Đe se gasi ovaj premijer...

Subota, 2. novembar - Bio je to još jedan poraz ljudskosti državne vlasti u borbi za jačanje koalicionih kapaciteta na lokalnom nivou.

Odluku da zbog tragedije u Novom Sadu proglasi Dan žalosti, Vlada Crne Gore donijela je - telefonom.

- Bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljene saglasnosti članova Vlade - tako je sročeno u saopštenju...

Onako uzgred, kao da je to sasvim prikladno.

I bez trunke stida zbog toga što se ti članovi - a ima ih trideset dvoje - nijesu udostojili da se okupe i naruše svoj vikend-odmor.

Čak ni na četvrt sata, toliko je bilo dovoljno za proglašenje Dana žalosti i minut ćutanja za svih četrnaest žrtava.

Čojski i dobrosusjedski, najkraća je verzija činjeničnog opisa ovog (ne)djela...

Od kojeg je bezočnije samo ono koje je Vlada počinila u vrijeme stravičnih poplava u Bosni i Hercegovini...

Početkom oktobra, 27 mrtvih u Jablanici i Buturović Polju nije bilo dovoljno ni za remećenje vikend-odmora sjednicom na kojoj bi bila proglašena nacionalna žalost...

Prvi ministar nije se sjetio ni da telefonom "pribavi saglasnost članova Vlade"...

Može li biti da se tada dogodio propust?

Ne, jer se propustom ne može nazvati posipanje soli na rane jedne prijateljske susjedne zemlje. Naročito ne kad se to radi u produženom trajanju...

A traje još od onog zastiđa na Vidovdan...

Kad su Milojko Spajić i njegov PES istrgovali podršku Andrije Mandića i njegovog ZBCG-a tako što su žrtve u Jasenovcu upotrijebljene za relativizaciju genocida u Srebrenici...

* * *

Nedjelja, 3. novembar - Nije baš so na ranu, ali udar na mozak jeste bilo obraćanje premijera naciji. I to toliki da su čak i oni koji mozak još koriste za fabričke namjene tek dan kasnije shvatili kako Spajić nije nesnađen, niti neznaven.

Naprotiv, snađen je i znaven tačno onoliko koliko mu treba.

Što njegove manipulacije postaju sve očiglednije, to on javnost više vuče za nos...

Nakon što opozicija nije na premijerskom satu nasjela njegovom premijernom trik-preklinjanju o sjedinjenju vlasti i opozicije zbog viših ciljeva, javnosti je ponudio reprizu te prevare.

- Ponavljam, ruka Vlade pružena je svima koji vjeruju u evropsku perspektivu, da se pridruže novoj evropskoj platformi i daju doprinos ovom cilju - tako je rekao.

Zašto bi se i kako oni koji se za evropsku perspektivu bore duže od trideset godina - ili neki drugi koji su na taj put krenuli prije deceniju i po - pridruživali pravno-političkim, privredno-ekonomskim i kulturno-obrazovnim početnicima i diletantima - premijer nije objasnio.

Pokušao je nešto sa popisom, ali to ne bi progutao ni onaj mali Perica iz viceva, na kojega inače svakoga dana u svakom pogledu sve više liči.

Osim kad je u pitanju manipulisanje novcem, tu je pretekao ne samo Dafinu i Jezdu iz komšiluka, nego i sve domicilne premijere od 1990. do 2020...

Da ovako malu, nerazvijenu i siromašnu zemlju za samo godinu uvali u dug od milijardu eura, a da pritom ni cent ne potroši na bar jednu fabriku marmelade na sjeveru ili centar za reciklažu smeća na jugu - to je pošlo za rukom samo recentnom premijeru.

- Vraćeno je 500 miliona eura starih dugova, od čega je 250 miliona vraćeno iz tekućih prihoda, ne iz zaduženja - pokušao je da se pokrije brojkama.

Zaludu, efikasnije bi bilo da se pokrio ušima. Sve i da se konačno okrenuo istini sa gorepomenutih 250, i dalje je nejasno na što je utrošeno preostalih 750 miliona.

Čime se još premijer Spajić pohvalio pred javnošću? Pa, uglavnom onim čega bi se drugi stidjeli, zato ne bih nabrajala baš sve...

Red je ipak pomenuti Velje brdo.

Zato što se radi o najvećem projektu za iseljavanje sa sjevera Crne Gore, još od devedesetih naovamo...

I veliko poniženje crnogorske kulture i umjetnosti.

Za čije je projekte - ako nijesam nabasala na onaj prastari PES-ov kalkulator - izdvojeno 0,1 (i slovima: nula koma jedan) posto nikad većeg budžeta...

I ničim izazvano divljenje popisanim građanima, kao da su se tokom popisa u prethodnih sedam decenija tukli po kućama...

A na uporno ponavljanje one mantre da je "sprovođenje popisa stanovništva, domaćinstava i stanova svojevrsna pobjeda građanske Crne Gore", nema mi druge nego da i ja opet citiram sebe:

Ne, to je bila pobjeda Monstata, svih njegovih zaposlenika i popisivača.

I to uprkos činjenici da su vlast u cjelini i opozicija u većini, naizmjenično ali u sadejstvu, učinile sve što su mogle da narodu ogade i popis i Monstat.

Biser dana ipak je bila premijerova samouvjerenost po pitanju dužine mandata...

- Sa realizacijom svih 18 koridora, ukupne dužine 500 kilometara auto-puteva i brzih cesti, otvoriće se... Za to vrijeme Vlada će nastaviti sa... - tako je rekao Spajić.

