aleksandar Radulović, Julija Milačić Petrović Njegoš, Radmila Božović, Jovan Dabović, Lazar Đurđević, Jovana Brnović i Anđela Marunović.

Tim upotpunjuju kostimografkinja Lejla Hodžić, scenografkinja Andreja Rondović, kompozitorka Nina Perović, koreografkinja Tamara Vujošević Mandić, asistentkinje režije Nataša Milićević i Mirjana Spajić, asistentkinja scenografije Jelena Ivančević, asistentkinja kostimografkinje Gordana Bulatović, kao i izvršni producent Danilo Milatović.

Umjetnička direktorica CNP-a Vesna Vujošević Labović na jučerašnjoj konferenciji za medije je kazala da je “Naličje” priča o običnom čovjeku i porodici koja pokušava da odoli izazovima sistema u okviru kojeg su porušene vrijednosti.

“Liješević uspijeva da ogoli suštinu zajedničkog problema koji nosimo kao teret ovog vremena. U slikama, montažnim postupkom pretapa priče koje su uzročno posljedično vezane čineći sve aktere veoma neophodnim i nužnim za cjelinu. U ovakvom projektu nema glavnih i sporednih uloga, nema loših ostvarenja, svi su tačno tu gdje treba da budu, na visini zadatka, igrajući za tim, gradeći iznova zajedničku tvrđavu”, rekla je Vujošević Labović uz zahvalnost kompletnom timu.

Glumica Kristina Obradović kazala je da joj se čini sasvim mogućim da ovaj proces i ova predstava donesu jednu kolektivnu katarzu, da nas zapita, ali i osnaži i ohrabri da neke stvari promijenimo.

Podsjetila je da je proces započet u drugačijem sastavu, te da se desilo i da su u međuvremenu izgubili kolegu i prijatelja (Stevana Radusinovića, prim.nov), a onda i da su pojedinci tokom procesa saznavali da su pred njima neke važne i velike životne bitke... Sve to, priča Obradović, vodilo je tome da se zapitaju kako to da u privatnom životu dobijaju odgovore na ono što pokušavaju da spoznaju na sceni, a zatim se prisjetila i prethodnog Liješevićevog autorskog projekta u CNP-u.

“Svi smo se vraćali potrebi da se ogrijemo na ognju strateških boli koje su se iz dana u dan izbacivale na scenu. Bez obzira na sve ono što se desilo od prethodnog putovanja sa Borisom kada smo prije 11 godina radili predstavu “Očevi su (g)radili”, shvatili smo da smo se svi na neki način promijenili, ali da su neke stvari ostale iste. Ostala je ta potreba da se pronađu one skrivene rane, vrlo često i najdublje, da se nekako iz tih budžaka, iz tog ćutanja, iz tog laganja, ipak iznesu na površinu ne bismo li ih zajedno bolovali i možda se za korak približili nekom izlječenju”, poručila je Obradović.

Istaknuta crnogorska glumica je problematizovala i jučerašnje interesovanje medija, s obzirom na to da je u pitanju prva premijera u novoj sezoni nacionalnog teatra. Smatra da i to može lako naći prostor u samoj predstavi, u kontekstu interesovanja za kulturu i umjetnost...

Aleksandar Radulović rekao je da je “Naličje” predstava “o pravednicima koji su greška u sistemu i nemaju baš nikakvu šansu”. Po pitanju stanja stvari u društvu i zemlji, nije optimista.

“Što se tiče katarze, ona je dio nas i naših moralnih uzusa. Ukoliko dođe do katarze nekog pojedinca, jer do grupe neće, to će svako sam sa sobom ponijeti doma, prespavati i sjutra se vratiti u svoju kolotečinu iz koje ne može da izađe, koliko god želio, jer je sistem odavno toliko zatrovan da nema tog probiotika koji ta crijeva može da pročisti... Tako će i ostati”, smatra Radulović.

On je kazao da pozorište doživljava kao ostrvo okruženo ajkulama, na kojem i kada je loše - dobro je.

“Mislim da ćemo pokazati da imamo snagu kao ansambl, ali i kao CNP u cjelini u svim sektorima, jer je u ovim vremenima malodušnosti važno što je većina ljudi zadržala elan da radi. Nas je 19 glumaca, 16 iz ansambla, uz troje mladih ljudi koji su pokazali da teatar može da računa na njih”, poručio je on.

Jovan Dabović poručio je da predstavu treba da pogledaju svi, a posebno političari, jer je bitna za njih, ne bi li se osvrnuli na trag koji ostavljaju...

Na pitanje “Vijesti” da li je uprava CNP-a uputila poziv predstavnicima građana sa političke scene, umjetnička direktorica je kazala da se to odvija po jasno utvrđenom protokolu vezanom za premijeru.

“Trudimo se da uvijek obuhvatimo što više stvari u tom segmentu poslovanja, kroz ono što su naše obaveze, ali i dužnost da budemo otvoreni za publiku koja želi da vidi predstavu. Mislim da je najbolji poziv ono što je svako od nas imao da kaže, a pošto smo pozvali razne, vjerujem da će oni i doći”, rekla je Vujošević Labović.

Poput uzbudljivog filma, potresnog i duhovitog

Anđela Marunović kazala je juče da je proces rada na “Naličju” za nju bio dragocjen, duboko kreativan, te da je značajno uticao na njeno glumačko sazrijevanje, na čemu je zahvalna.

“Stela koju igram je potpuno drugačija od mene. Kreirajući tu ulogu, zajedno sa Borisom, od temeljne analize, pripreme, traženja situacija i problema u koje ta mlada osoba upada, shvatamo da su te stvari svuda oko nas... Od prve probe do danas, određena vrsta adrenalina me uopšte ne napušta, zbog teme koja me se i te kako tiče, zato što su one kandže o kojima je Boris govorio, zapravo u svim sferama društva”, rekla je Marunović.

Lazar Đurđević je istakao da dobijamo predstavu koja i pričom i stanjima koja su interpretirana u njoj, podsjeća na neki veoma dobar film, koji je jednako i potresan i duhovit i uzbudljiv. Ponosan je što je dio takvog projekta koji je u njegovoj dosadašnjoj karijeri jedinstven.

Da je rad i saradnja sa Liješevićem jedinstvena, te da pomjera granice, konstatovala je kompozitorka Nina Perović.

“Ideja sa kojom je Boris došao, a to je ideja slobode stvaranja koja nam je ovim konceptom data, za svakog od nas u timu je predstavljala nešto izuzetno lijepo, ali i zahtjevno, jer traži da svako preuzme odgovornost u najvećoj mogućoj mjeri... Ušla sam u jedan svijet koji mi je do sada bio nepoznat, a to je elektronska muzika, ali i stvari koje su određene scene zahtijevale. Prepuštanje stvarima da se dešavaju i stvaraju same od sebe, ljepota je kreativnog čina i procesa, ali i nešto što bi trebalo svi da primijenimo u sopstvenim životima kako bi on bio ljepši”, rekla je kompozitorka.

Tihana Ćulafić je istakla da proces koji je za njima, koliko god zahtjevan, težak i izazovan, u sebi nosi plemenitu ljepotu.

oje osjećanje je da su zemlju takvom napravili neki paraziti koji sišu sokove dok je potpuno ne iscrpe. Čini mi se da je čovjek u kandžama narko-bosova, dilera, mafije, zelenaša, koji u ovom društvu postaju autoriteti, uzori i persone grata, a jedinica uspjeha biva milion”, kazao je reditelj Boris Liješević

( Jelena Kontić )