Surova satira (ne)moći i manipulacije

Predstava “Obraćanje naciji”, u režiji Bojana Đorđeva, po tekstu Askanija Čelestinija, koju je ansambl Ateljea 212 izveo u Nikšiću tokom druge večeri Festivala glumca, ostavlja gledaoce - makar dobar dio - u stanju nemira i dubokog promišljanja. Komad, nastao na osnovu odabranih monologa iz istoimene drame i zbirke “Hodam u koloni” savremenog italijanskog autora Čelestinija otvara mnoge teme i izaziva na suočavanje s aktuelnim pitanjima, kroz surovu i kritičku perspektivu današnjeg političkog i društvenog sistema.

Čelestini, poznat po oštroj i angažovanoj satiri, pruža osnovu za predstavu koja se bavi manipulacijom, propagandom i sveprisutnom političkom demagogijom. Njegov tekst postavlja likove koji su depersonalizovani, gotovo karikaturalni predstavnici današnjih vođa (Toni Korumpirani, Toni Mafijaš), lica iz javnog prostora, u čijim se riječima krije opasna dvosmislenost i podtekst (Nastavnica čekanja u redu, Osoba sa kišobranom, Jedna lijepa djevojka sa ašovom), običnih ljudi, radnika, apatičnih i, u svojoj nemoći, sklonih nasilju (Momak sa pištoljem). Oni su figure koje na prvi pogled djeluju kao obični građani Male zemlje, ali iza maski skrivaju moć ili nemoć, apatiju i licemerje.

Jer, ko u Maloj zemlji nema kišobran, ali i pušku u ruci, već generacijama, pa je tako jednakiji od drugih - kupi mrvice ispod stola. Lik običnog građanina/radnika dat je kao kontrapunkt političaru/moćniku. Građanin je osoba koja naizgled prihvata sistem, uplašen je, nemoćan, ali i pasivan. Simbolizuje sve nas, obične ljude uvučene u vrtlog konzumerizma, laži, poluistina i dezinformacija, nesposobne ili nespremne da se odupremo. Njegova uloga u predstavi je tužna, ali veoma stvarna - on predstavlja mase kojima političari i moćnici manipulišu, koji se smije na pogrešne šale i slijedi uputstva bez dubljeg promišljanja. Jer, svako ko je drugačiji - leti kroz prozor.

Đorđev koristi ove karaktere da bi prikazao kako se današnji “donosioci odluka” poigravaju istinom i vješto koriste jezik kako bi kontrolisali sve iscrpljenije i sve više eksploatisane mase - Proizvodi i konzumiraj, njihov je refren - istovremeno se igrajući kolektivnim strahovima i nadama.

Glumački ansambl Ateljea 212 gotovo bez izuzetka briljira u svojim ulogama, donoseći živu i dinamičnu interpretaciju Čelestinijevog teksta. Posebno se ističu glumci koji u svojim monolozima uspijevaju da naizgled jednostavnim frazama i kroz brehtovske songove izgovore teško svarljive istine o našem trenutku: Gordan Kičić kao Uznemireni, Jovana Gavrilović kao Osoba bez kišobrana, Aleksandar Srećković i Branislav Zeremski kao Toni Korumpirani i Toni Mafijaš, Katarina Žutić, Nastavnica čekanja u redu... Njihova glumačka preciznost i energija drže publiku prikovanu za sjedišta puna dva sata, dok se osjećaj nelagodnosti i nemira lagano povećava tokom trajanja predstave.

Scenografija i kostimografija su jednostavne, ali efektne. Minimalistički elementi na sceni omogućavaju da se fokus ostane na glumi, čime se pojačava napetost i stvara klaustrofobičan osjećaj skučenosti u ideološkoj mašineriji. Đorđev se potrudio da u inscenaciji održi visoki ritam, koristeći svjetlo i zvuk kako bi naglasio ključne trenutke, čime dodatno pojačava utisak groteske.

“Obraćanje naciji” je predstava koja se ne zadovoljava površnim prikazom društvenih problema, već u pitkoj, kratkoj formi, prilagođenoj trenutku, ulazi duboko u srž manipulacija i lažnih obećanja. Bojan Đorđev uspijeva da Čelestinijev tekst približi domaćem kontekstu, dodajući mu lokalne nijanse i elemente koji ovu priču čine univerzalnom - “Mrtav čovjek je pouzdan građanin”, kaže Toni Mafijaš govoreći o izborima na kojima se pobjeđuje sa 110 odsto i “sigurnim glasovima”, na koje se može apsolutno računati. Zvuči poznato?

Predstava uspješno balansira između humora i ozbiljnosti, stvarajući atmosferu u kojoj se publika smije, ali istovremeno osjeća nelagodu jer svaka riječ - ako je gledalac prepozna - bode i pogađa.

“Obraćanje naciji” nije samo predstava - to je poziv na buđenje i suočavanje sa stvarnošću koja nas okružuje. Čak i Toni Korumpirani se u prvi mah naizgled cinično, a u stvari veoma ozbiljno, nekoliko puta obraća publici pitanjem/pozivom: Što se smijete, izađite na ulice.

Upravo ova interakcija pozorišnih likova sa publikom briše granicu između scene i stvarnog svijeta, stvarajući osjećaj neposrednosti i hitnosti. Da li je naš kišobran dovoljan da još neko stane ispod njega ili, makar, da li će neko ustati i zavrnuti slavnu koja sve vrijeme kapa, da nas ne bi odnijela bujica. Kroz njih, “Obraćanje naciji” ne samo da progovara o svemu što nam se dešava, već poziva i gledaoce da preispitaju svoju ulogu i odgovornost u svijetu koji ih okružuje. I, kao da pita, po ugledu na Momka sa ekserom (Ivan Jevtović): koji je tvoj ekser. Jer, živjeti znači zauzeti stranu, ne biti ravnodušan. Ili se, jednostavno, pridružiti većini, jer, kao što kaže Indigo (Ivan Mihajlović): “Ko je izvan hora, taj je izvan svijeta”.

Atelje 212 i Bojan Đorđev donose jedno hrabro, provokativno djelo koje se ne zaboravlja lako i koje postavlja važna pitanja o (ne)moći, istini i odgovornosti.

( Nina Vujačić )