Možda je Tramp šansa za Evropu

Ako se ispuni makar dio onoga što je obećao, povratak Donalda Trampa u Bijelu kuću označiće prekretnicu za čitav svijet. Uspostaviće se nova linija podjele u modernoj istoriji: a vrijeme će se računati na ono prije i poslije drugog Trampovog mandata. Ovaj trijumfalni povratak nema presedana - ne samo da se Tramp vraća nakon poraza prije četiri godine, već Republikanska stranka sada kontroliše i Senat, a najvjerovatnije i Predstavnički dom, omogućavajući izabranom predsjedniku da radikalno promijeni kurs kojim je išla ova supersila. Uz sve to njegove konzervativne sudije imaju većinu u Vrhovnom sudu.

Ovaj politički zemljotres počiva na snažnom nezadovoljstvu Amerikanaca politikom predsjednika Bajdena - visokom inflacijom, nekontrolisanom imigracijom, kao i sve većem nezadovoljstvu zbog spoljne politike, posebno među mlađom populacijom i liberalima. Uz to, Bajden je u posljednjim godinama mandata bio često dezorijentisan, sumnjalo se da on može nastaviti da obavlja funkciju predsjednika, ali se tek u suton kampanje povukao i prepustio mjesto Kamali Haris. Ona za svega par mjeseci nije mogla da preokrene igru u korist demokrata.

Mnogo bivših Bajdenovih pristalica nije izašlo na izbore zbog odnosa prema tragediji u Gazi. Desetine hiljada mrtvih Palestinaca, mahom civila žena i djece, Vašington je posmatrao šaljući pomoć savezniku Netanjahuu, a svoje građane i građanke, koji su se po kampusima i ulicama digli ove godine u najvećem pokretu protiv rata nakon Vijetnama, gazili su, hapsili i brutalno rastjerivali. Upravo ti ljudi vratili su demokratama milo za drago prvog novembarskog utorka - ostali su uglavnom kući i širom otvorili vrata Bijele kuće bivšem kontroverznom predsjedniku, koji je čak krivično osuđen.

Tramp je za liberalne Amerikance neprihvatljiv izbor, ali ih je Bajdenova administracija razočarala nedostatkom odgovora na ključne krize - od ekonomskih do globalnih. Uz to Haris je, umjesto da se okrene lijevoj i liberalnoj Americi, sve više tokom kampanje išla udesno, gubeći tradicionalne birače, mlade, manjine, pa čak i žene, a na sve njih je računala.

Trampov drugi mandat vjerovatno će donijeti ekonomsku i socijalnu politiku koja će najviše koristiti najbogatijima, dok će srednja klasa i siromašniji građani osjetiti udar. Takođe, predložene mjere prema imigraciji, sa najavljenim masovnim deportacijama i sankcijama, dodatno će polarizovati zemlju i ugroziti ljudska prava. Na udaru bi se mogle naći i žene, čija je sloboda izbora već dovedena u pitanje promjenama koje su počele tokom Trampovog prethodnog mandata. Ukoliko njegova administracija uspije da sprovede planirane restrikcije oko prava na abortus, ali i neka druga pitanja vezana za reproduktivno zdravlje, žene u mnogim državama suočiće se s ozbiljnim ograničenjima prava na autonomiju nad sopstvenim tijelom.

Tramp će imati gotovo neograničenu moć da redefiniše, kako unutrašnju, tako i američku spoljnu politiku. Sa gotovo izvjesnom većinom u oba doma Kongresa, republikanska administracija može oslabiti međunarodne institucije koje podržavaju multilateralizam, poput Ujedinjenih nacija, i dovesti do globalnog preispitivanja svjetskog poretka. Za Evropu, ovaj zaokret može imati dalekosežne posljedice, jer će Tramp vjerovatno usmjeriti fokus ka obnovi bliskih veza sa autoritarnim liderima poput Putina, Orbana, Rame,Vučića i drugih, dok će transatlantski savez vjerovatno postati slabiji nego ikad. Preispitivaće se uloga i snaga NATO-a. Sve to bi moglo negativno uticati na i onako tešku poziciju Ukrajine. Situacija na Bliskom istoku takođe bi mogla dodatno da se komplikuje i utiče ne samo na to područje, već i stabilnost i Starog kontinenta u koji su se već slile rijeke migranata i izbjeglica, da ne govorimo o problemima vezanim za energente. Sve to je i ranije umorilo Evropu, dovelo i u nekim njenim članicama do pomjeranja udesno.

Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste najava mogućih ekonomskih sankcija SAD-a, uključujući povećanje uvoznih carina u Americi. Taj potez može nanijeti ozbiljan udarac evropskim privredama, posebno Njemačkoj, čija je automobilska industrija već u krizi. Osim toga, Trampov skepticizam prema klimatskim promjenama i protivljenje Pariskom sporazumu dodatno ugrožavaju napore Evrope da se izbori sa ekološkom krizom, jer bez angažmana velikih industrijskih nacija, poput SAD-a, globalni pomaci na polju zaštite životne sredine teško će biti ostvareni.

Ali svaka drama nosi i šansu. Trampova era može biti podsticaj za Evropu da osnaži unutrašnje jedinstvo i redefiniše svoju ulogu u svijetu. Evropska unija će možda morati da se okrene sebi, jačajući sopstvene slabe institucije i saveze, kao i da produbi politiku proširenja. Paradoksalno, to što je loše za globalni sistem može otvoriti vrata Balkanu ka evropskim integracijama. Crna Gora bi mogla da ubrza svoj put ka EU, ali pod uslovom da se njena glomazna i dezorijentisana Vlada odlučnije posveti neophodnim reformama u pravosuđu, ekonomiji, ljudskim pravima, kako bi ispunila očekivanja Brisela i spremno dočekala geopolitičke promjene koje slijede.

Povratak Donalda Trampa na čelo Amerike predstavlja poraz za sve vrijednosti na kojima je ta zemlja zasnovana - otvorenost prema svijetu, slobodu pojedinca, prava manjina i pravo žena da odlučuju o svom tijelu. U prvim redovima Trampove podrške stajao je veliki kapital, uključujući najmoćnije kompanije i magnate. Ovaj mandat može biti pobjeda za njih, ali poraz za liberalnu demokratiju.

Evropa sada treba da preispita svoju budućnost i da se suoči sa izazovima na globalnoj sceni. Mora obuzdavati i ekstremnu desnicu na sopstvenom tlu. Teški zadaci, ali Tramp traži adekvatan i snažan odgovor.

( Milka Tadić-Mijović )