Tako su objavili svi relevantni mediji...

A što je relevantno - u značenju: vrijedno pažnje - u ovom citatu?

Pa to što se iz njega da zaključiti kako premijer vidi sebe na čelu Vlade i nakon izgradnje gorepomenutih 18 koridora od 500 kilometara...

A ja se čudim što je obraćanje zaokružio usklikom: Evropska unijo, stižemo!

* * *

Ponedjeljak, 4. novembar - U paketu sa premijerom u EU će, blago njoj, stići i šef parlamenta. Koji se toliko evropeizirao da na obilježavanje godišnjice još žive državne izvršne vlasti nije htio da dođe zbog crkvenog parastosa mitropolitu SPC Amfilohiju.

Licemjernije od toga bilo bi samo obrazloženje da Andrija Mandić na Vladin prijem nije došao zbog dolaska mitropolita CPC Mihaila.

Najveće licemjerje ipak iskazuju svi oni koji se i dalje raduju najavama da će Crna Gora 2028. godine stvarno postati 28. članica.

Blago im u pamet, zato što će to značiti samo jedno: da će Crna Gora biti i jedina čije se učlanjenje temelji na agresiji Rusije na Ukrajinu i pogibiji više od stotinu hiljada ukrajinskih civila i vojnika.

* * *

Utorak, 5. novembar - Poginulo je i crnogorsko sustvo, i to poodavno. Još kad ga je vrhovna sudijinica ostavila bez onoga D u sredini.

I bez dostojanstva, po visini, dubini i širini...

Ali, ima tamo i časnih profesionalaca?

Moguće, ali se uprkos srozavanju časti profesije živi nijesu čuli. Oni koji jesu, daju se pobrojati prstima jedne ruke.

Otkud znam? Pa, na osnovu časnog glasanja protiv izbora Ane Vuković za predsjednicu Vrhovnog suda. I još časnijeg uzdržavanja od glasanja...

Da se i sudije mogu ujediniti, pokazao je zahtjev za povećanje plata. I najava štrajka koji se sad zove - mjera upozorenja...

Ta mjera treba da bude sprovedena 11. novembra u trajanju od jednog sata.

Ako im to ne upali, slijedi dugotrajnija: od 18. do 29. sudije će "odgoditi sve radnje u sudskim postupcima, osim u tzv. pritvorskim predmetima, postupcima prema maloljetnicima i hitnim predmetima"...

Zato što bi u slučaju nepostupanja po tim predmetima - kako su saopštile sudije - mogla nastati nenadoknadiva šteta...

O nenadoknadivoj šteti koju je sustvo bez D nanijelo ni krivim ni dužnim stanovnicima Crne Gore nije se čula nijedna riječ.

Ne samo otkako je sustvo ostalo bez jednog slova, nego ni jedan jedini put otkako je 1989. Crna Gora ostala bez sebe...

* * *

Srijeda, 6. novembar - A koliko su sudije svjesne okruženja u kojem žive i rade i koliko saosjećaju sa onima čija prava treba da štite, očigledno je.

Radnici Crnagoraputa štrajkovali su zbog loših uslova rada, ali nijednom sudiji nije na um palo da se javno solidariše sa njima.

Kao da bi to bilo ispod časti i kao da štrajkačka solidarnost nije uobičajeni čin svih koji se bune protiv bilo koje nepravde.

Zbog te pobune, radnici su bili zastrašivani, ali ni kršenje zakona nije bilo dovoljno da sudije dignu glas i prije nego što šikaniranje radnika dođe do suda...

Nije zaštitnike pravde ganula ni izjava sindikalnog lidera putara, da su dovedeni na nivo robovanja i gladovanja.

Ni to što je rekao da im je bruto zarada 580 eura...

Ni izvršnu vlast sudbina radnika nije potresla, ali nemaština u domaćinstvima djelilaca pravde jeste...

I te kako, predstavnici čak dva ministarstva potrčali su na pregovore sa sudijama...

Je li to moguće?

Jeste, prije svega zato što su nam sve tri grane vlasti iste - i sudska, i izvršna i zakonodavna...

* * *

Četvrtak, 7. novembar - Ovu treću zamalo zaboravih. Nije ni čudo jer, nakon dijaloga Andrije Nikolića i Andrije Mandića, Skupštinu treba ili ignorisati ili raspuštiti, trećeg rješenja za ovaj saziv nema.

Što je to rekao Nikolić? Ništa loše, obavio svoju poslaničku dužnost:

- Vaša čestitka Trampu bila bi razumljivija kad bi joj prethodio apel premijeru, koordinatoru bezbjednosnih službi i ministru unutrašnjih poslova da revnosnije komuniciraju sa građanima, jer su građani Bijelog Polja i sjevera u velikoj panici. Ne postoji elementarna informisanost, ni brifing od strane bezbjednosnih službi ove zemlje gdje se lice nalazi, da li mu se ušlo u trag i da li su građani bezbjedni - pitao je šefa parlamenta.

Kakav je bio odgovor?

Neprikladan, ako ćemo blago.

Dripački, ako ćemo istinito...

- Gospodine Nikoliću, izašli ste izvan proceduralne intervencije - eto to je rekao Mandić.

Što je bilo dalje, ne znam jer sam promijenila kanal...

Stanovnici isprepadanog sjevera, nažalost, ne mogu da promijene ništa...

Naročito ne savjest najodgovornijih nosilaca vlasti...

Vlasti koja ih je, još na dan ubistava u Sokolcu, prepustila savjesti Alije Balijagića...

( Ratka Jovanović-Vukotić )